Poslovni broj: P-654/2021-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, Split, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 1.422,99 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 3. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja Dijane Grgin i punomoćnice po zaposlenju tuženika Renate Grabovac, 12. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.422,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 270,00 EUR

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. veljače 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 10.721,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2017. do isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 105436 od 14. veljače 2011. tužiteljevom osiguraniku Pjerinku Dinarina- Šimić priznato pravo na isplatu invalidske mirovine počevši od 14. svibnja 2010. Uzrok invalidnosti da je ozljeda na radu 30% i bolest 70%. Tužitelj nadalje navodi da je iz prijave o ozljedi na radu vidljivo da je do ozljede došlo 22. travnja 2008. u Sinju u Stanici za tehnički pregled na način da je vozač vozila marke Mercedes udario u vozilo marke Fiat Tipo, koje je pri tom udarilo nadzornika stanice Pjerinka Dinarinu – Šimić. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju broj K-26/09 od 4. svibnja 2009. vozač vozila marke Mercedes Karlo Matić da je proglašen krivim, kao i da je u vrijeme nastanka nezgode vozilo marke Mercedes reg. oznaka ZG 9250-D bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj 016230158043. Isplatom invalidske mirovine po navedenom rješenju u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2016. tužitelj navodi da trpi štetu u iznosu od 10.721,51 kn. Tuženik da je temeljem odštetnog zahtjeva tužitelja od 1. srpnja 2015. mirnim putem podmirio tužitelju štetu za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 1.168,51 kn. Međutim, tuženik da nije udovoljio odštetnom zahtjevu tužitelja od 16. kolovoza 2016., kojim je tužitelj zatražio podmirenje štete u iznosu od 10.721,51 kn za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2016. pa da stoga tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika isplatu tog iznosa. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju da proizlazi iz članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete da se temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13). Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom bi se tuženika obvezalo na isplatu iznosa od 10.721,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2017. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 29. siječnja 2018., tuženik je naveo da u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, a djelomično da osporava i osnov potraživanja. Tuženik je potvrdio navode iz tužbe da je 22. travnja 2008. došlo do prometne nezgode u kojoj je osiguranik tužitelja Pjerinko Dinarina – Šimić zadobio tjelesne ozljede, kao i da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika te da je rješenjem tužitelja broj 105436 od 14. veljače 2011. Pjerinku Dinarina - Šimiću priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu 30 % i bolesti 70 %. Tužbeni zahtjev da se odnosi na potraživanje naknade štete za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2016. u iznosu od 10.721,51 kn, ali da treba obračunati razmjerni iznos sukladno zakonskim odredbama koje se imaju primjenjivati. Naime, tužitelj da nije utvrdio razmjeran iznos isplaćene mirovine za utuženo razdoblje, kako je to propisano člankom 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, dalje ZOMO), obzirom da se treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Tuženik smatra da se njegova obveza temelji isključivo na zaključenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te da se na odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe tog ugovora, a koje da upućuju na primjenu zakonskih odredaba iz područja osiguranja važećih u vrijeme zaključenja ugovora. Tuženik je osporio stajalište tužitelja da se na obvezu tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13), važeće u trenutku svake pojedine isplate mirovine. Naime, tuženikova odgovornost kao osiguratelja, a za razliku od odgovornosti štetnika koja je prema općim načelima obveznog prava apsolutna, postoji samo u okviru odredbi ugovora kojim se taj odnos regulira. Stoga, kako tužitelj u konkretnom predmetu svoje pravo na naknadu štete prema tuženiku izvodi iz štetnog događaja, prometne nezgode od 22. travnja 2008., na konkretan odnos da se trebaju primijeniti odredbe koje su važile u trenutku nastanka štetnog događaja. Nadalje, budući da tužitelj svoje pravo prema tuženiku postavlja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti izdane od tuženika, mjerodavno pravo po kojem se prosuđuje obveza tuženika da je zakonska odredba koja je važila u vrijeme izdavanja police osiguranja, iz Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98 do 117/03). Sukladno tom zakonu, obveza tuženika, koja nije apsolutna, već postoji samo u granicama i okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, za sporno razdoblje da se ne bi nikako mogla razmatrati u okviru odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. (Narodne novine 157/13), već sukladno odredbama važećih propisa u vrijeme štetnog događaja. Tuženikova odgovornost da se temelji i na odredbi članka 22. Zakona o osiguranju imovine i osoba (Službeni list broj 53/77 i 10/86), koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99, 11/02 i 140/05), a u vrijeme nastanka štetnog događaja. Radi navedenog, tuženik da ustraje u osporavanju tužbenog zahtjeva kojim se potražuje puni iznos, jer da se trebaju primijeniti odredbe onog zakona kojim su uređeni opseg i visina obveze tuženika proizašlih iz zaključenih ugovora iz kojih tužitelj izvodi svoje pravo na naknadu štete, a ne zakonske odredbe kojim se uređuje pravo tužitelja na naknadu štete općenito prema štetnicima.

