REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2599/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Š. iz Republike Srbije, I., OIB …, zastupane po punomoćnici M. S. R., odvjetnici u Z., protiv 1. tužene B. T. rođ. Š. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku Š. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. B. i p. d.o.o. Z. i 2. tužene D. N. rođ. Š. iz Republike Srbije, N. P., OIB …, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1132/2022-4 od 16. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-302/2022-4 od 30. rujna 2022., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-302/2022 od 11. svibnja 2023., na sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1132/2022-4 od 16. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-302/2022-4 od 30. rujna 2022., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-302/2022 od 11. svibnja 2023. postavljajući pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju predstavlja presuđenu stvar u odnosu na nekretninu / imovinu koja nije raspravljana kao ostavinska imovina, a niti je utvrđena kao ostavinska imovina u rješenju o nasljeđivanju?
2. Može li ostaviteljev bračni drug, nakon okončanja ostavinskog postupka, s uspjehom tražiti utvrđenje da neka imovina, koja pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nije utvrđena kao ostavinska imovina, predstavlja u određenom dijelu suvlasništvo tog bračnog druga s osnova bračne stečevine?
3. Može li se kao ostavina utvrditi imovina koja u trenutku smrti nije bila vlasništvo ostavitelja?
4. Da li pri ocjeni valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom, a koje je raspolaganje učinio jedan bračni drug, treba ocjenjivati poštenje/savjesnost svih sudionika, pa tako i treće osobe/stjecatelja?
5. Može li se na temelju pravnog posla steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje poziva na odluku Županijskog suda u Puli broj Gž-1132/2020 od 17. studenog 2020., u odnosu na treće pravno pitanje poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1300/2021 od 7. prosinca 2022. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1048/2021 od 12. prosinca 2023., a u odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje poziva se odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1229/2017 od 9. rujna 2019., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
5.1. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tužiteljica dostavila sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tužiteljica izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka sadržajno poziva na raniju ukidnu odluku u istom predmetu, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
5.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje koje se odnosi na sastav ostavine valja reći da isto nije važno za odluku u ovom sporu već eventualno za ostavinski postupak koji je vođen i pravomoćno završen (2010.), dakle prije pokretanja ovog postupka (2019.), pri čemu se tužiteljici ukazuje da se u ostavinu u pravilu utvrđuje imovina koja je trenutku smrti vlasništvo ostavitelja, međutim po našem nasljedno pravnom uređenju u nekim slučajevima može doći do naknadnog popunjavanja sastava ostavine tzv. vraćanjem darova, koji zahtjev međutim tužiteljica u ostavinskom postupku nije postavila, a niti se u odnosu na rješenje o nasljeđivanju žalila.
5.3. Zaključno, četvrto i peto postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi pri ocjeni valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom, a koje je raspolaganje učinio jedan bračni drug, nisu ocjenjivali poštenje/savjesnost svih sudionika, već su upravo suprotno dali valjane razloge i tumačenje u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011. kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično odstupio od svog ranijeg stava o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog samo po jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova (što je slučaj u ovome postupku) već se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjuje ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
