REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1986/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženice A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1125/2023-3 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-130/2022-25 od 1. ožujka 2023. u toč. I., II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1125/2023-3 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-130/2022-25 od 1. ožujka 2023. u toč. I., II. i IV. izreke postavljajući nekoliko pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Tuženica je također navela da joj je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, na sva pitanja je odgovoreno u odlukama ovoga suda, s time da pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018., Rev 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Nadalje, ocjena je ovog suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Činjenica da tuženica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u st. II. izreke.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.