3. U podnesku od 1. veljače 2018. tuženik je dopunio navode iz odgovora na tužbu te je osporio postojanje uzročno-posljedične veze između odlaska u invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja i ozljede koju je on zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. travnja 2018., predlažući da se na tu okolnost izvede dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu te je u podnesku od 7. veljače 2018. osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, ističući da potražuje naknadu štete sukladno zakonskim propisima koji su bili na snazi u trenutku nastanka štete, a od 1. siječnja 2014. da je na snazi članak 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) prema kojem da tužitelj za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine ima pravo na naknadu štete punog iznosa mirovine. Obveza tuženika prema tužitelju da se temelji na članku 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) pa da pravo na naknadu štete tužitelj ne izvodi iz prava svojih osiguranika, već da prema osiguravajućim društvima ima originarno pravno na naknadu štete. Sukladno tome, za utuženo razdoblje tužitelj da ima pravo na isplatu punog iznosa mirovne. U odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na pitanje uzročno - posljedične veze, tužitelj naveo da je o tome odlučeno kroz upravni postupak donošenjem rješenja tužitelja broj 105436 od 14. veljače 2011. Temeljem tako donesenog rješenja po u zakonu predviđenoj proceduri, tužitelj da trpi štetu isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku uzrokovane njegovom povredom na radu u prometnoj nezgodi 30 %, iz čega da jasno proizlazi postojanje uzročno – posljedične veze. Nalaz i mišljenje ovlaštenog medicinskog vještaka da je sastavni dio rješenja donesenog u upravnom postupku, u kojem se odlučuje o pravu na invalidsku mirovinu, kao i o uzroku invalidnosti. Tužitelj navodi i da je iz prijave o ozljedi na radu koja je priložena u spis razvidno da je njegov osiguranik imao prometnu nezgodu 22. travnja 2018., dok je iz nalaza i mišljenja o njegovoj invalidnosti vidljivo da kod istog postoji profesionalna nesposobnost za rad od 15. rujna 2009., a uzrok je ozljeda na radu 30 % i bolest 70 %. Stoga, ono što je utvrđeno u upravnom postupku u zakonom predviđenoj proceduri da ne bi trebalo biti predmet utvrđivanja u parničnom postupku.

5. Tuženik je na ročištu od 29. svibnja 2018. te u podnesku kojeg je istog dana dostavio u sudski spis, istakao da se u ovom postupku ne ulazi u zakonitost donesenog rješenja iz upravnog postupka odnosno da tuženik ne osporava njegovu zakonitost, već da se utvrđuje uzročno - posljedična veza između ozljeda koje je oštećeni zadobio u prometnoj nezgodi i odlaska u invalidsku mirovinu, obzirom da je prema rješenju tužitelja o priznatom pravu na invalidsku mirovinu uzrok umirovljenja ozljeda na radu od 30 % te bolest 70 %, a koji omjer da tuženik osporava, zbog kojeg prigovora, kao i prigovora da tužitelj nema pravo na puni obračun mirovine, se osporava visina tužbenog zahtjeva. Tuženik je naveo i da ne osporava stvarni iznos isplaćenih mirovina koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku Pjerinku Dinarina – Šimiću u utuženom razdoblju.

6. U ovom postupku, ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 125/2017-24 od 11. listopada 2019., kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu, a rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1226/2020-3 od 19. studenog 2021. ukinuta je naprijed navedena presuda ovog suda te je predmet vraćen ovom sudd na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjskom rješenju u bitnom je navedeno da ovaj sud, zbog pogrešno pravnog stava, nije proveo tuženikov dokazni prijedlog medicinskog vještačenja te da su stoga izostali razlozi o odlučnoj činjenici postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći s njegovim umirovljenjem, odnosno jesu li ozljede zadobivene u prometnoj nesreći pridonijele umirovljenju osiguranika tužitelja.

