REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2416/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BILI TAXI j.d.o.o., OIB 36268759285, Split, Vukovarska 169, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-677/2018-63 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-677/2018-63 od 23. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 33.180,70 eura sa sporednim traženjima, s obrazloženjem da je sud ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije primjenom odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16). Naime, činjenična osnova tužbenog zahtjeva je utemeljena na tvrdnji tužitelja da je nezakonitim djelovanjem tuženiku nastupila imovinska šteta, izmakla dobit koju bi tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluga autotaksi prijevoza u Gradu Splitu, u razdoblju od 2. siječnja 2017. kada mu je rješenjem tuženika odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza pa do 8. veljače 2018. kada mu je u ponovljenom upravnom postupku, a nakon ukidnog rješenja Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, rješenjem Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita, izdana dozvola za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita. Sud primjenom citirane zakonske odredbe obrazlaže da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, naknađuje Republika Hrvatska, a ne sama jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno tuženik.
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući da je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je odluka suda nepravilna, nezakonita, ponavljajući u žalbi činjeničnu osnovu tužbe za naknadu štete s osnove izmakle koristi, ističući da je upravo nezakonitim djelovanjem tuženika za tužitelja nastupila šteta u vidu izmakle koristi. Smatra da je tuženik neosnovano istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, jer suprotno tim navodima iz odredbe članka 130. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe članka 47. stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu proizlazi tuženikova pasivna legitimacija. Naime, citiranim zakonom je propisano da dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza izdaje nadležno tijelo za promet jedinice lokalne samouprave, temeljem javnog poziva za podnošenje zahtjeva, a tuženik u konkretnom slučaju nije postupao u okviru prenesene nadležnosti državne uprave s državne na lokalnu razinu, nego je postupao u sklopu njegove izvorne zakonom propisane nadležnosti. U obavljanju toga posla tuženik kao javnopravno tijelo samostalno obavlja poslove i nad njegovim je radom moguće vršiti nadzor ustavnosti i zakonitosti od strane ovlaštenih tijela, a kako se radi o postupku iz vlastitog djelokruga jedinica lokalne samouprave, za štetu koju tuženik počini u obavljanju poslova iz svog djelokruga ne odgovara Republika Hrvatska. Smatra da se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a ne odredbe Zakona o sustavu državne uprave pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno slijedom čega predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tužitelju, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP). Presuda je pravilna i zakonita.
6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka koja bi se sastojala u nerazumljivosti presude ili nedostatku razloga zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Naprotiv, presuda ima vrlo jasne razloge o odlučnim činjenicama, s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe za naknadu štete zbog nezakonitog rada nadležnih tijela tuženika u upravnom postupku dodjele dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita, ima razloge o tome kako je sud utvrdio odlučne činjenice, kako je ocijenio izvedene dokaze i koje je materijalno pravo primijenio.
7. Žalitelj zapravo u bitnome osporava primjenu materijalnog prava pri ocjeni osnovanosti tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije. Ti su žalbeni navodi neosnovani. Sud je pravilno ocijenio da je na temelju činjenične osnove tužbe tuženikov zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog neobavljanja usluga taksi prijevoza u razdoblju u kojem mu tuženikova tijela nisu dodijelila dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza, zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela jedinice lokalne odnosno područne samouprave. Sud pravilno utvrđuje da iz navedene zakonske odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ne proizlazi razlika u odnosu na poslove iz vlastitog djelokruga odnosno samoupravnog djelokruga jedinica lokalne ili regionalne samouprave od onih koji su tim jedinicama prenijeti posebnim zakonom, a što se tiče odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koja nastane radom jedinice lokalne samouprave. To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, i u tom smislu ocjenjuje neosnovanim žalbene navode kojima žalitelj ponovno želi ukazati na pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer da se radi o onom djelokrugu poslova koji su izvorno u nadležnosti tuženika kao jedinice lokalne samouprave. U tom smislu je neodlučno pozivanje na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 82/13) odnosno pozivanje na odredbu prema kojoj dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza izdaje nadležno tijelo za promet jedinice lokalne samouprave. Odlučno je to da tuženik svoj zahtjev za naknadu štete temelji na tvrdnji da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu jedinice lokalne samouprave, a primjenom odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave pravilno sud zaključuje da za štetu koja pravnoj osobi nastane uslijed nepravilnog ili nezakonitog rada tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave odgovara, odnosno istu naknađuje Republika Hrvatska.
8. Kako žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude to je istu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
Broj zapisa: 9-30868-f6752
Kontrolni broj: 04787-679fc-7adc3
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Matas, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
