REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-534/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.-A. d.d. iz U., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., S., J. & J. iz R., protiv tuženika E. G. 1 2
iz U., OIB ..., kao nasljednika prvotno tužene E. G. iz U., OIB ..., zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku iz U., radi isplate i namirenja iz hipoteke, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4011/18- 2 od 19. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-609/2017-13 od 6. travnja 2018., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženici da tužitelju isplati 48.588,28 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je navedena (toč. I/izreke), a odbijen ja zahtjev tužitelja kojim bi se naložilo tuženoj da trpi namirenje tražbine iz toč. I/ izreke sudskom prodajom založene nekretnine, dok je toč. III/ izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 87/2021-2 od 13. siječnja 2021. podnosi tužena pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Je li stranku koju je sud na ročištu upozorio na potrebu da radi zaštite svojih prava uzme punomoćnika (odvjetnika), sud ujedno bio dužan upozoriti na to da ima pravo predložiti sudu da odgodi ročište ako ne može odmah angažirati punomoćnika, imajući pritom na umu odredbe članka 288.a st. 3. i 4. te čl. 11. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 48.588,28 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, kao i trpljenjem namirenja ove tražbine sudskom prodajom nekretnine tužene.
6. Nakon podnošenja revizije tuženica E. G. je preminula te je postupak preuzeo njen nasljednik E. G. (rješenje suda prvog stupnja P-1373/2019-43 od 29. siječnja 2024.).
7. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i u pogledu pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja sporna je primjena čl. 288.a st. 3. i 4. u svezi sa čl. 11. ZPP.
9. Prema sadržaju revizije tužena smatra da ju je sud prvog stupnja trebao upozoriti da može tražiti odgodu rasprave ako misli angažirati punomoćnika.
10. Mjerodavne odredbe ZPP za odgovor na postavljeno pravno pitanje su:
- čl. 288.a st. 3. ZPP kojim je propisano da ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojem se raspravlja, a nema punomoćnika, sud će je upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika,
- čl. 288.a st. 4. ZPP prema kojem ako stranka ne može odmah uzeti punomoćnika, sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište,
- čl. 11. st. 1. ZPP kojim je propisano da će sud upozoriti stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu koje parnične radnje može poduzeti.
11. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe ZPP proizlazi da je sud obvezan stranku za koju smatra da se nije u stanju samostalno kvalitetno zastupati upozoriti na potrebu da angažira stručnu pomoć - punomoćnika odvjetnika (čl. 288.a st. 3. ZPP u svezi sa čl. 11. st. 1. ZPP), no samo na određen zahtjev te stranke sud može odgoditi ročište (čl. 288. st. 4. ZPP).
12. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Postupanje suda u smislu čl. 11. st. 1. ZPP i upozoravanja stranke na njena procesna prava ocjenjuje u skladu s okolnostima svakog konkretnog slučaja i ovisi o tome na koji način se stranka očituje na upozorenja suda koja su joj prethodno iznijeta.
Nakon što je sud primjenom čl. 288.a st. 3. ZPP upozorio stranku na potrebu da angažira punomoćnika odvjetnika za zastupanje u sporu, sud nije dužan upozoravati stranku na mogućnost traženja odgode rasprave radi angažiranja punomoćnika.
13. U konkretnom slučaju sud je tijekom pripremnog ročišta upozorio tuženu da radi zaštite svojih prava angažira punomoćnika odvjetnika i da predloži dokaze kojima bi dokazala svoje tvrdnje (list 40. spisa). Tužena se očitovala navodeći da neće angažirati odvjetnika jer ima malu plaću, a istom prilikom se izjasnila da ne zna hoće li zatražiti besplatnu pravnu pomoć.
14. Iz sadržaja zapisnika o održanom pripremnom ročištu proizlazi da je sud tuženu upozorio ne samo na potrebu angažiranja stručne pomoći – punomoćnika odvjetnika za zastupanje u ovom postupku, već i na mogućnost ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, a da se tuženica izjasnila da ne zna želi li pravo na besplatnu pravnu pomoć ostvariti.
15. U tim okolnostima postupanje suda na način da dodatno posebno upozorava stranku na mogućnost predlaganja odgode rasprave i podnošenje takvog zahtjeva dovelo bi u pitanje načelo ravnopravnosti stranaka u parničnom postupku jer bi sud takvim postupanjem upozoravao stranku na mogućnost poduzimanja procesne radnje (podnošenja prijedloga za odgodom rasprave) iz razloga (angažiranje punomoćnika odvjetnika) koji je stranka rekla da ga ne želi koristiti, te bi time doveo u pitanje vlastitu nepristranost (čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav).
16. Pritom valja navesti da je sud prilikom donošenja odluke u odnosu na meritum spora vodio računa i o okolnostima na koje se tužena nije pozvala pa je tako dio tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na trpljenje namirenja iz upisane hipoteke na nekretnini tuženice) odbio pazeći po službenoj dužnosti a u okviru činjeničnih navoda stranaka na pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi postupanjem suda u konkretnom sporu bila povrijeđena prava tužene kao stranke u postupku.
17. Slijedom navedenog, a kako postupanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od pravnog shvaćanja sadržanog u odgovoru na postavljeno pravno pitanje temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
