REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2158/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GORANA MAHMUTOVIĆA iz Omišlja, Dvor 12, OIB 62223584958, kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JADRANSKI POMORSKI SERVIS d.d., Rijeka, Verdieva 19, OIB 06868193859, kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te po protutužbi tuženika protiv tužitelja radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2022-52 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2022-52 od 12. travnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2022-52 od 12. travnja 2024. u točki I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja broj 39/2021 od 18. svibnja 2021. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. kolovoza 2019. za radno mjesto upravitelja stroja, zatim da nije zakonita odluka tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika broj 48/2021 od 23. lipnja 2021. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja podnesen 10. lipnja 2021. protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja broj 39/2021 od 18. svibnja 2021. i naloženo tuženiku da tužitelja vrati na isto radno mjesto na kojemu je do tada radio ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu uz jednaka radna i materijalna prava u roku osam dana. Točkom II. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio određivanje sudskog raskida ugovora o radu sklopljenog 9. kolovoza 2019. između tužitelja i tuženika s danom zaključenja glavne rasprave, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku petnaest dana.
2. Tuženik je protiv te presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da tužitelj nije dokazao da je u trenutku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bio sindikalni povjerenik pod zaštitom, kao ni da je o tome pravovremeno obavijestio tuženika. U prilog tome tvrdi kako iz odluka o imenovanju sindikalnih povjerenika od 4. ožujka 2019. i od 15. listopada 2019. izričito proizlazi da tužitelj nije sindikalni povjerenik sa zaštitom u smislu članka 188. Zakona o radu i da je sadržaj tih isprava proturječan izjavi svjedoka Marine Palčić. Stoga smatra da je obrazloženje suda kako sindikat nije bio obvezan poslati obavijest o tome tuženiku suprotno članku 187. stavku 8. Zakona o radu i tvrdi kako je sindikat svjesno manipulirao s činjenicama te nije dostavljao podatak tko je sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu nakon 15. listopada 2019. Dalje u žalbi navodi razloge zbog kojih smatra da je tužitelj kršio radnu disciplinu u više navrata i zbog toga bio više puta opomenut, te da se ne radi o bezazlenom prekršaju budući da su za neposjedovanje odgovarajućih svjedodžbi za rad na brodu Pomorskim zakonom zapriječene visoke novčane kazne. S obzirom na to da je riječ o osobnim ispravama pomorca o čijoj valjanosti se on mora osobno brinuti, smatra pogrešnim vezati odgovornost poslodavca za nešto što predstavlja isključivu odgovornost radnika.
3. Odluku o protutužbenom zahtjevu osporava zato što iz dosadašnjeg ponašanja tužitelja i tuženika proizlazi da doista postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nije moguć, posebno zato što je tuženik putem e-maila upozoren o isteku breveta, ali je on tu obavijest ignorirao, a potom se opet doveo u istu situaciju, pa je time dva puta učinio istu povredu iz radnog odnosa u razdoblju kraćem od dvije godine. Također tvrdi kako je u vrijeme pandemije jedini postupao suprotno nalogu poslodavca, što sve upućuje na okolnost da zbog problema u komunikaciji i shvaćanja radnih zadataka i obaveza nastavak radnog odnosa nije moguć.
4. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak ili preinači u smislu žalbenih navoda.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika i u bitnom naveo kako je u radnim sporovima teret dokazivanja na strani poslodavca, te posebno naglašava da iz svih utvrđenih činjenica proizlazi kako je tuženik znao tko je sindikalni povjerenik sa zaštitom, zatim da upravo poslodavac i njegova kadrovska služba vode evidenciju o valjanosti breveta, o njihovom isteku i potrebi obnavljanja i zakonski trebaju obavijestiti radnike o obnovi breveta. Također smatra da je pravilna i odluka o protutužbenom zahtjevu, jer sudski raskid ugovora o radu ne može biti model za saniranje nezakonite procedure kod redovitog otkazivanja. U prilog tome poziva se na razloge koje je već isticao tijekom prvostupanjskog postupka i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
8. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, zatim utvrđenje da nije zakonita tuženikova odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na isto radno mjesto na kojem je do tada radio ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu uz jednaka radna i materijalna prava.
9. Predmet protutužbenog zahtjeva je sudski raskid ugovora o radu sklopljenog među parničnim strankama za slučaj da sud utvrdi nedopuštenom odluku o otkazu koja je predmet tužbenog zahtjeva.
