REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-478/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać–Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNEX MEDIA d.o.o. Zagreb, Ilica 26, OIB 31668116417, kojeg zastupa punomoćnik Ivan-Zvonimir Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika BELJE plus d.o.o. sa sjedištem u Dardi, Sv. Ivan Krstitelja 1a, OIB 35385249539, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-761/2023-4 od 28. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-108/2022-68 od 18. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 761/2023-4 od 28. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-108/2022-68 od 18. siječnja 2023. kojom je suđeno:

„I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Kovač iz Darde broj OVRV-5/2020 od 10. travnja 2020. po kojem je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 19.926,08 EUR (devetnaesttisućadevetstodvadesetšest eura i osam centi)¹/150.133,06 kn (stopedesettisućastotridesettrikune i šestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2019. do isplate po stopi koja je propisana člankom 12a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,92 EUR (tristodvaneest eura i devedesetdva centa) /2.357,66 kn (dvijetisućetristopedesetsedam kuna i šezdesetšest lipa) i predvidivi trošak postupka u iznosu od 10,49 EUR (deset eura i četrdesetdevet centi) /79,00 kn (sedamdesetdevet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“.

2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj radi pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-2585/2023-2 od 5. prosinca 2023., a koja glase:

„a) Je li Ugovor o poslovnoj suradnji predlagatelja osiguranja i prednika protivnika osiguranja raskinut dopisom izvanrednog povjerenika?

b) Je li ugovor zaključen između prednika protivnika osiguranja i predlagatelja osiguranja takve vrste da ne prestaje ex lege otvaranjem postupka izvanredne uprave?

c) Može li se izvanredni povjerenik (stečajni upravitelj pozvati na prestanak ugovora ex lege (pozivom na otvaranje postupka izvanredne uprave; stečajnog postupka) retroaktivno, odnosno i nakon konzumacije ugovora nakon tog datuma na zahtjev izvanrednog povjerenika (stečajnog upravitelja) i nakon proteka roka za prijavu tražbine ili to predstavlja radnju kojom se prekida takav ugovor?ˮ.

2.2. Predložio je da ovaj sud pobijanu presudu preinači i potvrdi presudu suda prvog stupnja ili da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom i/ili prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prethodno treba reći da su u pitanjima, pa i u izreci rješenja ovog suda kojim je dopušteno podnošenje revizije, stranke označene kao „predlagatelj osiguranja“ i „protivnik osiguranja“ pa je u pitanju očita greška u pisanju jer se radi o parničnom postupku, a ne o postupku osiguranja.

6. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 - dalje: ZPP) zbog kojeg je dopuštena.

7. U ovom sporu tužitelj je od tuženika zatražio da mu tuženik plati 19.926,08 EUR (150.133,06 kn), a što predstavlja (kako je označio u računu br. 54-1-100019/2918) štetu koja mu je nastala raskidom Ugovora o poslovnoj suradnji broj 5015-0194 sklopljen među strankama 1. siječnja 2015.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je predmet tog Ugovora pružanje usluga planiranja i zakupa medijskog prostora na koju se obvezao tužitelj prema tuženiku. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR d.d. te nad dužnikovim povezanim i ovisnim društvima među kojima je i BELJE d.d. Darda (u tužbi je kao tuženik označeno novoosnovano društvo BELJE Plus d.o.o. Darda). Utvrđeno je da je dopisom od 5. srpnja 2017. BELJE d. d. Darda i izvanredni povjerenik dužnika AGROKOR d.d. obavijestio tužitelja o tome da je otvoren postupak izvanredne uprave te da je danom otvaranja tog postupka prestao Ugovor o poslovnoj suradnji.

9.1. Prvo pitanje po svom sadržaju nije pravno već činjenično pitanje jer bi u suprotnom Vrhovni sud Republike Hrvatske bio dužan ocjenjivati sadržaj svake isprave i drugih izvedenih dokaza (dopisa, računa, iskaza svjedoka, vještaka i sl.), a iz odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP jasno proizlazi da se mora raditi o „pravnom pitanju kojeg su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali“. Stoga će ovo pitanje sud razmotriti i na njega odgovoriti u kontekstu ostalih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

9.2. Prije svega ističe se da do raskida ugovora prema odredbama obveznog prava ne može doći na bilo koji način. Postoje samo dva načina raskida ugovora: (1) zbog neispunjenja - izjavom jedne strane upućene drugoj da raskida ugovor (čl. 360 do čl. 368. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., i 78/15 - dalje: ZOO), a koja izjava ima konstitutivno značenje, i (2) zbog promijenjenih okolnosti odlukom suda (čl. 369. do 372. ZOO), a pritom bi dopis izvanrednog povjerenika od 5. srpnja 2017. pored izjave o raskidu ugovora morao sadržavati naknadni primjereni rok ostavljen tužitelju za ispunjenje ugovora (čl. 362. st. 2. ZOO). U konkretnom slučaju navedeni dopis nije moguće dovesti u vezu s raskidom ugovora jer u njemu nije navedeno ni da tužitelj nije ispunio preuzete obveze ili da ih je neuredno ispunio niti da zbog toga izvanredni povjerenik raskida Ugovor te da tužitelju ostavlja naknadni primjereni rok za ispunjenje.

