Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-7/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog FT zbog kaznenog djela iz članka 353. stavka 1. i 2. točaka a) i b) zakona br. C. Kaznenog zakona Republike Mađarske iz 2012., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eu-4/2024. od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog FT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke na temelju članka 93. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj: 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19, 141/20 i 18/24.; dalje u tekstu: ZPSKS-EU) utvrđeno je da je osuđeni FT, državljanin Republike Hrvatske, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] proglašen krivim presudom Okružnog suda u Šopronu broj: B.181/2021/6 od 10. kolovoza 2021., koja presuda je postala pravomoćna 10. kolovoza 2021. zbog počinjenja kaznenog djela krijumčarenja ljudi počinjenog pružajući pomoć za više ljudi u prelasku državne granice radi financijske dobiti iz članka 353. stavka 1. i 2. točaka a) i b) zakona br. C. (Kaznenog zakona Mađarske iz 2012.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci (1279 dana) jer su državljani Sirijske Arapske Republike BT i IT krenuli iz svoje domovine i preko Republike Turske stigli u Republiku Srbiju, gdje su se u naselju Sombor posebno dogovorili s krijumčarima ljudi iz Islamske Republike Afganistan koji su ostali nepoznati, da ih po osobi za 4.000,00 eura, odnosno 4.500,00 eura ilegalno prebacuju u Republiku Austriju. Nakon toga su BT, ĆT i daljnja četiri druga državljana Sirijske Arapske Republike iz blizine izbjegličkog kampa taksi automobilima prevozili u blizinu državne granice između Republike Srbije i Mađarske, a zatim ih je drugi krijumčar ljudi, F preko noći sa 7. na 8. lipanj 2021. vodio preko državne granice i iza toga su pješačili više sati. Zatim je stigao po njih optuženik osobnim automobilom iznajmljenim s njegove strane zajedno s hrvatskim državljaninom ZT i u vremenu oko 08,00 sati u blizini Domaszéka, pored jedne šume primio ih je u vozilo u cilju da njih kao migrante iz treće države koji nisu imali isprave za ulazak i boravak u šengenskim državama članicama prevozi u Republiku Austriju u nadi financijske dobiti, Od migranata koji su bili praćeni on nepoznatog krijumčara ljudi, B, pri čemu je jedna osoba u vozilu sjedila pored osumnjičenika, četiri osobe na zadnjim sjedištima, a jedna osoba je zauzela mjesto u prtljažniku. Optuženik je zatim vozilom krenuo u smjeru Republike Austrije, usput je više puta razgovarao s nekim. Dana 8. lipnja 2021. u 12,24 sati su policajci koji su obavljali službene dužnost, u odsjeku 114 km glavnog puta broj 84 iza naselja Kópháza (Koljnof) poduzeli mjere protiv osobnog automobila koji se kretao prema Šopronu pod upravljanjem optuženika. Tijekom kontrole su policajci u vozilu otkrili šest ilegalnih migranata koje su zajedno s optuženikom priveli u Policijsku upravu u Šopronu.
1.1. Pod točkom II izreke utvrđeno je da je kazneno djelo označeno u točki I. izreke ove presude opisano i kažnjivo kao krijumčarenje ljudi počinjeno pružajući pomoć za više ljudi u prelasku državne granice radi financijske dobiti odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21., 114/22. i 36/24., ; dalje: KZ/11.), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Potom je pod točkom III izreke na temelju članka 89. stavka 1. u vezi sa člankom 91. stavkom 1. točkom 1. ZPSKS-EU priznata pravomoćna i izvršna presuda Okružnog suda u Šopronu broj: B.181/2021/6 od 10. kolovoza 2021., koja presuda je postala pravomoćna 10. kolovoza 2021., a kojom je osuđeni FT proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela krijumčarenja ljudi počinjenog pružajući pomoć za više ljudi u prelasku državne granice radi financijske dobiti iz članka 353. stavka 1. i 2. točaka a) i b) zakona br. C. (Kaznenog zakona Mađarske iz 2012.) te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci (1279 dana). Konačno, pod točkom IV izreke na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKP-EU osuđenom FT u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 8. lipnja 2021. do 1. ožujka 2023., odnosno ukupno 632 dana.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni FT osobno zbog ,,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava'' s prijedlogom da ,,Visoki kazneni sud u Republici Hrvatskoj ukine ovu presudu i provede novi postupak.''
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22 . – dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Po izvršenom pregledu spisa, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za priznanje i izvršenje pravomoćne presude Okružnog suda u Šopronu broj: B.181/2021/6 od 10. kolovoza 2021., Republika Mađarska, kao i da ne postoje niti obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 94. ZPSKS-EU.
7. Žalbeni navodi osuđenika kako prvostupanjski sud nije utvrđivao dodatne činjenice ili izvodio dokaze te je samo priznao stranu presudu mađarskog suda promašeni su kada se ima u vidu činjenica da postupak priznanja i izvršenja strane sudske odluke kojom je izrečena kazna zatvora nije kazneni postupak u kojem bi se odlučivalo o krivnji osobe osumnjičene za neko kazneno djelo te izvodili dokazi, već sudski postupak sui generis kojem je cilj omogućavanje provedbe kaznenog progona ili izvršenja strane kaznene presude, kao što je navedeno i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-351/2014 od 24. siječnja 2014. te izraženo u nizu rješidbi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske. Stoga se u tom postupku ne izvode dokazi niti utvrđuju činjenice kako to implicira žalitelj.
8. U pogledu žalbenog navoda kako je u Republici Mađarskoj mogao tražiti uvjetni otpust osuđeniku se napominje kako iz dostavljene potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU proizlazi kako na temelju prava države članice izdavateljice, odnosno Republike Mađarske uvjetni otpust može zatražiti nakon izdržane 2/3 kazne dok osuđenik još nije izdržao niti polovicu kazne zatvora koja mu je izrečena (izdržao je 632 dana).
9. S obzirom na to da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