10. Među strankama nije bilo prijeporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju posljednjeg ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 9. kolovoza 2019. za radno mjesto upravitelj stroja, da je tuženik 18. svibnja 2021. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, da je Nezavisni sindikat radnika Hrvatske u ime tužitelja podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik negativno očitovao, kao i da je taj sindikat na traženje tuženika uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu tužitelju koji je sindikalni povjerenik, pa je tuženik protiv njega podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci, ali je ne čekajući sudsku odluku o tome donio odluku o otkazu ugovora o radu.
11. U postupku je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-284/2021 od 7. srpnja 2022. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, a protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Povodom tuženikove žalbe rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-3705/2022-2 od 27. rujna 2022. ta presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da prvostupanjski sud navede razloge o odlučnoj činjenici je li u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužitelj bio sindikalni povjerenik koji ima zaštitu na temelju članka 188. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19).
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je postupio po ovoj uputi i dopunio dokazni postupak saslušanjem svjedoka Marine Palčić, te ocjenom izvedenih dokaza utvrdio kako za utvrđivanje bitne činjenice je li tužitelj bio sindikalni povjerenik sa zaštitom treba primijeniti odluku Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske od 15. listopada 2019. koja je kasnija u odnosu na odluku od 4. ožujka 2019. i vrlo jasna glede obavještavanja tuženika o tome tko su sindikalni povjerenici. Kako je u vrijeme donošenja odluka o otkazu ugovora o radu, jedini sindikalni povjerenik bio tužitelj, prvostupanjski sud smatra da je doista logično da upravo on uživa zaštitu iz odredbe članka 188. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19), te da tome u prilog govori i ponašanje poslodavca, odnosno tužba koju je podnio radi nadomještanja suglasnosti pred Općinskim sudom u Rijeci, kao i okolnost da nije utvrđeno da bi sindikalni povjerenik bio netko drugi.
13. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je sadržaj odluka Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske od 4. ožujka 2019. i 15. listopada 2019. suprotan izjavi svjedoka o tome da je tužitelj bio sindikalni povjerenik sa zaštitom. Točno je da u odlukama sindikata na koje se tužitelj poziva, nije izričito navedeno da je tužitelj sindikalni povjerenik sa zaštitom, ali to proizlazi iz činjenica da je u trenutku donošenja odluke o otkazu bio jedini sindikalni povjerenik nakon što je Žarko Miculinić otišao u mirovinu, a Danijelu Dujmiću otkazan ugovor o radu.
14. Pogrešno se žalitelj poziva i na odredbu članka 187. stavka 8. Zakona o radu, budući da je dostavljanjem odluke od 15. listopada 2019. Nezavisni sindikat radnika Hrvatske pisano obavijestio tuženika, kao poslodavca, o imenovanju tri sindikalna povjerenika. S obzirom na to da je člankom 188. stavkom 4. Zakona o radu propisano da zaštitu iz stavka 1. toga članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, doista je logično da je tuženik, i bez posebne obavijesti o tome, znao i morao znati da je tužitelj u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, ostao jedini sindikalni povjerenik i da mu zbog toga ugovor o radu ne može otkazati bez suglasnosti sindikata ili odluke suda o nadomještanju te suglasnosti.
15. Prema odredbi članka 188. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, nije moguće otkazati ugovor o radu. Dakle, suglasnost sindikata je pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi tuženik mogao otkazati ugovor o radu tužitelju, pa kako te suglasnosti nema, tužbeni zahtjev je pravilno prihvaćen kao osnovan.
16. U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 125. stavka 2. Zakona o radu jer ne postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana. O tome pobijana odluka sadrži valjane razloge o bitnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na točku 16. obrazloženja prvostupanjske presude.
17. Zbog žalbenih navoda potrebno je dodati da su točne tvrdnje tuženika o tome da pomorac treba brinuti o valjanosti svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca (breveta), ali je odgovornost za nesposobnost broda za plovidbu zbog toga što članovi posade koji su ukrcani na brod nemaju odgovarajuće svjedodžbe u smislu članka 76. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) ipak na poslodavcu (članak 988. Pomorskog zakonika). Stoga je tuženik bio dužan uspostaviti jasnu proceduru o tome hoće li njegova kadrovska služba obavještavati pomorce o isteku valjanosti svjedodžbi ili će brigu o tome voditi sami pomorci, ali u svakom slučaju ne može ukrcati na brod onoga pomorca čije su svjedodžbe istekle, pa samim time ne može samo na tužitelja prebaciti odgovornost za pravovremeno obnavljanje breveta.
18. Odluku o troškovima postupka tuženik pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, pa je ta odluka potvrđena, bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
19. Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tuženikovu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-30868-fcb6c
Kontrolni broj: 01f07-11509-33d11
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
