Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savske cesta 62
Poslovni broj: I Kž-181/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog PF, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. u svezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 2024., broj K-7/2022-160, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom optuženi PF, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., i 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), oslobođen je od optužbe za dva kaznena djela protiv spolne slobode i to za teško kazneno djelo protiv spolne iz članaka 154. stavka 1. točka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom II u izreci, i teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. i 1. točka 1. u svezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao pod točkom III u izreci navedene presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. toče. 1. do 5. ZKP/08., kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi PF po branitelju Borisu Kunčeku, odvjetniku u Osijeku, predloživši da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud iz spisa predmeta neutemeljeno, kao nezakoniti dokaz izdvojio zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve KF sastavljen 3. siječnja 2018. u Županijskom sudu u Bjelovaru, budući da ista u to vrijeme nije bila nije bila izvanbračna supruga optuženika, pa se na nju nije odnosila obveza da se, prije ispitivanja, upozori po članku 285. stavku 3. ZKP/08. i njezin iskaz nije nezakoniti dokaz, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.
6.1. Suprotno naprijed iznesenom stavu državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno utvrdio da je žrtva KF u vrijeme kad je kao svjedokinja od strane suca istrage ispitana u Županijskom sudu u Bjelovaru, imala status izvanbračnog druga optuženog PF, budući da je sudac istrage koji je poduzeo dokaznu radnju, tu činjenicu utvrdio na temelju onog što mu je sama žrtva navela vezano uz njezine osobne podatke i odnos s optuženikom, s tim da iz sadržaja izdvojenog zapisnika kao nezakonitog dokaza, proizlazi da je ista s optuženikom živjela otprilike 4 do 5 godina.
6.2. S obzirom na naprijed utvrđeni odnos s optuženikom, sudac istrage žrtvu je pravilno upozorio po odredbama članka 285. ZKP/08., između ostalog i na to ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, da će njezin iskaz moći kao dokaz koristiti u postupku, međutim, propustio je u zapisnik unesti njezin odgovor na to, što je bio razlog zbog kojeg je ranija prvostupanjska presuda, odlukom ovog suda broj Kž-342/2021. od 8. prosinca 2021., ukinuta, pa je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, postupajući po uputi ovog drugostupanjskog suda, ispravno utvrdio da je zapisnik o ispitivanju žrtve KF od 3. siječnja 2018., u smislu članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08., nezakoniti dokaz te ga je izdvojio iz spisa.
6.3. Imajući u vidu naprijed utvrđene okolnosti, nesumnjivo je izvanbračna zajednica optuženika i žrtve imala trajni karakter, što je nužni uvjet propisan u članku 87. stavku 10. ZKP/08., da bi se utvrdilo da se radilo o izvanbračnoj zajednici. U tom kontekstu za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod državnog odvjetnika da je izvanbračna zajednica optuženika i žrtve prestala 1. siječnja 2018., kad je ista napustila izvanbračnu zajednicu, jer je sama žrtva 3. siječnja 2018. s tim u vezi navela da je u izvanbračnoj zajednici s optuženikom, pa je nejasno kako je državni odvjetnik, suprotno onom što je navela žrtva, zaključio da je došlo do raskida njezine izvanbračne zajednice. Okolnost da jedan od bračnih drugova na jedan dan ili dva otiđe od drugog bračnog druga, na što državni odvjetnik upire u žalbi, ne znači da je ta time izvanbračna zajednica definitivno prestala, a za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice nije bitno ni to što je optuženik žrtvi predlagao da se raziđu.
7. Nadalje, u žalbi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik, prije svega, osporava pravilnost primjene zakonske odredbe iz članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08., na temelju koje je prvostupanjski sud kao neprikladan odbio njegov prijedlog za neposrednim ispitivanjem žrtve KF, s obzirom da je njezino boravište nepoznato i nije dostupna državnim tijelima, te ističe da odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu nije moguće utvrditi bez ispitivanja žrtve.
7.1. Iznoseći naprijed navedene prigovore žalitelj zanemaruje to da je prvostupanjski sud u više navrata, 20. ožujka 2023., 28. lipnja 2023. i 11. prosinca 2023., putem međunarodne pravne pomoći od Republike Srbije, čija je žrtva državljanka, zatražio ispitivanje iste kao svjedoka pred Višim sudom u Beogradu putem videokonferencije, kojim zamolbama nije udovoljeno jer žrtvi nije bilo moguće uručiti poziva, a iz dopisa Višeg suda u Beogradu i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije (list 733. do 736.) proizlazi da žrtva ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], ali ne živi na toj adresi i nije poznata adresa njezina prebivališta ili boravišta. Isto tako, utvrđeno je da je 14. svibnja 2018. žrtvi odbijen prijedlog za ulazak u Republiku Hrvatsku.
7.2. U svijetlu naprijed navedenih činjenica, prvostupanjski je sud evidentno poduzeo sve pravne radnje koje su mu stajale na raspolaganju u cilju da žrtvu KF kao svjedoka neposredno ispita, međutim, zbog naprijed navedenih razloga istu objektivno nije bilo moguće ispitati. Prema tome, daljnje inzistiranje državnog odvjetnika na neposrednom ispitivanju žrtve, čija adresa stanovanja nije poznata, bez da se navodi kako i gdje bi se ta radnja trebala provesti, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju se doista ukazuje kao neprikladan dokazni prijedlog, i kao takav ga je prvostupanjski sud, na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ispravno odbio i zaključio raspravu bez da je kao svjedoka ispitao žrtvu KF te je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optuženika oslobodio od optužbe za inkriminirana kaznena djela jer nije dokazano da ih je počinio, s tim da državni odvjetnik, osim naprijed iznesenih prigovora nije osporio ostala utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Slijedom svega naprijed navedenog, kako državni odvjetnik svojom žalbom nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 11. lipanj 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
