REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2123/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-34/2022-3 od 17. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-391/2016-39 od 30. studenoga 2021., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-34/2022-3 od 17. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-391/2016-39 od 30. studenoga 2021.
2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, koje je tuženik vodio sukladno propisima, u kojima je radno vrijeme evidentirano približno istodobno kad se vršio rad, koje su potpisane od strane tužitelja i kojima tužitelj nije prigovarao prilikom potpisivanja?
2. Pripada li tužitelju (djelatnoj vojnoj osobi) pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad na terenu za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnove prekovremenog rada sukladno propisima?
3. Na kojoj od stranaka je teret dokazivanja po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani vidljivi iz dostavljenih evidencija o radu tužitelja?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Promatrajući cjelokupni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije sa postavljenim pravnim pitanjima valja reći da odgovor na postavljena pitanja proizlazi iz odredbe članka 8. ZPP-a, a iz smisla koje odredbe je za zaključiti da dokazna snaga pojedinog dokaza ne zavisi od toga je li riječ o personalnom ili materijalnom dokazu, jer se dokazna vrijednost svakog pojedinog dokaza, ma o kojem god se od ovih radilo, ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno, a ne od njihove unaprijed ili načelno propisane vrijednosti. (tako i Revd-860/2023-2 od 23. travnja 2024.)
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
