Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-249/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek – Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LB, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv I-12/2024. (K-9/2023.) od 9. svibnja 2024. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog LB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv I-12/2024. (K- 9/2023.) od 9. svibnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog LB zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 98. stavkom 1. i 2. točkama 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP/08.), produljene su mjere opreza protiv optuženika i to: zabrana približavanja žrtvi VB, sinu L, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze, sa žrtvom VB, te obveza redovitog javljanja Postaji granične policije Dvor, svaki prvi utorak u mjesecu počevši od 4. lipnja 2024. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je temeljem članka 98. stavka 6. ZKP/08. da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da mjere opreza izvršava Postaja granične policije Dvor o čemu je dužna svaki mjesec obavještavati sud. Ujedno je optuženi LB upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi LB po branitelju, odvjetniku Milenku Jakšiću, ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje djelomično ukine.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u svojoj žalbi ističe kako nisu ispunjene posebne pretpostavke za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., s obzirom da je prvostupanjski sud pobijanu mjeru opreza odredio kao zamjenu mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim HB koji više ne boravi na području Republike Hrvatske, pa je prema mišljenju žalitelja prvostupanjski sud trebao samo ukinuti mjeru opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim HB i ne određivati nikakve nove mjere opreza.
6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a time i mjera opreza kao blažih mjera kojima se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optuženika.
7. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se optuženik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, da je prethodno osuđivana osoba, i da je prema opisu iz optužnice iskazao upornost tijekom inkriminiranog događaja. Navedeno, uz rezultate psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, od koje se unatrag 15 godina bezuspješno pokušavao izliječiti, sa pasivno ovisnim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama zbog čega je u vrijeme počinjenja kaznenih djela ubojstva u pokušaju bio smanjeno ubrojiv, da ima niži prag tolerancije na frustracije, latentnu agresivnost, poteškoće na afektivnom planu, smanjenu kritičnost uslijed čega pretjerano reagira, u povezanosti s činjenicom da je optuženik u vrijeme inkriminacije bio pod utjecajem alkohola od najmanje 2,97 g/kg alkohola u krvi, i ovome drugostupanjskom sudu ukazuju na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, odnosno da bi optuženik mogao dovršiti pokušano.
8. Unatoč tome, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optuženog LB može se s uspjehom otkloniti mjerom opreza koja je pobijanim rješenjem produljena. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. "prestroga i nesvrhovita" jer će se istom, s obzirom na gore istaknute okolnosti, vršiti svojevrstan nadzor nad aktivnostima optuženika, čime će se otkloniti opasnost da optuženik dovrši kazneno djelo ubojstva u pokušaju na štetu oštećenog HB, ali i na njegovo discipliniranje u smislu budućeg urednog ponašanja, time da bi redoviti kontakt optuženika sa policijom, dakle tijelom koje će intervenirati prema optuženiku pod pretpostavkom njegove nediscipline, trebao utjecati na njegovo buduće razmišljanje i postupanje u smislu društveno prihvatljivog ponašanja. Osim toga, izrečena mjera opreza je mjera koje u sebi sadrži minimum društvenog opreza kojom se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak. 1. točka 3. ZKP/08.
9. Niti paušalnim tvrdnjama optuženika kako ga predmetna mjera opreza opterećuje jer živi u mjestu koje je udaljeno 12 km od [adresa] i kako ne postoji javni prijevoz između ta dva mjesta, ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te o primjerenosti daljnje primjene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.
10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek – Šabijan