7. U ponovljenom postupku, koji se nastavio voditi kod ovog suda pod novim poslovnim brojem P-654/2021, tuženik je ustrajao u navodima kojima osporava tužbeni zahtjev te je dodatno tomu istakao, a obzirom da je tužiteljevom osiguraniku priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu, da u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno odredbi članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti. Stoga je tuženik, a primjenom navedenog članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao i zbog nepostojanja uzročno- posljedične veze, predložio u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Tužitelj je u ovom ponovljenom postupku ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu te je osporio navode tuženika o primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, budući da se prema stavu tužitelja imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine njegovom osiguraniku.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju i isprave priložene spisu i to: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj spisa 743548, klasa: 141-02/09-01, ur.broj: 341-25-05/3-09-105436 od 14. veljače 2011., zatim zapisnik o očevidu MUP RH, PU Splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Sinj broj: 511-12-31-KU-106-08 od 26.5.2008., Presudu Općinskog suda u Sinju poslovni broj K-26/09 od 4.5.2009., Nalaz i mišljenje o invalidnosti HZMO-a, Područne službe u Splitu za osiguranika Pjerinka Dinarina – Šimić od 15.9. 2009., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti izdano od HZMO, Sektor provedbe, Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 21.9.2009., Prijavu o ozljedi na radu od 28.4.2008., Odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku od 16.8.2016., Izvješće o saldu duga HZMO, Odjel računovodstva od 14.8.2015., Obračun isplate za osiguranika Pjerinka Dinarina – Šimića za razdoblje od 1.1.2014. do 30.4.2016., Ispis iz AOP-a - banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 21 - 38 spisa i 51 - 56 spisa), Izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine osiguranika Pjerinka Dinarina – Šimić izdan od tužitelja 26. svibnja 2015. te je pregledana sudska praksa koju su stranke dostavile u sudski spis. Isto tako, pregledan je mirovinski spis tužitelja koji se odnosi na osiguranika Pjerinka Dinarinu – Šimića pod brojem 03140486464 te spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-74/2018 (ranije poslovni broj P-573/2015). Također, u ponovljenom postupku, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Mariji Muše-Danielov, a na okolnost utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja Pjerinko Dinarina- Šimić zadobio u prometnoj nesreći od 22. travnja 2008. i njegovog umirovljenja.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.721,51 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.422,99 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2017. do isplate. Taj iznos tužitelj potražuje od tuženika s osnova naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku Pjerinku Dinarina – Šimić u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2016., a koji iznos predstavlja 30% od ukupno isplaćene mirovine tom osiguraniku u navedenom razdoblju.

12. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja Pjerinko Dinarina – Šimić ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. travnja 2008. u Sinju u stanici za tehnički pregled, a koju prometnu nesreću je skrivio vozač Karlo Matić s vozilom marke Mercedes reg. oznake ZG 9250-D, a koje vozilo je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj 016230158043.

13. Isto tako, između stranaka nije sporno ni da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj spisa 743548, klasa: 141-02/09-01, ur.broj: 341-25-05/3-09-105436 od 14. veljače 2011. tužiteljevom osiguraniku Pjerinku Dinarina-Šimić priznato pravo na isplatu invalidske mirovine u iznosu od 965,86 kn mjesečno, počevši od 14. svibnja 2010., zbog profesionalne nesposobnosti za rad te da je profesionalna nesposobnost za rad odnosno pravo na invalidsku mirovinu priznato zbog ozljede na radu u omjeru od 30 % i zbog bolesti u omjeru od 70 %

14. Isto tako, nije sporno ni da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2016. isplatio svom osiguraniku Pjerinku Dinarina-Šimić na ime invalidske mirovine ukupno iznos od 35.738,36 kn, od čega 30% zbog ozljede na radu iznosi 10.721,51 kn.

15. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći s njegovim umirovljenjem, odnosno jesu li ozljede zadobivene u prometnoj nesreći pridonijele umirovljenju osiguranika tužitelja.

