REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-840/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika LOVAC TRGOVINA d.o.o., OIB 58432804239, iz Zagreba, Ulica Nikole Tesle 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dodig, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5119/2020-3 od 17. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-489/2020 od 3. studenoga 2020., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5119/2020-3 od 17. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-489/2020 od 3. studenoga 2020. u točki III. izreke kao i odluka o troškovima parničnog postupka (točka IV. i V. izreke prvostupanjske presude) i za navedeno predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 461.466,85 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 10. srpnja 2017. do isplate.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju zateznu kamatu, i to:

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. ožujka 2015. do 9. ožujka 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. travnja 2015. do 9. travnja 2015,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. svibnja 2015. do 9. svibnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. lipnja 2015. do 9. lipnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. srpnja 2015. do 9. srpnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. kolovoza 2015. do 9. kolovoza 2015,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. rujna 2015. do 9. rujna 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. listopada 2015. do 9. listopada 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. studenoga 2015. do 9. studenoga 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. prosinca 2015. do 9. prosinca 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. siječnja 2016. do 9. siječnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. veljače 2016. do 9. veljače 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. ožujka 2016. do 9. ožujka 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. travnja 2016. do 9. travnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. svibnja 2016. do 9. svibnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. lipnja 2016. do 9. lipnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. srpnja 2016. do 9. srpnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. kolovoza 2016. do 9. kolovoza 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. rujna 2016. do 9. rujna 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. listopada 2016. do 9. listopada 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. studenoga 2016. do 9. studenoga 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. prosinca 2016. do 9. prosinca 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. siječnja 2017. do 9. siječnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. veljače 2017. do 9. veljače 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. ožujka 2017. do 9. ožujka 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. travnja 2017. do 9. travnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. svibnja 2017. do 9. svibnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. lipnja 2017. do 9. lipnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kuna od 5. srpnja 2017. do 9. srpnja 2017.

III/ Utvrđuje se da tražbina tuženika u iznosu od 461.466,85 kuna ne postoji te se prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22,500,00 kuna sa zateznom kamatom od 3. studenoga 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 kuna sa zateznom kamatom od 3. studenoga 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-489/2020 od 3. studenog 2020. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 461.466,85 kn / 61.247,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u točkama III. i IV. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-489/2020 od 3. studenog 2020. u točki I. njezine izreke u dijelu zateznih kamata i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. ožujka 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. travnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. svibnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. lipnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. srpnja 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. kolovoza 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. rujna 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. listopada 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. studenog 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. prosinca 2015.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. siječnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. veljače 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. ožujka 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. travnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. svibnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. lipnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. srpnja 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. kolovoza 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. rujna 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. listopada 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. studenog 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. prosinca 2016.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. siječnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. veljače 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. ožujka 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. travnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. svibnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. lipnja 2017.,

- na iznos od 15.912,65 kn / 2.111,97 EUR od 10. srpnja 2017.,

a sve do 12. veljače 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3097/2023-2 od 7. studenoga 2023., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pravno pitanje:

„Je li Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/01, 27/01, 34/01, 65/01, 80/02 i 81/02) ili nekim drugim propisom zakupniku zabranjeno pravnim poslom prenijeti na drugu osobu svoja prava i zahtjeve koja ima po osnovi ulaganja izvršenih u poslovni prostor?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže tuženik preinačiti nižestupanjske presude, a podredno ih ukinuti.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojega je dopuštena i podnesena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 461.466,85 kn/61.247,16 Eur, za bespravno korištenje poslovnog prostora u uličnom prizemlju, visokom prizemlju i polukatu površine od 491,94 m2, [adresa], a koji tuženik koristi bez pravne osnove u razdoblju od ožujka 2015. do srpnja 2017. te utvrđenje postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju, na ime ulaganja u poslovne prostore na navedenoj adresi u iznosu od 2.546.987,41 kn/338.043,32 Eur i [adresa], u iznosu od 2.284.875,90 kn/303.255,15 Eur.

9. U revizijskom stadiju postupka, sporno je postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, odnosno osnovanost prigovora radi prebijanja tražbine koju tuženik ima za izvršena ulaganja u poslovni prostor tužitelja, pozivom na odredbu čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 173/01, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi).

10. Prvostupanjski sud utvrđuje, da je Ugovorom o zajedničkom pothvatu od 16. prosinca 2002. društvo Lovac d.o.o. - koje u tom trenutku nije imalo pravnu osnovu za posjedovanje poslovnoga prostora (prethodno je bio zakupnik toga poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu koji je raskinut po sili zakona, danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva odnosno 4. siječnja 1999.) - prenijelo posjed predmetnog poslovnog prostora na društvo Lovac trgovina d.o.o. (tuženika u ovom postupku) te da su 16. prosinca 2002. zaključili i Ugovor o prijenosu i prodaji prava tuženika na naknadu za izvršena ulaganja kojega ima prema tužitelju.

11. Zaključuju nižestupanjski sudovi, da Zakon o naknadi ne propisuje mogućnost da se pravo na izvršena ulaganja prenese i proda drugom društvu (koje nije bilo zakupnik), niti propisuje mogućnost da društvo koje nije bilo zakupnik u smislu odredaba Zakona o naknadi, tako stečeno pravo zahtjeva od utvrđenog vlasnika. Zaključuju stoga, da se u odnosu na ocjenu osnovanosti prigovora radi prebijanja (naknade za izvršena ulaganja u poslovni prostor sa potraživanjem tužitelja za naknadu radi bespravnog korištenja) ne može primijeniti odredba čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi, pa kako tuženik niti ne tvrdi da je uopće izvodio radove na predmetnom poslovnom prostoru niti tvrdi da je obavljalo bilo kakve radove radi poboljšanja uvjeta poslovanja o kojima bi obavještavao tužitelja kao vlasnika, već ističe prigovor radi prebijanja s osnove izvršenih ulaganja od strane ranijeg zakupnika (Lovac d.o.o.) ocjenjuju istaknuti prigovor radi prebijanja, neosnovanim.

12. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev-1443/2021-2 od 9. ožujka 2022. odgovarajući na isto pravno pitanje koje je postavljeno i u ovome predmetu naveo:

„Odredba čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi propisuje da zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drugačije ne sporazume.

Ova odredba prvenstveno propisuje pravo retencije odnosno zadržaja poslovnog prostora sve do trenutka dok vlasnik ne isplati zakupniku učinjeno ulaganje.

Naknada koju je vlasnik dužan isplatiti zakupniku, u biti, proizlazi iz općih odredaba stjecanja bez osnove, odnosno proizlazi iz odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) koja propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način pređu imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Naime, u ovom slučaju, zakupnik je izvršenim ulaganjima, bez pravne osnove povećao imovinu vlasnika.

Takva tražbina za izvršena ulaganja u poslovni prostor je tražbina koja se može pravnim poslom prenijeti na drugu osobu primjerice ugovorom o cesiji iz odredbe čl. 80. ZOO.

Navedeni prijenos nije zabranjen odredbom čl. 41. Zakona o naknadi kao niti nekim drugim kogentim propisom, pa niti osnovnim načelima obveznoga prava.“

13. Ovom odlukom se reafirmira pravno shvaćanje izraženo u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-1443/2021-2 od 9. ožujka 2022.

14. Stoga je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i u pobijanom dijelu ukinuti presudu suda prvog stupanja temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

15. Drugostupanjsku odluku nije bilo moguće preinačiti, iako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, iz razloga što drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode koji su od odlučnog značaja za presuđenje (jesu li i u kojem obimu izvršena ulaganja u predmetni poslovni prostor od strane društva Lovac d.o.o.) pri čemu je neodlučno je li takvih ulaganja bilo od strane tuženika.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina