Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1051/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene M. R. iz G., … OIB: …, koju zastupa J. D., odvjetnica u Z., protiv tužene C. K. F. , W., …, P. OIB: …, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. & V. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-109/2018-32 od 13. siječnja 2023 g., na sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. P-109/2018-32 od 13. siječnja 2023 g. u pobijanim točkama I i II izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. R. iz G., …, OIB …, vlasnik u 7/18 dijela nekretnina čkbr. 3221 kuća br. 12 površine 183 m2, dvorište površine 500 m2 i oranica površine 3884 m2 i čkbr. 3222 šuma površine 1000 m2, upisane u zk.ul. 1985, k.o. G., vlasnik u 1622/4226 dijela nekretnine čkbr. 3326/1 kuća površine 112 m2 i oranica površine 4114 m2, upisane u zk.ul. 3521, k.o. G., što je tužena C. K. F., W., …, P., OIB …, kao zakonska nasljednica iza pok. F. F. dužna priznati te trpjeti upis prava vlasništva sa svog imena u ime i na korist tužiteljice, po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženici C. K. F., OIB: …, …, W., P. da tužiteljici M. R. iz G., …, OIB …, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.600,61 EUR/42.195,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 13. siječnja 2023. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi uzrokovani parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od /4.237,18 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2024. g., pa do isplate kao i trošak žalbe u iznosu od 777,68 eura, sve u roku od 15 dana

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnik u 7/18 dijela nekretnine k.č.br. 3221 kuća br. 12, površine 183 m2, dvorišta površine 500 m2 i oranice površine 3884 m2 i č.k.br. 3222 šuma površine 1000m2, upisane u z.k.ul.br. 1985 k.o G., vlasnik u 1622/4226 dijela nekretnine č.k.br. 3326/1kuća površine 112 m2, oranice površine 4114 m2 upisane u z.k.ul. br. 3521 ko G., što je tužena kako zakonska nasljednica iza pok. F. F. dužna priznati te trpjeti upisa prava vlasništva u ime i na korist tužiteljice kao i da je tužena dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak (toč.I)

2. U točki II naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.600,61 euro/42.195,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u točki III tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu za iznos od 2.346,69 eur-a /17.680,00 kn.

3. Citiranu presudu u točkama I i II izreke žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 toč 1- 3 Zakona o parničnom postupku(N.N.br. 53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,2/0784/08,123/08,57/11, 25/13 i 28/13 89/14,70/19,80/22 i114/22-u daljnjem tekstu:ZPP), s prijedlogom da ovaj sud istu preinači uz naknadu troška prvostupanjskog postupka i troška sastava žalbe.

4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila sve žalbene navode tuženice i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč 11.ZPP-a, budući da pobijana presuda ne sadrži valjano utvrđenje svih odlučnih činjenica u ovom sporu potrebnih za pravilnu primjenu materijalnog prava no kako je iste bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu kao i provedenih dokaza, to je pobijana presuda preinačena kao u izreci temeljem čl. 373 a st. 1 toč. 1. i 2 ZPP-a .

6.1. Iako je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u vezi čl. 299. st. 2. ZPP na koji u žalbi upire tužena budući da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku prihvatio provođenje dokaza predloženih po tužiteljici nakon zaključenja prethodnog postupka a da pri tom nije utvrdio da predložene i provedene dokaze tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, isto s obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari kao u izreci ove drugostupanjske presude, nije bitno utjecalo na donošenje konačne odluke suda.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima nekretnina kako su isti pobliže navedeni u tužbenom zahtjevu a koji su u zemljišnim knjigama upisani na ime tuženice. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je u samostalnom posjedu istih kroz vrijeme dulje od 30 g., odnosno da su se na njenoj strani ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. U smisla odredaba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09

- dalje: ZV-a), "...dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.“ (st. 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.“ (st. 2.), dok „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.“ (st. 3.), odnosno od prethodno važećih odredaba čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u "Službenom listu SFRJ" broj 6/80, a koji je na snagu stupio 1. rujna 1980., preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO-a), kojima je bilo propisano (st. 2.) da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a da (st. 4.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, sve u svezi s odredbom čl. 18. st. 1. ZV-a, po kojoj: „posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)“, a pošten je (st. 3. istoga članka) “...ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed“, s time da (st. 5) „posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno“, te odredbama čl. 72. ZOVO-a, po kojima: (st. 1.) „posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja“, (st. 2.) „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova“ - i (st. 3.) „savjesnost posjeda se pretpostavlja“, a prema kojima nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, s time da se poštenje (savjesnost) posjeda pretpostavlja - pa onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati.