16. U odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze, sukladno prijedlogu tuženika, kao i u skladu s uputom iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1226/2020-3 od 19. studenog 2021., u ovom ponovljenom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Mariji Muše-Danielov, a radi utvrđivanja postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja Pjerinko Dinarina- Šimić zadobio u prometnom nesreći od 22. travnja 2008. i njegovog umirovljenja, odnosno jesu li i u kojoj mjeri (postotku) ozljede iz ove prometne nesreće pridonijele umirovljenju osiguranika tužitelja.

17. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 14. studenog 2023. sudski vještak medicine rada dr. Marija Muše-Danielov u bitnom je navela da je utvrđena i priznata ozljeda na radu - prijelom 1. slabinskog kralješka s poskliznućem prema naprijed u odnosu na 2. slabinski kralježak, a bez ozljede pripadajućih korijena živaca sa šifrom dijagnoze po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i ozljeda (dalje: MKB) S 32, koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći na radnom mjestu 22. travnja 2008. je teška tjelesna ozljeda. Međutim, nakon dugotrajnog konzervativnog liječenja ista da nije ostavila značajnijih trajnih posljedica na radnu sposobnost osiguranika za poslove nadzornika tehničke ispravnosti vozila. Stoga, vještak dr. Marija Muše- Danielov zaključuje da je profesionalna nesposobnost za rad tužiteljevog osiguranika, utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka tužitelja od 21. listopada 2010. za poslove nadzornika tehničke ispravnosti, s preostalom radnom sposobnošću za poslove referenta tehničkog pregleda, u uzročno-posljedičnoj vezi isključivo s kroničnom bolešću osiguranika (Bechterewa bolest) sa šifrom dijagnoza po MKB-i M45, M54, G55.1.

18. Dakle iz tog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je osiguranik tužitelja Pjerinko Dinarina-Šimić profesionalno nesposoban za rad na poslovima nadzornika tehničke ispravnosti vozila od 15. rujna 2009. te da je uzrok invalidnosti 100% bolest. Pri tome se sudska vještakinja pozvala i na nalaz vještaka tužitelja iz studenog 2010., kada je prilikom utvrđivanja tjelesnog oštećenja osiguranika ocjenjeno 100% tjelesno oštećenje, temeljem funkcijske snimke vratne i leđne kralježnice, kojom se opisuje fiksirana lezija svih segmenata kralježnice, uzrokovana okoštavanjem para i prevertebralnog mekog tkiva kralježnice u tzv. bambusov štap, a što je sve radiološka karakteristika osnovne osiguranikove bolesti. Također navela je i da postotci koji su navedeni u tužiteljevom rješenju od 14. veljače 2011. od 70% i 30% kao uzroci profesionalne nesposobnosti su paušalni i ne opisuju pravilno uzročno-posljedičnu vezu između trajnih posljedica ozljede na radu, bolesti osiguranika i profesionalne nesposobnosti za rad. Stupanj oštećenja funkcije kralježnice zbog ozljede na radu osiguranika tužitelja, koje je·traumatolog u lipnju 2009. opisao riječima: "stanje je trajno, liječenje je završeno, prijelom je zacijelio, kretnje krajnje (terminalno) reducirane u svim pravcima" i detaljno opisali vještaci ortopedi i neurolog, je blažeg stupnja ili invaliditet je oko 22 %, pa osiguranik tužitelja, da je bio zdrav, i da nije imao funkcijska oštećenja kralježnice i sustava za kretanje koja uzrokuje Bechterewa bolest, mogao je i dalje obavljati svoj posao nadzornika tehničke ispravnosti vozila i ne bi mu bilo potrebno mijenjati radno mjesto. Stupanj oštećenja funkcije kralježnice i posljedično sustava za kretanje zbog kronične bolesti, koji su u trenutku ocjenjivanja radne sposobnosti opisali vještaci tužitelja, riječima: "trnu mu noge, jače lijeva, kretnje trupom jako limitirane, kretnje u vratnom i leđnom dijelu blokirane, paraverebralna muskulatura napeta i bolna, ne postavlja se na pete i prste", a kliničke simptome potvrdio i nalaz EMG-a iz rujna 2008., je u jakom stupnju i isključivi je uzrok umirovljenja zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u 100% - tnom iznosu, poglavito uzimajući u obzir prognozu bolesti, koja usprkos liječenju napreduje do teškog invaliditeta, kojeg radni uvjeti mogu pogoršati, pa je bilo nužno isključiti sve štetnike s radnog mjesta nadzornika i premjestiti ga na radno mjesto referenta tehničkog pregleda. Sudski vještak dr. Marija Muše-Danielov istakla je i da se nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac Barač, koje je traženo u drugim predmetima između tužitelja i tuženika na iste okolnosti, citira samo u jednom dijelu njegovog zaključka, ali da se zanemaruje i ne spominje zadnji pasus zaključka vještva od 11. listopada 2018. u kojem ta vještakinja navodi: "Navedeno oštećenje funkcije slabinske kralježnice nakon predmetne ozljede izraženo je u takvom stupnju da sam za sebe ne uzrokuje profesionalnu nesposobnost za rad.....To bi praktički značilo, da tužitelj nema od ranije prisutnu Bechterewu bolest kralježnice, samo s osnove predmetnog ozljeđivanja, ne bi ostvario profesionalnu nesposobnost za rad, jer oštećenje funkcije u slabinskom dijelu kralježnice nije izraženo u takvom stupnju .... "

19. Tuženik nije imao primjedbi ni prigovora na naprijed navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je primjedbe tužitelja koje je iznio u svom podnesku od 17. studenog 2023., sudski vještak dr. Marija Muše-Danielov, po ocjeni ovog suda, uspješno otklonila podneskom od 28. studenog 2023., kao i svojim usmenim iskazom na ročištu od 3. svibnja 2024. Budući da je, po ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Marije Muše-Danielov objektivno, stručno i izrađeno u skladu s pravilima struke te pisanom dokumentacijom privijenom spisu, a koja utvrđenja sudskog vještaka tužitelj nije s uspjehom doveo u pitanje, to je stoga sud prihvatio taj nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

20. U odnosu na među strankama spornu primjenu materijalnog prava, potrebno je navesti da se prema ranijem pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 5. prosinca 2016. osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavod za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje, ocjenjivala primjenom odredaba Zakona o mirovinsko osiguranju.

21. Međutim, pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. promijenjeno je dotadašnje pravno shvaćanje tako da novo shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine". Do promjene takvog pravnog shvaćanja došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev- 1354/2016 od 18. svibnja 2021.).

22. S obzirom na naprijed izneseno pravno stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., a koje je usklađeno i sa pravnim shvaćanjem iznesenim u naprijed navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, u konkretnom slučaju kao mjerodavno trebalo je primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP).

23. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

24. Prema stavku 2. tog članka ZOOP-a, stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

25. Stavkom 3. tog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

26. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

27. U konkretnom slučaju tužitelj, a na kojem je bio teret dokazivanja te činjenice, nije dokazao da bi postojala razlika u smislu odredbi citiranog članka 27. ZOOP-a pa samim time nije niti dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

28. Isto tako, potrebno je naglasiti da iz rješenja tužiteljeve Područne službe u Zagrebu broj spisa 743548, klasa: 141-02/09-01, ur.broj: 341-25-05/3-09-105436 od 14. veljače 2011. proizlazi da je osiguraniku tužitelja Pjerinku Dinarina-Šimić priznato pravo na isplatu invalidske mirovine zbog ozljede na radu (30%) i bolesti (70%). Dakle, osiguraniku tužitelja je priznata invalidska mirovina kao posljedica povrede na radu pa stoga u konkretnom slučaju nema štete na strani tužitelja.

29. Budući da ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbi članka 27. ZOOP-a, to samim time tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO)., a radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

30. Pored toga potrebno je istaknuti i da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada dr. Marije Muše-Danielov proizlazi da je uzrok umirovljenja tužiteljevog osiguranika isključivo bolest te da umirovljenje tužiteljevog osiguranika nije posljedica ozljede na radu koju je tužiteljev osiguranik zadobio u prometnoj nesreći na radnom mjestu 22. travnja 2008. Dakle proizlazi da ne postoji, kao također jedna od potrebnih pretpostavki za naknadu štete, ni uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći s njegovim umirovljenjem.

31. Radi svega naprijed navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovan, pa je stoga i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. S obzirom na to da je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tuženiku je kao osnovan priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 270,00 EUR pa je sukladno tome o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 12. lipnja 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: 9-30868-fd643

Kontrolni broj: 02de8-bb6be-5f831

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.