REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-177/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. T., iz Z., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i M. d.o.o. u V. G., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1183/2022-2 od 9. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-92/2020-33 od 13. svibnja 2022., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1183/2022-2 od 9. prosinca 2022. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.281,21 kn (170,05 eur) sa pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu sudi:
„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-92/2020-33 od 13. svibnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.281,21 kn (170,05 eur) zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 144,82 kn (19,22 eur) od 31. listopada 2008.,
- 156,88 kn (20,82 eur) od 31. prosinca 2008.
- 186,36 kn (24,73 eur) od 31. siječnja 2009.
- 199,20 kn (26,44 eur) od 28. veljače 2009.
- 158,87 kn (21,09 eur) od 31. ožujka 2009.
- 165,28 kn (21,94 eur) od 30. travnja 2009.
- 112,73 kn (14,96 eur) od 31. svibnja 2009.
- 67,88 kn (9,00 eur) od 30. lipnja 2009.
- 77,93 kn (10,34 eur) od 31. srpnja 2009.
- 11,26 kn ( 1,49 eur) od 31. kolovoza 2009.,
sve do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-92/2020-33 od 13. svibnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 55.148,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u točki I. izreke te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.353,00 kn također sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2022. do isplate (točka II. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1183/2022-2 od 9. prosinca 2022. žalba tuženika je djelomično uvažena, a djelomično odbijena, te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke I. izreke za iznos od 1.281,21 kn sa zateznim kamatama, te je za taj dio odbijen tužbeni zahtjev tužitelja dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-1479/2023-2 od 25. travnja 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1183/2022-2 od 9. prosinca 2022. radi pravnih pitanja:
„1. Može li sud, u postupcima u kojima tužitelj potražuje povrat (isplatu) stečenog bez osnove, a temeljem naknadnog utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valuti, bez istaknutog prigovora radi prebijanja ili protutužbenog zahtjeva od strane tuženika, tužbeni zahtjev odbiti za tzv. manje plaćene iznose koje je tuženik od tužitelja propustio naplatiti kada je CHF tečaj bio niži od početno ugovorenog?
2. Je li uslijed utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valuti nastala povreda na strani tuženika (banke) kao nesavjesne ugovorne strane, temeljem koje bi tuženik (banka) imao tražbinu prema tužitelju?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, a podredbno ukine.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana presuda je sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta, po Ugovoru o kreditu od 17. siječnja 2006. kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 49.000,00 CHF, obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a radi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, a u visini utvrđenoj temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije D. P., dipl. oec.
10. Drugostupanjski sud djelomično preinačava prvostupanjsku presudu, iz razloga djelomično pogrešne primjene materijalnoga prava iz odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) iz razloga, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir to, da je zbog nižeg tečaja valute CHF u odnosu na valutu Republike Hrvatske, tužiteljica otplatila kredit u manjem iznosu od 1.281.21 kn u odnosu na tečaj prilikom korištenja kredita (a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem financijskoga vještaka) te navodi da „... bez obzira što tuženica nije u ovome parničnom postupku postavila protutužbu, niti prijeboj ni zahtjev, prvostupanjski sud je primjenjujući materijalno pravo iz čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO, morao imati u vidu ne samo korist koju je tuženica ostvarila od ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule, već je korist koju je tužiteljica ostvarila na temelju takve ništetne ugovorne odredbe budući se kod stjecanja bez osnove i zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove, odnosno stečenom na temelju ništetne ugovorne odredbe morao uzeti u obzir korist koju je svaka ugovorna strana stekla na temelju ništetne ugovorne odredbe, budući se radi o pravnom poslu čiji se izvanugovorni učinci stjecanja bez osnove jedinstveno istovremeno odnose na obje ugovorne strane, ukoliko su obje ugovorne strane od takve ništetne ugovorne odredbe stekle korist.“.
11. Osnovano tužiteljica kroz dopuštena pravna pitanja, sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnoga prava od strane drugostupanjskoga suda, kod preinačavanja prvostupanjske presude i odbijanje dijela postavljenog tužbenog zahtjeva.
12. Dajući odgovor na prvo postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeća u sastavu trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj sa ovo predmetnom izrazio pravno shvaćanje:
„Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niže od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenoga, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbu CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. otplaćenih iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja
HRK-CHF na dan isplate kredita.“
13. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda u navedenoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
13.1. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci, je u suprotnosti sa navedenim pravnim shvaćanjem, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskoga suda kada je donesena pobijana odluka.
14. S obzirom na navedeni odgovor na prvo postavljeno pitanje, odgovor na drugo postavljeno pitanje bi bio neodlučan za ishod postupka.
15. U takvim je okolnostima na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti žalbu tuženika u tom dijelu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene za preinačeni dio, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