9. Radi pravilnog utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud trebao je prvenstveno na temelju izvedenih dokaza utvrditi činjenicu njezinog poštenja, budući da je ista osporena od strane tužene, a na koje činjenice i okolnosti tužena osnovano upire i u žalbi.

10. Polazeći od sadržaja same tužbe moguće je utvrditi kako je tužiteljica svoje posjedovanje cijele čestice pa tako i suvlasničkog dijela tužene koja je suvlasništvo stekla temeljem nasljeđivanja iza svog pok. oca F. F. utemeljila na tvrdnjama da su osim spornog upisanog suvlasništva tužene kao pravne sljednice F. F. ostali upisani suvlasnici su F. Š. iz B. u 3/18 dijela te P. Š., B., su dijelovima nekretnina koje su predmetom ove tužbe pravno su raspolagali na način da je pravo vlasništva na tada omjeru 1/6 (odnosno 6/36 dijela), sada 3/18 dijela upisano u korist F. Š. pravomoćnom presudom Okružnog suda u Gospiću P-14/68 od 25. srpnja 1975. g. utvrđeno u korist A. Š. iz G., nasljednici koje su ovdje tužiteljica te sada pokojni F. F..

11. Navedena presuda nikada nije bila dostavljena niti upis temeljem iste proveden pri nadležnom sudu. Š. P. svoj suvlasnički dio darovao sestri A. Š., koji ugovor zbog nepreciznosti navođenja svih čestica nije mogao biti proveden i na ovdje predmetnoj čestici, te da uvažavajući činjenicu da predmetne nekretnine nesmetano koristi više od 30 godina kao zakonit, istinit i pošten posjednik te da je upisana i kao suposjednik predmetnih nekretnina u katastru nekretnina, predlaže da sud istu utvrdi kao vlasnicu spornih suvlasničkih dijelova upisanih u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužene .

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice :

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige kao javni upisnik za k.č.br. 3221 i k.č.br. 3222 upisanih u zk. ul. 1985 k.o. G. vidljivo je kako su na istim nekretninama kao suvlasnici sada upisani Š. F. u 3/18 dijela, Š. P. za 1/18 dijela, R. M. za 7/18 dijela i tuženica za 7/18 dijela dok je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k.č.br. 3326/1 upisane u zk. ul. 3521 k.o. G. vidljivo je kako su na istoj kao suvlasnici upisani Đ. D. u 334/4226 dijela, tužiteljica za 2270/4226 dijela i tuženica za 1622/4226 dijela.

- da iz elaborata sanacije obiteljske kuće – l.s. 101-133 proizlazi kako je nositelj obnove kuće na adresi …, G., A. Š., te da je evidentno je riječ o majci tužiteljice iako se ista negdje navodi kao A., a negdje kao A., ovo nesporno uz činjenicu jer je A. Š. zv. F. tada već bila pok.,

- da iz dopisa H.-a od 14. listopada 2015. ( l.s. 147) proizlazi kako su na adresi … bila dva priključka električne energije: Š.-M. A. – koje mjerno mjesto je isključeno 1. rujna 1991. i Š. A. koje mjerno mjesto je isključeno 1. prosinca 1989., na toj adresi da je 8. veljače 2001. priključena A. Š., a 8. kolovoza 2013. je izvršen prijepis na M. M. R.,

- da Š.-M. A. jest majka tužiteljice, a Š. A., teta tužiteljica koja je bila neudana i umrla 1987. (l.s. 80).

14.2. Nadalje, iz tog dopisa H.-a proizlazi da je 16. prosinca 1999. na adresi …priključena A. Š. dok je 8. kolovoza 2013. izvršen prijepis na M. M. R..

-da iz stanja katastra (l.s. 49) proizlazi kako k.č.br. 3221 i 3222 čine cjelinu dok se k.č.br. 3226/1 k.o. G. (l.s. 82) nalazi dalje na drugoj lokaciji. Pregledom geoportala kao javnog preglednika proizlazi da se radi o dvije lokacije u G., jedna je ranije u ulici …, kasnije …, a sada … i to k.č.br. 3221 na kojoj se nalazi obnovljena kuća u kojoj živi tužiteljica na kojoj adresi je i sada prijavljena - što tuženica ne spori (l.s. 53) te pripadajuća joj k.č.br. 3222- obje upisane u zk. ul. 1985; te druga k.č.br. 3326/1 sada u … upisana u zk. ul. 3521, sve k.o. G..

13. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je nakon obnove vratila dva priključka za struju i vodu, poštujući kako je bilo ranije kada su jedan priključak imali njezini roditelji, a drugi teta pok. A. zv. F.,

-da u rješenju o nasljeđivanju iza pok. F. F. od 9. listopada 1997. Općinskog suda u Zagrebu br. V-O-6853/97 ne navode se predmetne nekretnine već su iste predmet rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 24. travnja 2017. br. O-9543/16 Općinskog građanskog suda u Zagrebu (l.s. 314-316) gdje je kao nasljednica proglašena ovdje tuženica.

14. Nadalje tužiteljica je u svom iskazu navela u bitnome kako je njezina teta A. Š. zvana F. umrla 1987., a 1989. je bila ostavinska rasprava u travnju u kojem postupku su njezinim nasljednicima svaki u jednoj polovini dijela proglašeni on i njezin bratić F., kao nećaci ostaviteljice. te da je iste godine F. s povratka na ljetovanje svratio u G. kod nje i njezine obitelji zajedno sa suprugom i kćeri te da je tom prilikom F. njoj nasamo priopćio da joj je odlučio ostaviti svoj dio naslijeđen iza tete A.. Razlog tome naveo je da i ima dosta nekretnina, a uostalom vidio je da dobro gospodari te je rekao joj je tom prilikom da će joj dati svoj dio i da će to službeno provesti kad dođe drugi put, da će potpisati darovnicu. Smatrala je poznavajući F., zvanog B., da je to gotova stvar, bio je čovjek od riječi. Međutim, ubrzo počinje rat, napad na G.. U jednom od prvih granatiranja G. izgorio je jedan kvart u …, među kojim i njihova kuća. Sjeća se da je F. 1992. nazvao i zabrinuto pitao što se to događa u Hrvatskoj i G. na što mu je kazala da je izgorjela njihova kuća zajedno sa namještajem,

-da je s F. te 1992. pričala s nadom u bolja vremena kako će on nakon ovoga opet proći na K. u svoju vikendicu na što je rekao da će tada riješiti i ovaj ugovor o darovanju.

- da kada je krenula obnova početno su pravo imali samo oni koji su tu živjeli do 1991. i prijavili štetu. Nakon komisijskog pregleda je prihvaćen prijedlog njezine majke i krenula je 1995. obnova, potpisala je ugovor kao vlasnik kuće. Posljednji put su se F. i ona čuli 1993.-1994. povodom Nove godine, tom prilikom nisu pričali o kući ni o imovini već su razgovor završili sa dobrim željama.,

- da se u drugom dijelu obnove koji se odnosio na interijer, ako su postojali suvlasnici, bila je potrebna i njihova suglasnost pa je tako tražena i njezina i F. suglasnost. Ona je svoju suglasnost dala majci, ali joj je iz od nadležnog tijela rečeno da nisu dobili odgovor od F. na taj upit. Zbog navedenog odlučila mu je sama napisati pismo i poslati u V., to je poslala 1996. Same tuženice u ovome postupku su potvrdile da su primile to pismo, ali nije bilo odgovora Smatrala je da nema niti potrebe da joj odgovore jer je ionako F. to njoj darovao,

-da F. i njegova obitelj njoj nisu nikada branili da se koristi ovim nekretninama, niti su sudjelovali u snašanju bilo kakvih troškova vezano uz iste,

-da smatra kako joj F. nije rekao da je promijenio svoju volju oko darovanja nekretnina njoj,

-da je F. 1989. isključio brojilo za struju gdje je živjela teta A., njoj to nije smetalo. U obnovi je opet vratila dva sata za struju i dva priključka za vodu, poštujući kako je bilo prije, a smatrajući da će to možda u budućnosti biti korisno jer je kuća zaista velika,

- da nakon obnove nije dala napraviti primjerak ključeva za F. i njegovu obitelj jer joj je F. ionako darovao prije toga, pa nije vidjela smisla u tome,

- da nakon što je F. umro ključeve je nisu tražili ni žena ni kćer, njih nije ni čula ni vidjela do ovoga spora,

-da je tuženica svratila 1997. u G. kada je bila na nekome putovanju, samo se došla javiti, bila je i brzo otišla, ona tada nije bila kod kuće.

15. Slijedom takvih iskaza prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica iskazivala o namjeri darovanja koja nesporno nije formalno provedena u pisanom obliku i tužbeni zahtjev nije postavljen na stjecanje temeljem pravnog posla već na dosjelosti.