10.1. U odnosu na drugo pitanje (je li ugovor sklopljen između stranaka takve vrste da ne prestaje ex lege otvaranjem postupka izvanredne uprave) ovaj sud je suglasan s pravnim shvaćanjem sudova nižeg stupnja o pravnoj naravi Ugovora, pri čemu treba reći da zaključeni Ugovor ima elemente i ugovora o djelu (čl. 590. st. 1. ZOO) i elemente ugovora o nalogu (čl. 763. st. 1. ZOO). Predmet Ugovora o poslovnoj suradnji je pružanje usluga planiranja i zakupa medijskog prostora, dakle, obavljanja određenih poslova u smislu čl. 590. ZOO, ali po naravi stvari te poslove tužitelj je obavljao (ili trebao obavljati) po nalogu i uputama tuženika u smislu čl. 765. ZOO, jer se podrazumijeva da onaj tko reklamira svoje proizvode odlučuje o tome koje proizvode će reklamirati i u kojim medijima. Međutim, to i nije odlučno za ishod spora.

10.2. Na pravne posljedice otvaranja postupka izvanredne uprave primjenjuju se, prema čl. 37. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, broj: 32/2017) pravila o pravnim posljedicama otvaranja stečajnog postupka. Prema čl. 193. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17 - dalje: SZ) nalog dužnika koja se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnog postupka. Pritom se ukazuje da naslov iznad tog članka glasi: „Prestanak naloga i ugovora o obavljanju poslova“. Dakle, propisani prestanak odnosi se ne samo na ugovor o nalogu u užem smislu nego općenito na ugovore o obavljanju poslova. Naslov iznad članka 195. SZ glasi „Prestanak ugovora o obavljanju poslova“ i u njemu je propisano da se na ugovore o djelu kojim se netko obvezao da će za dužnika obavljati određene poslove na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl.193. SZ. Budući da se tužitelj Ugovorom o poslovnoj suradnji obvezao obavljati poslove (planiranje i zakup prostora u medijima) taj je Ugovor prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave, neovisno o njegovoj formalnoj pravnoj naravi i o teoretskom svrstavanju u određenu grupu ugovora.

10.3. Odlučnim za ishod ovog spora ukazuje se odgovor na pitanje je li Ugovor o poslovnoj suradnji prestao ili nije prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave. Prema čl. 191. st. 1. SZ otvaranjem stečajnog postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju. Očito je da Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između dva trgovačka društva nije ni ugovor o radu niti ugovor o službi u kojem bi tuženik bio poslodavac, a tužitelj službenik. Budući da mogućnost da jedno trgovačko društvo ili općenito pravna osoba obavlja službu za drugu pravnu osobu ne postoji prema hrvatskom pravu, odgovor na postavljeno pitanje jest da je zaključeni ugovor među strankama prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave.

11.1. Treće revizijsko pitanje sadrži u sebi dva potpitanja: (1) može li se izvanredni povjerenik pozvati na prestanak ugovora po samom zakonu (pozivom na otvaranje postupka izvanredne uprave; stečajnog postupka) retroaktivno, te (2) od kakvog je značaja činjenica da je ugovor izvršavan (konzumiran) nakon otvaranja postupka izvanredne uprave na zahtjev izvanrednog povjerenika i nakon proteka roka za prijavu tražbine.

11.2. Za prvo od tih pitanja valja reći da "retroaktivan" znači da nešto djeluje unatrag odnosno da ima povratnu snagu. U pravu to znači da se pojedine odredbe zakona (ne cijeli zakon) primjenjuju i na slučajeve koji su se dogodili prije njegovog stupanja na snagu. Ako je Ugovor o poslovnoj suradnji prestao po samom zakonu otvaranjem postupka izvanredne uprave, a prestao jest iz razloga navedenih u točki 9. obrazloženja, onda dopis izvanrednog povjerenika koji je o toj činjenici obavijestio tužitelja nije mogao imati za posljedicu nešto drugo, tj. da Ugovor o poslovnoj suradnji nije prestao po samom zakonu.

11.3. Drugo od navedenih potpitanja ukazuje na to da je tužitelj obavljao određene poslove i u vremenskom razdoblju od otvaranja postupka izvanredne uprave (10. travnja 2017.) pa do 5. srpnja 2017. kada je uslijedio sporni dopis Izvanrednog povjerenika. To međutim nema veze s predmetom ovog spora jer je tužitelj svoje tražbine za radnje koje je eventualno obavio u tom razdoblju ostvario ili je mogao ostvariti kao vjerovnik stečajne mase u smislu čl. 39. Zakona o postupku izvanredne uprave i za te se tražbine ne podnosi prijava (prijavljuju se samo tražbine koje su nastale do trenutka otvaranja postupka izvanredne uprave). Međutim, u ovoj parnici tužitelj ne zahtijeva naknadu za obavljene poslove nego naknadu štete zbog raskida Ugovora. Navedeno je ujedno odgovor i na ovo revizijsko pitanje.

12. Zbog svih navedenih razloga, ovaj sud reviziju smatra neosnovanom pa je odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP.

13. Budući da odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa