REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-793/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ĐGČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Umag vikend resort j.d.o.o. za usluge, Umag, Matka Laginje 14, OIB 36961702588, kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu drugotužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 532/2023-2 od 26. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-148/2021-31 od 14. studenoga 2022., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se drugotužiteljici ĐGČ podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-532/2023-2 od 26. travnja 2023., u odnosu na pitanje:
„Da li je sud obvezan po službenoj dužnosti provjeriti nepoštenost ugovornih odredbi u slučaju kada se ovrha provodi temeljem ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora?“.
Obrazloženje
1. Drugotužitelja je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-532/2023-2 od 26. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-148/2021-31 od 14. studenoga 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije drugotužiteljica navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga što smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Da li je sud bio dužan po službenoj dužnosti paziti na valjanog Ugovora o ustupu, odnosno na valjanost svih cesija potraživanja od Veneto banke d.d. do ovrhovoditelja, tuženika, obzirom je temeljem istih pokrenut ovršni postupak i doneseno rješenje o ovrsi.
2. Da li je sud bio dužan paziti obzirom je riječ o inozemnim pravnim osobama na primjenu prava kao i na valjanost ugovora o ustupu obzirom na primjenu prava matičnih država pravnih osoba koje su cesionari i cedenti u cijelom lancu slijeda pravnih osoba koje su ustupale potraživanje?
3. Da li je sud bio dužan ispitati valjanost ustupa obzirom na službenu dokumentaciju trgovačkih registarskih sudova matičnih zemalja pravnih osoba koje nastupaju kao cesionari u ovršnom postupku i istu pribaviti?
4. Da li je sud bio dužan službenim putem pribaviti službenu dokumentaciju u originalu a sve kako su tužitelji predlagali radi ispitivanja valjanosti ugovora o ustupanju?
5. Da li su kod uzastopnih prijenosa tražbine s više cesionara na više cedenta temeljem više ugovora o cesiji cesionari dužni cedentima predati ispravu o dugu, obveznice ili na drugi način dokazati postojanje potraživanja?
6. Da li se u slučaju nedostataka takvih isprava temeljem takvih cesija može provoditi ovrha, odnosno da li su u slučaju nedostatka takvih isprava ugovori o cesiji nevaljani?
7. Da li u ovršnom postupku ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu treba priložiti ugovore o cesiji i isprave o dugu da bi se temeljem istih mogla provoditi ovrha ukoliko je ovrha pokrenuta od strane ovrhovoditelja kojem je potraživanje ustupljeno temeljem ugovora o cesiji?
8. Da li se ugovori o cesiji i isprave o dugu trebaju priložiti u originalu?
9. Da li je ovrhovoditelj trebao za cesionara i cedente, kako sud naziva pravne prednike, dostaviti izvatke iz sudskog registra, odnosno da li su isti trebali biti dostavljeni u originalu i da li je osnovano provođenje ovrhe bez pribavljanja originala izvadaka iz sudskog registra, posebno obzirom se radi o inozemnim pravnim osobama?
10. Da li je ovrhovoditelj i dalje aktivno legitimiran ako je svoje potraživanje prenio na novu pravnu osobu, odnosno na Buoni pub j.d.o.o.?
11. Da li je sud obvezan po službenoj dužnosti provjeriti nepoštenost ugovornih odredbi u slučaju kada se ovrha provodi temeljem ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora?
12. Da li je sud u ovom parničnom postupku prema zaključku VSRH bio obvezan provjeriti ništetnost ovršne isprave kao i ugovora o ustupu?
13. Da li je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti bio obvezan, posebno obzirom na prigovore tužitelja o ništetnim odredbama, provjeriti valjanost odredbi ugovora?
14. Da li ugovor o kreditu može opstati bez pojedinih ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kamatama (ugovorna kamata, naplaćivanje kamate na kamatu, ugovaranja promjenjive kamatne stope)?
15. Da li sud može ništetnu odredbu ugovora (odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odredbu kojom je ugovorena veća kamatna stopa od dopuštene zakonom) zamijeniti dopunskom odredbom i održati ugovor na snazi?
16. Da li su odredbe o kamatnoj stopi, posebno one da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, odredbe o visini kamatne stope koje nisu u skladu sa zakonom bitni sastojci ugovora?
17. Da li je sud bio dužan ispitati jesu li odredbe sadržane u ugovoru o kreditu nepoštene, odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. a sve obzirom je na ništetnost pravnih poslova dužan paziti po službenoj dužnosti?
18. Da li je nacionalni sud obvezan ispitati po službenoj dužnosti nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to?
19. Može li se osnovano, u žalbi protiv rješenja o ovrsi i potom u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isticati okolnost kojom se ukazuje na ništetnost javnobilježničke isprave (potrošačkog ugovora) koja je ovršna isprava u ovršnom postupku?
20. Može li se osnovano, u žalbi protiv rješenja o ovrsi i potom u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isticati okolnost kojom se ukazuje na ništetnost javnobilježničke isprave (potrošačkog ugovora) koja je ovršna isprava u ovršnom postupku?
21. Da li je banka mogla ustupiti tražbinu iz Ugovora o kreditu ukoliko je ugovoreno da se potraživanje može prenijeti na drugu pravnu osobu kao mandatni posao?
22. Da li je takvim sadržajem odredbe ugovora moguće prenijeti tražbinu na novu pravnu osobu, odnosno da li je takav prijenos valjan?
23. Da li je ovrhovoditelj mogao pokrenuti ovršni postupak na nekretnini drugotužiteljice koja nije dužnik niti ugovorna strana ugovora o kreditu ukoliko ista nije znala za predmetni ugovor o kreditu?
24. Da li sud može provoditi ovrhu na nekretnini drugotužiteljice pod pretpostavkom da je ista znala za predmetni ugovor o kreditu na razini vjerojatnosti ili je sud povodom utvrđivanja stvarnog saznanja drugotužiteljice bio obvezan provesti određene dokaze?
25. Da li ovrhovoditelj može tražiti da se provede ovrha na nekretnini temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava ukoliko u zemljišnim knjigama nije upisan kao hipotekarni, založni vjerovnik?
26. Da li je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na nekretnini, odnosno da li je sud ovlašten donijeti rješenje o ovrsi na nekretnini ukoliko uz prijedlog za ovrhu nije priložen Izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu?
27. Da li potraživanje tuženika, ovrhovoditelja iz ugovora o kreditu zastarjeva u općem zastarnom roku od 5 godina?
28. Da li se kredit ima smatrati dospjelim za naplatu neisplatom rata kredita kako je predviđeno u ugovoru o kreditu (čl. 2. Ugovora o kreditu ne plaćanjem dva uzastopna obračuna anuiteta) ili u trenutku kada banka otkaže ugovor?
29. Da li dolazi do prekida zastare vođenjem ovršnog postupka ukoliko je do obustave te prethodne ovrhe došlo disponiranjem samog ovrhovoditelja, preuzimanje tražbine cesijom, a na koju subjektivnu preinaku ovršenik nije pristao te je posljedično došlo do obustave postupka?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik se pozvao na više revizijskih odluka, na nekoliko odluka županijskih sudova, kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, na nekoliko odluka Suda Europske unije, kao i na zaključke usvojene na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu.
2.2. Drugotužiteljica smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.
3. Nadalje, drugotužiteljica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), navodeći da su nižestupanjski sudovi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijedili temeljna ljudska prava drugotužiteljice zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pošteno suđenje, pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo vlasništva).
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio navedeni prijedlog drugotužiteljice odbaciti, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije drugotužiteljice.
5. Prijedlog je dopušten.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ocijenjeno je da je jedanaesto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022., Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021., Rev 1371/2021-2 od 17. listopada 2023.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
8. U odnosu na preostala (prvo do desetog, te dvanaesto do dvadesetdevetog) pitanja, te u odnosu na navod drugotužiteljice da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
