REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-640/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., protiv tuženika O. d. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-262/2019-2 od 25. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-156/17 od 18. travnja 2019., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija revizija tužitelja i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-262/2019-2 od 25. veljače 2021. u dijelu točke I.a) izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-156/17 od 18. travnja 2019. u točki II. (odbijen je zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto referenta prodaje).

II. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-262/2019-2 od 25. veljače 2021. u dijelu točke I.a) kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-156/17 od 18. travnja 2019. u točki III. (usvojen je zahtjev za sudskim raskidom ugovora s danom 15. svibnja 2015.) te sudi:

Uvažava se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-156/17 od 18. travnja 2019. u točki III. u odnosu na datum sudskog raskida ugovora o radu te se određuje sudski raskid ugovora o radu s danom 20.lipnja 2017.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-262/2019-2 od 25. veljače 2021. u dijelu točke I.a) i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-156/17 od 18. travnja 2019. u točki II. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 47.375,70 EUR-a bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te u odnosu na troškove postupke (dio točke I.a) i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

II. Odbija se revizija tužitelja u odnosu na točku I.b rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-262/2019-2 od 25. veljače 2021.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. usvojen je tužbeni zahtjev kojim nije dopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu br.225/12 sklopljen među strankama dana 18. siječnja 2012. na neodređeno vrijeme od dana 30. ožujka 2015. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u točkama II., III. i IV. kojim se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto referent prodaje u podružnici Split, te da mu isplati naknadu za neisplaćenu bruto plaću u ukupnom bruto iznosu od 47.375,70 EUR-a (356.952,21 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U točki III. usvojen je protutužbeni zahtjev kojim je određen sudski raskid ugovora o radu br. 225/12 od 18. siječnja 2012. sklopljen između tužitelja i tuženika te je naloženo tuženiku isplata iznosa od 112.968,32 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U točki IV. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 156/17 od 18. travnja 2019. u točki I., II. u dijelu točke III. u kojem je utvrđen sudski raskid ugovora o radu s danom 15. svibnja 2015., te je potvrđena u točki IV, dok je žalba tuženika djelomično uvažena kao osnovana te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu točke III. kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 112.968,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. a stavka 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju. Podredno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Obzirom su ispunjeni uvjeti za podnošenje revizije iz članka 382.a stavka 1. alineje 1. ZPP-a, jer se radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, prijedlog za dopuštenje revizije neće se razmatrati.

6. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

7. Odredbom članka 392.a stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je, zahtjev za utvrđenje da nije dopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu br. 225/12 sklopljenog između stranaka 18. siječnja 2012. na neodređeno vrijeme od 30. ožujka 2015., utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, nalog tuženiku da tužitelja u roku od 8 dana vrati na posao i to na radno mjesto referenta prodaje u podružnici u Splitu, te da mi isplati naknadu za neisplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 47.375,70 EUR-a (356.952,21 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i to za vremenski period od svibnja 2015. do prosinca 2018. Predmetom protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 15. svibnja 2015.

9. Suprotno navodima tužitelja u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer odluka drugostupanjskog suda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 225/12 od 18. siječnja 2012. kojim se temeljem Sporazuma o prijenosu ugovora od dana 10. siječnja 2012. prenosi tužiteljev ugovor o radu sklopljen s D. i. d.o.o. dana 12. kolovoza 2005.

- da je društvo D. i. d.o.o. pred Općinskim sudom u Sarajevu, BIH dana 20. siječnja 2015. kao tužitelj pokrenuo postupak radi naknade štete protiv tuženika društva O. l. d.o.o. S., dakle protiv društva povezanog s poslodavcem, kojem je u to vrijeme predsjednik uprave i zz bio H. P., a tužitelj i zz društva D. i. d.o.o.

- da je tužitelj 31. ožujka 2015. zaprimio tuženikovu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom se otkazuje navedeni ugovor br. 225/12 od 18. siječnja 2012. a u kojoj se navodi da tuženiku prestaje radni odnos kod tuženika 15. svibnja 2015.

- da je tuženik tužitelju prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu odlukom od 2. veljače 2015. otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom a koja odluka je stavljena van snage odlukom tuženika od 17. veljače 2015.

- da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku Gžr-69/17 od 23. veljače 2017. pravomoćno utvrđeno da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava predao tuženiku u zakonskom roku sukladno odredbi članka 133. ZR-a

- da je tužitelj nakon prestanka radnog odnosa po predmetnoj oduci dana 15. svibnja 2015., idućeg radnog dana 16. svibnja 2015. zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca

- da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka istakao da je nakon otkaza ugovora o radu radio kod drugog poslodavca te dostavio u spis podatke o visini plaće koju je ostvarivao kod drugih poslodavaca

11. Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik, na kojem je bio teret dokaza u ovom postupku, nije dokazao da su postojali gospodarski, tehnološki i organizacijski razlozi za prestankom potrebe obavljanja radnog mjesta referenta prodaje u podružnici S., već da je ustvari taj otkaz uslijedio nakon što je tuženik zaprimio tužbu firme D. i., a čiji osnivač je tužitelj i ponovno direktor. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje tužitelja na rad i isplatu plaće sudovi su zaključili da je postojao razlog za sudski raskid predmetnog ugovora o radu. Dovoljan razlog za sudski raskid ugovora o radu je taj da su stranke prilikom zasnivanja ugovora o radu dogovorile da tužitelj stupanjem na rad kod tuženika ne može i dalje predstavljati odnosno ne može prema odredbi članka 18. stavka 3. Ugovora obavljati funkciju člana uprave i biti zz društva D. i. d.o.o. S., a koje ugovorne odredbe se tužitelj nije pridržavao. Iz tih razloga, zaključak je nižestupanjskih sudova da su odnosi među strankama trajno i nepovratno poremećeni i narušeni, da je došlo do gubitka povjerenja između stranaka, a koje sve okolnosti opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Obzirom da tužitelj reviziju ne podnosi u odnosu na točku I.a) kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke (odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu) navedeno nije razmatrano u okviru predmetne revizije.