16. Nadalje zaključuje kako je tužiteljica pošteni posjednik jer je očito kao laik smatrala da joj pripada F. dio uz po njoj jasno izraženoj F. nakani u skladu s kojom se kasnije ponašao, budući da F. niti tuženica nakon toga ne pokazuju interes za sudjelovanjem u gospodarenju nekretninama, obnovi, snošenju režijskih troškova pa da bi tužiteljica posumnjala u njegovu odluku.

17. Tuženica je pak iskazivala kako je njen pok. otac vršio posjed predmetne nekretnine i navodila kako je u predmetnu kuću dolazila tijekom zimskih i ljetnih praznika. Nakon smrti tete A. Š., prednice stranaka s tatom su došli u G. i riješili sprovod, i da je njezin otac imao namjeru da sa tužiteljicom sve podijele po pola, kao i da otac nije htio dati suglasnost za obnovu već je želio da se ta nekretnina proda i da se novac podijeli i da se sve to jednom riješi.

18. Navodila je da je u Hrvatskoj tako da je gotovo svaki mjesec dolazila u G., a da nije pokretala postupak odnosno podnijela nikakvu tužbu radi smetanje posjeda, a vezano za predmetnu nekretninu, jer nije imala financijskih mogućnosti i otac joj je iznenada umro i nastojala je to riješiti izvansudski.

19. Zaključak prvostupanjskog suda o poštenju tužiteljice kao posljedice spornog suvlasničkog dijela nije moguće osnovano utemeljiti na sadržaju njenog iskaza kao i iskaza tužene .

20. Naime iz iskaza same tužiteljice nesporno proizlazi da je ista znala da je prednik tužene pok F. bio suvlasnik u navedenom dijelu, da je vršio vlasnička prava na način da je dolazio na odlasku na more, da je tamo držao čamac, da je poduzimao radnje oko odjave priključka struje,

-. da je poslije njegove smrti suvlasnica postala njegova kći tj. tužena,

- da je postojala samo namjera darovanja ali da isto nije izvršeno.

21. Pri tom nije uvjerljiv niti životno logičan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica kao laik smatrala da je darovanje izvršeno, budući da je i nakon što je prednik tužene dao takvu izjavu tužiteljici, ista je u postupku obnove od strane nadležnih tijela upozorena na obvezu davanja suglasnosti od strane prednika tužene i ona je tu suglasnost od istog i tražila pismom, kako je i navela u iskazu, dakle logično je za zaključiti kako je u tom trenutku znala da je prednik tužene i nadalje suvlasnik predmetne nekretnine .,, radi čega nije mogla steći pravo vlasništva na spornim suvlasničkim dijelovima temeljem dosjelosti budući da je kao posjednik mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine.

22. Iskaze ostalih svjedoka na te okolnosti ovaj sud nije cijenio budući da je odlučnu činjenicu poštenog posjeda tužiteljice utvrdio na prethodno opisani način. Stoga je pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredaba ZOVO-a i ZV-a trebalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan u cijelosti, radi čega je pobijana presuda preinačena kao u izreci.

23. Pri tom u pogledu nekretnine čk.č. br. 3222 upisana u z.k.ul. br. 1985 k.o. G. u odnosu na koju je tužena također osporila navode tužbe i tužbeni zahtjev tužiteljica nije iznosila niti dokazivala činjenice u pogledu osnovanosti istog, na što je ukazano u ukidnoj odluci ovoga suda posl. br. Gž-164/17 od 20. ožujka 2018 , no kako niti u ponovljenom postupku tužiteljica nije dokazala način posjedovanja koji bi opravdavao zaključak o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti, to je zahtjev i u tom dijelu odbijen sve temeljem citiranih odredaba čl. 159 ZV-a .

24. Preinakom odluke o glavnoj stvari preinačen je i uspjeh stranaka u sporu te budući da je tužena uspjela u protivljenju tužbenom zahtjevu to joj je tužiteljica temeljem čl. 154. st.1 i čl. 155 ZPP-a dužna nadoknaditi trošak parničnog postupka i to za radnje poduzete u postupku: odgovora na tužbu, 3. obrazložena podneska, te pristupe na 7 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi, te 1 ročišta za objavu presude, sve prema VPS od 201,000,00 kn , u ukupnom iznosu od 25.550,00 kn što s pripadajućim PDV-om čini iznos od 31.925,00 kn /4.237,18 eura., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od preinačenja prvostupanjske presude pa do isplate kao i trošak sastava žalbe u visini od 777,68 a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,138/23)

25. Tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troška stava odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

26. Iz navedenih razloga pobijana presuda je preinačena temeljem cit. čl. 373.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević , v.r.