REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2408/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i dr. u R., protiv tuženika L. R., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i dr. u R., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-238/2024-2 od 11. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2161/2023-5 od 14. studenog 2023., u sjednici od 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tuženik u svojstvu vlasnika R. P. H. K. nalazećeg u O., …, propuštanjem odnosno nepoduzimanjem mjera razumne prilagodbe upotrebom nekog od obveznih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika kojima bi se osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti poglavito onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, na jednakopravnoj osnovi omogućio pristup Kristalnoj dvorani hotela, teško i izravno diskriminirao tužitelja osnovom invaliditeta pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti povredom brojnih zajamčenih mu ustavnih, konvencijskih, zakonskih i podzakonskih propisa.
2.Nalaže se tuženiku da u najkraćem mogućem roku ne duljem od 6 mjeseci računajući od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način reguliran mjerodavnim propisima i u skladu s pravilima struke, putem nekog od obveznih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika, provede mjere razumne prilagodbe premoščivanjem arhitektonskih barijera u formi stubišta i drugih arhitektonskih barijera koje osobama s invaliditetom i smanjene pokretjivosti, posebice onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, onemogućuju na jednakopravnoj osnovi ulazak u Kristalnu dvoranu R. P. H. K. nalazećeg u O., ...
3.Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 9.290,60 eura/ 70.000,00 HRK ( fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7.53450 kn ) zajedno s pripadajućim kamatama tekućim na isti dan od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do dana namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiriti nastale parnične troškove u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 317,76 eura/2.394,16 kn u roku od 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Mora li drugostupanjski žalbeni parnični sud ukinuti prvostupanjsku presudu kad deklarira pravno shvaćanje da je prvostupanjski sud propustio dokazno ocijeniti neke izvedene dokaze čime je počinio apsolutno bitnu procesnu povredu normiranuodredbom čl. 354/2. t. 11. u vezi s odredbama čl. 8. i 299. ZPP-a?
2. Može li se sporedni ulaz u građevinu, u situaciji u kojoj je nesporno da osoba s invaliditetom u centralnu dvoranu potonje zbog postojanja arhitektonskih barijera ne može pristupiti korištenjem pomagala kojim se kreće putem glavnog ulaza, smatrati jednakovrijednim ulazom u građevinu kao što je glavni?
Odnosno, drugim riječima kazano, može li se navedena osoba u toj situaciji smatrati jednakopravnom s osobama bez invaliditeta kao osobama u usporedivoj situaciji?
3. Mora li parnični sud revidentu, neovisno o konačnom ishodu parnice, priznati kao nužan i neophodan trošak odvjetničke nagrade za sačinjavanje uspješne revizije temeljem koje je revizijski sud ukinuo presude sudova nižih parničnih instanci?“,
a koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja ispunjavaju kumulativno propisane uvjete kada se može dopustiti podnošenje revizije.
6.1. Glede prvo postavljenog pitanja odgovor na pitanje daje sam zakon u odredbi čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, i ta odredba jasno i nedvosmisleno daje odgovor kada su ispunjeni uvjeti za postojanje apsolutno bitne povrede postupka ali je li i kada počinjena ta povreda postupka ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja čime odgovor na postavljeno pitanje nije bitan za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.2. Glede drugog postavljenog pitanja iz samog pitanja jasno je da odgovor na njega ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i konkretne situacije u kojoj se nalazi osoba sa invaliditetom, koju utvrđuje i ocjenjuje sud u svakoj parnici posebno pa time to pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti materijalnopravni prijepor.
6.3. Glede treće postavljenog pitanja na njega odgovor daje sam ZPP u odredbi čl. 154. st. 1. pa ta odredba ne iziskuje dodatna tumačenja čime i ovo pitanje nije pitanje koje udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.
7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