13. U odnosu na sudski raskid ugovora o radu:

13.1. Tužitelj problematizira činjenicu da nije bio direktor niti zakonski zastupnik trgovačkog društva D. i. d.o.o. sve do 15. lipnja 2016., koji činjenicu stavlja u kontekst narušenih odnosa i gubitka povjerenja između stranaka zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, kojim navodima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, koji prigovor (argumentum a contrario iz članka 385. ZPP-) nije moguće isticati u revizijskoj fazi postupka.

13.2. Tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, odredbe članka 125. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 23/14, 127/17 - dalje: ZR-a) kojom odredbom je propisano da odluku iz stavka 1. ovog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Tužitelj opširno iznosi svoje tumačenje konkretne pravne situacije te nepostojanja okolnosti koje su dovele do gubitka povjerenja između stranaka zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

13.2.1. Naime, ocjenu okolnosti nižestupanjskog suda o tome da se ne radi o okolnostima osobne netrpeljivosti tužitelja i ranijeg zz tuženika već se radi o narušenom odnosu povjerenja između tužitelja kao radnika i poslodavca neispunjenjem ugovornih obveza prihvaća i ovaj sud kao pravilnu ocjenu gubitka povjerenja između stranaka.

13.3. U odnosu na sudski raskid ugovora o radu, koji je određen sa danom 15. svibnja 2015. (prema postavljenom protutužbenom zahtjevu od 20. lipnja 2017., list 113-115 spisa) pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem koje je izrazio Vrhovni sud na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022., a koje glasi:

„Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu (N.N. br. 93/14, 127/17 i 98/19) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva.“

13.4. Stoga je u tom dijelu, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da je određen sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu 20. lipnja 2017., a sve sukladno ranije citiranom pravnom shvaćanju revizijskog suda, temeljem odredbe članka 395. stavak 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci presude pod točkom II. izreke.

14. Obzirom da je u konkretnom predmetu određen sudski raskid ugovora o radu, vraćanje tužitelja na rad više nije moguće, pa je iz tih razloga odbijena revizija tužitelja u odnosu na taj dio pobijane odluke.

15. U odnosu na isplatu naknade plaće u bruto iznosu:

15.1. Obzirom na to da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova o tome da nastavak radnog odnosa između stranaka uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, a datum sudskog raskida određen je s danom podnošenja protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu koji je određen sa danom 20. lipnja 2017., potrebno je odlučiti o zahtjevu za isplatu naknade plaće u bruto iznosu imajući u vidu datum sudskog raskida ugovora o radu, kao i činjenicu da je tužitelj u promatranom razdoblju radio i kod drugog poslodavca pa bi u tom razdoblju imao pravo samo na razliku plaće.

15.2. Slijedom toga, imajući u vidu da su razlozi zbog kojih je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu naknade taj što je odredio pogrešno datum sudskog raskida ugovora o radu s danom 15. svibnja 2015., zaključio da je tužitelj zasnovavši radni odnos idućeg dana nema pravo na isplatu naknade, stoga nema uvjeta za preinaku presude u tom dijelu, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu potpuno utvrdili činjenično stanje, valjalo je ukinuti taj dio pobijane odluke.

16. Tužitelj podnosi i reviziju u odnosu na drugostupanjsko rješenje kojim je ukinut dio prvostupanjske presude koji se odnosi na isplatu iznosa od 112.968,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama (naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu). Drugostupanjski sud je ukinuo taj dio prvostupanjske presude iz razloga što tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu štete u tijeku postupku, pa je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu za naknadu štete počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

16.1. Suprotno revizijskim navodima tužitelja naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu potrebno je artikulirati u tijeku postupku na način da se postavi točno određeni zahtjev kojim se potražuje naknade štete, a što nije učinjeno u tijeku postupka, prema utvrđenjima nižestupanjskog suda. Stoga su neosnovani navodi revidenta koji se odnose na razloge pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zahtjev za isplatu naknade štete.

17. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti reviziju tužitelja i potvrditi drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na dio točke I.a (odbijen je zahtjev za vraćanje na rad) i drugostupanjsko rješenje u točki I.b temeljem odredbe članka 393. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 400. ZPP-a, odnosno djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na dio točke I.a (datum sudskog raskida ugovora o radu) temeljem odredbe članka 395. stavaka 1. i 2. ZPP-a, odnosno djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na dio točke I.a (isplata naknade plaće u bruto iznosu i trošak postupka) temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci presude i rješenja.

18. O troškovima revizijskog postupka odlučit će su konačnoj odluci temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.