Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4831/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja K. L. iz O., OIB … i 2. tužiteljice D. L. iz Z., OIB …, oboje zastupani po punomoćnici M. L. L., odvjetnici u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, ministarstvo1 , zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u V., te umješača na strani tuženice H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-63/2019-39 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-63/2019-39 od 13. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelji polažu pravo na obnovu kuće i svih pomoćnih objekata u G. na adresi …, izgrađena na kč.br. 1812/1 u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine 560 m2, upisane u zk. ul. 908, za k.č. 336297 G., koja je suvlasništvo 1. K. L. u 2/3 dijela i D. L. u 1/3 dijela, uklanjanjem stambene zgrade i izgradnjom nove stambene zgrade u k.č.br. 1812/1 u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine 560 m2, upisano u zk.ul.br. 908, za k.o. 336297 G. i sa zahtjevom da se naloži tuženici naknaditi parnični trošak tužiteljima sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženoj da isplati tužiteljima na ime imovinske štete iznos od 311.406,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2014. do isplate i da naknadi tužiteljima parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.493,13 EUR/11.250,00 kn (toč. III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da polažu pravo na obnovu stambene zgrade i svih pomoćnih objekata na nekretnini izgrađenoj na kč.br. 1812/1 u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine 560 m2, upisane u zk. ul. 908, za k.č. 336297 G., uklanjanjem stambene zgrade i izgradnjom nove, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženica isplati imovinsku štetu u iznosu od 311.406,97 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

5. Tužitelji osnovanost tužbenog zahtjeva temelje na odredbi čl. 12. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije („Narodne novine“, broj 77/2014 – dalje: ZOSPK), dok eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na kući stradaloj u poplavi temelje na tvrdnji da je do poplave u G. došlo zbog tehničke pogreške u izgradnji nasipa i njegovim nedostatcima i isključivo ljudske radnje/nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP i na njih pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelji prije podnošenja tužbe podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, koji tuženica nije prihvatila;

- da je 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke S. kod R. S. i mjesta R. i poplave u kojoj je između ostalih mjesta poplavljeno i mjesto G.;

- da je Vlada Republike Hrvatske zbog ovoga događaja 20.5.2014. donijela Odluku o proglašenju katastrofe za područje Vukovarsko-srijemske županije;

- da je su tužitelji zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine u G., na adresi …, koja je izgrađena na kč.br. 1812/1 u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine 560 m2, upisane u zk. ul. 908, za k.č. 336297 G., i to 1. tužitelj u 2/3 dijela, a 2. tužiteljice i 1/3 dijela;

- da na dan poplave u G. 17. svibnja 2014. tužitelji nisu imali prijavljeno prebivalište u G., niti su tamo stanovali, već su imali prijavljena prebivališta u O. i Z., i to 1. tužitelj u O., a 2. tužiteljica u Z.;

- da je iz iskaza tužitelja i svjedokinje S. S., H. L. i G. L. proizlazi da su tužitelji nekretninu u G. naslijedili od svojih roditelja i u njoj nisu stanovali, niti živjeli u G., već u O. i Z., gdje imaju prijavljena prebivališta, no da su povremeno dolazili u G., gdje se 1. tužitelj bavi pčelarstvom;

- da je čl. 12. st. 4. ZOSPK propisano da se pod stambenom zgradom podrazumijeva zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika/ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik imao prijavljeno prebivalište ili boravište;

- da je provedenim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku K. K., utvrđeno da je na nekretnini tužitelja u G. uslijed probija nasipa koji je u neposrednoj blizini i naknadnim zadržavanjem vode u tom dijelu naselja i samom objektu nastala totalna šteta koja iznosi 41.330,81 EUR /311.406,97 kn;

- da iz fotografija koje su tužitelji preuzeli s web stranice službe koje prikazuju trenutak proboja vrha nasipa kod mjesta R. proizlazi da su prije proboja vode bile postavljene zaštitne vreće s pijeskom i folije i poduzimane mjere i radnje radi obrane od poplave;

- da je ministarstvo2 u svom dopisu od 5.6.2017. potvrdilo da je bilo poduzeto niz radnji i mjera radi obrane od poplave, da nisu utvrđeni nedostaci u nasipu niti tehničke pogreške na njemu i da do poprave nije došlo ljudskom radnjom ili propustom, niti prebacivanjem vode na lijevu stranu ceste;

- da tužitelji nisu predložili provođenje multidisciplinarnog vještačenja po vještaku građevinske i geo-hidrauličke struke na okolnost utvrđivanja razloga puknuća nasipa i poplave, niti dokazali da je nastanak poplave i pucanje nasipa odgovoran tuženi.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 12. st. 4. ZOSPK tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelji ne ostvaruju pravo na obnovu kuće, jer u vrijeme poplave nisu imali prijavljeno prebivalište ili boravište u G., niti su tamo živjeli. Ujedno je odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelji potražuju naknadu imovinske štete, ocijenivši da tužitelji nisu dokazali postojanje odgovornosti tuženice za puknuće nasipa, niti su u tom pravcu predlagali bilo kakve dokaze.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nemaju pravo na obnovu u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZOSPK jer u vrijeme nastanka katastrofe iz čl. 1. toga Zakona nisu stanovali, niti imali prijavljeno prebivalište ili boravište u nekretnini čiju obnovu traže. Kako tužitelji nisu kontinuirano koristili stambenu zgradu u svrhu stanovanja, nego su samo povremeno dolazili na svoju nekretninu u G. na kojoj 1. tužitelj drži pčele, to istima ne daje pravo na obnovu, jer se povremeni dolazak u stambenu zgradu ne smatra prebivalištem.

12. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2940/2016 od 30. siječnja 2018., kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 12. st. 1., 3. i 4. ZOSPK, te se u njoj navodi: „Namjera zakonodavca bila je pomoći samo onim vlasnicima zgrade koji u njima i žive (stanuju), ali ne i onih zgrada pogođenih poplavom u kojima ne žive ni vlasnici, ni njihovi srodnici, pri čemu je prilikom propisivanja takvog ograničenja zakonodavac vodio računa o tome da je onima koji uistinu žive u oštećenim zgradama pomoć države nužna i hitna, za razliku od ostalih vlasnika objekata.“

13. Dakle, legitimni cilj ZOSPK-a je bio osigurati što bržu obnovu oštećenih kuća koja je potrebna za normalizaciju života i rada stanovništva na poplavljenom području, zbog čega je uvjet prebivališta i boravišta (na području G.) za stjecanje prava na obnovu i bio propisan. Država tim Zakonom nije preuzela nikakvu (pozitivnu) obvezu da će obnoviti i one kuće ili druge zgrade koje, kao i u konkretnom slučaju tužiteljima nisu bile potrebne da bi mogli nastaviti živjeti ili raditi na području G., budući da na tom području nisu stanovali, niti imali prebivalište ili boravište, niti je država povrijedila bilo kakvu pozitivnu obvezu u pogledu obnove tužiteljeva navodnog doma, odnosno imovine, jer takvu obvezu niti nije preuzela.

14. Valja navesti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev- 1214/22-2 od 11. siječnja 2024. izrazio pravno shvaćanje da: „Ne može prijavljeno prebivalište ili boravište, bez da vlasnik ili srodnik vlasnika stanuju u stambenoj zgradi na adresi prebivališta ili boravišta, odnosno kada su ispunjene pretpostavke prebivališta ili boravišta prema Zakonu o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12 i 158/13) biti dovoljno pravno relevantna činjenica, odnosno zakonska pretpostavka za obnovu stambene zgrade kako to propisuje čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije („Narodne novine“, broj 77/14).“

15. Stoga je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan. Pritom pozivanje žalitelja da im je u poplavi uništen dom nije osnovano, jer nekretnina u G. nije njihov dom u kojem stanuju.

16. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP) također je uz valjane razloge odbijen kao neosnovan.

17. Tužitelji su naime osnovanost toga zahtjeva temeljili na tvrdnji da je do poplave u G. došlo zbog probija (pucanja) nasipa, odnosno tehničke pogreške i nedostataka u izgradnji nasipa, te zbog namjerne ljudske radnje/nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplava i namjernog preusmjeravanja vode iz jednog dijela G. u drugi dio, u kojemu je područje gdje se nalazi njihova nekretnina.

18. Osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) su šteta, uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete i protupravnost.

19. Tužitelji u postupku nisu dokazali razloge i uzroke puknuća nasipa, odnosno nisu dokazali da je do puknuća nasipa i poplave došlo zbog tehničke greške u izgradnji nasipa i njegovih nedostataka, niti zbog nepoduzimanja adekvatnih mjera i radnji od obrane od poplave, a niti zbog, kako tvrde „namjernog prepumpavanja vode iz jednog dijela G. u drugi“, niti su dokazali da je za nastalu štetu odgovorna tuženica.

20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl.155. ZPP). Suprotno navodima žalbe tuženoj su sve parnične radnje obračunate prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, te toj odluci žalitelji neutemeljeno prigovaraju.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.