REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2115/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V. T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., protiv tuženika B. N. d.o.o., N., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-227/2023-2 od 11. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr- 2176/2021-56 od 7. studenoga 2023., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-227/2023-2 od 11. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-2176/2021-56 od 7. studenoga 2023. pozivajući Revd-2115/2024-2 se na odredbe čl. 385.a, čl. 387. i čl. 388. Zakona o parničnom postupku.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a tuženika obvezati na naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, prvo pravno pitanje koje je utemeljeno na postojanju izvanrednih okolnosti, o kakvim okolnostima u pobijanoj odluci sud nije zauzeo pravno shvaćanje, prema ocjeni vijeća nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o istom ne ovisi odluka u sporu.
3.2. Tuženikovo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije koje se odnosi na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u slučaju kad radnik ima novčanu tražbinu prema poslodavcu nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR), kojim je normirana sudska zaštita prava iz radnog odnosa, radnik koji tužbom zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa oslobođen obveze podnošenja zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa (istovjetna odredba sadržana je u odredbi čl. 129. st. 3. ranijeg Zakona o radu). Isto pravno shvaćanje revizijski sud zauzeo je i u odluci broj Revr-116/13 od 7. listopada 2014.).
3.3. Treće pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju ne sadrži opravdane razloge za osobno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR jer tuženik u odluci uopće nije naveo zbog kojih to trajnih osobina ili sposobnosti tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, pa nepostojeći razlozi ne mogu biti dodatno pojašnjeni.
3.4. Četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o tom pravnom pitanju u drugostupanjski sud nije zauzeo pravno shvaćanje u pobijanoj presudi.
3.5. Peto pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije svodi se na tvrdnju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer se nije očitovao na sve žalbene prigovore tuženika. To pravno pitanje prema ocjeni vijeća nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud u obrazloženju presude treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude postupio sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na tvrdnje tuženika da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske jer drugostupanjski sud u presudi nije objasnio razloge za odbijanje žalbe vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred drugostupanjskim sudom bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
5.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U obrazloženju osporene presude drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni.
6. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.
