REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-600/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4547/2019-6 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-303/2018-11 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4547/2019-6 od 26. listopada 2022. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-303/18-11 od 30. siječnja 2019. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-4356/17-2 od 29. prosinca 2017., te u dijelu točke 2. izreke kojom je naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 241.370,00 kn u roku od 15 dana.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 559/2023-2 od 6. prosinca 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz, kojim bi se prema tvrdnji tužitelja utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku? odnosno jesu li ispunjene pretpostavke o primjeni čl. 221. a. ZPP-a o teretu dokazivanja u slučaju kada sud nije proveo dokaze koje je stranka predložila?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Revizija je osnovana.
5. Temeljem čl. 391. st. 3. ZPP povodom revizije pobijana presuda je ispitana samo u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/17-2 od 29. prosinca 2017. Na pokretanje ove parnice tužitelj je upućen zaključkom ovršnog suda nakon što je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, - dalje: OZ.) u kojoj činjenično osporava tražbinu ovrhovoditelja navodeći da postoji nerazmjer između tražbine kako je navedena upisanim zalogom u zemljišnim knjigama i kako se traži naplata ovršnim prijedlogom, da je ta tražbina ovrhovoditelja prestala, te da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja.
7. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je ovrha određena temeljem ovršne isprave - javnobilježničkog akta - ugovora o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje (izgradnju stambene zgrade) uz koji je vezan ugovor o zalogu koji je bio sklopljen između [trgovačko društvo] kao vjerovnika, te društva [trgovačko društvo] i TK te DK kao založnih dužnika. Nadalje, utvrđeno je da je [trgovačko društvo] prenijela svoju tražbinu iz prethodno navedenog ugovora o kreditu na tuženika [obrt], zajedno sa instrumentima osiguranja, pa tako i založno pravo.
8. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja sporna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) ocijenjeno da tužitelj predloženim dokazima nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva. Pritom je sud prvog stupnja odlučio da neće provesti dokaze koje je tužitelj predložio radi utvrđivanja činjenica da je tražbina ovrhovoditelja podmirena.
9. Člankom 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. Člankom 8. ZPP je propisano da sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
11. Nadalje, člankom 219. st. 1. ZPP je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjev ili kojim pobija dokaze protivnika, dok je čl. 220. st. 1. propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice važne za donošenje odluke. Stavkom 2. istoga članka je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
12. Sud prvog stupnja primjenom čl. 221.a ZPP ocjenjuje da tužitelj nije dokazao osnovanost visine svog potraživanja i odbija tužbeni zahtjev.
13. Imajući u vidu sadržaj prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje koji glasi:
Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kada sud izvede i ocjeni dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila radi utvrđivanja pravno odlučnih činjeničnih tvrdnji.
Sud može odbiti provođenje predloženih dokaza jedino ako ocijeni da se njima ne može utvrditi činjenice za koje su ti dokazi predloženi.
Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev-204/2022-2 od 21. veljače 2024., Rev-318/2023-2 od 4. svibnja 2023.).
14. U ovom sporu tužitelj je predlagao provođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine potraživanja ovrhovoditelja a u skladu sa navodima iznijetim u žalbi kojima osporava visinu potraživanja ovrhovoditelja budući da su stanovi (a ugovor o kreditu – ovršna isprava je sklopljen za financiranje izgradnje stambene zgrade) nakon sklapanja ugovora o kreditu – ovršne isprave prodavani, te je predlagao da se predniku ovrhovoditelja - [trgovačko društvo] naloži da dostavi dokumentaciju o izvršenim isplatama prema ugovoru o kreditu, a sve imajući u vidu da je iznos založnog prava koje je upisano u zemljišnim knjigama manji od iznosa za koji je pokrenuta ovrha. Dokazni prijedlog za dostavom dokumentacije o visini duga predložio je i zbog utvrđivanja visine glavnice i kamate jer zalogom koje je upisano u zemljišnim knjigama nije osigurano potraživanje kamate.
15. Međutim sud prvog stupnja je sve ove dokazne prijedloge tužitelja odbio bez konkretnog obrazloženja zašto je ocijenjeno da ovi predloženi dokazi nisu bitni za utvrđivanje odlučnih činjenica za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.
16. Sve ove okolnosti upućuju da je tužitelj u ovoj parnici predložio provođenje dokaza kojima su se mogle utvrditi odlučne činjenice na kojima je tužitelj temeljio zahtjev da ovrha koju je tuženik pokrenuo protiv njega kao založnog dužnika nije dopuštena.
17. Stoga su pobijanim nižestupanjskim presudama počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 221.a na koje tužitelj sadržajem revizije ukazuje.
18. Slijedom navedenog revizija tužitelja je prihvaćena i temeljem čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
19. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
