REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-14/2023-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz R., OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz O. D. J. i dr. j.t.d. iz N. G., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. D. G. & P. d.o.o. iz Z., P. O., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 24. listopada 2022., poslovni broj: 7 Pn-209/2020-31., 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženika E. O. d.d. Z. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 24. listopada 2022., poslovni broj: 7 Pn-209/2020-31.;

a) potvrđuje, po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 599,11 eura/ 4.514,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 11. ožujka 2021. do isplate (dio točke I izreke);

b) ukida, po osnovi naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 67,69 eura/510,00 kuna[1] s kamatom (dio točke I izreke) i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II izreke) i u tom djelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici A. B. iz R., OIB: …, na ime naknade štete isplati iznos od 5.024,00 kn (pet tisuća dvadeset četiri kune) / 666,80 eura1 (šesto šezdeset šest eura i osamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja na naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.514,00 kn (četiri tisuće petsto četrnaest kuna) / 599,11 eura (petsto devedeset devet eura i jedanaest centi), teče od 11. ožujka 2021., do isplate, a na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 510,00 kn (petsto deset kuna) / 67,69 eura (šezdeset sedam eura i šezdeset devet centi), teče od dana presuđenja, tj. od 24. listopada 2022., do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: 22694857747, da tužiteljici A. B. iz R., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 8.388,10 kn / 1.113,30 eura2 , sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 24. listopada 2022., do isplate, u roku od 15 dana.

III Tužiteljica A. B. iz R., OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 1.490,00 kn (tisuću četiristo devedeset kuna) / 197,76 eura3 (sto devedeset sedam eura i sedamdeset šest centi), zakonskih zateznih kamata na naknadu neimovinske štete za razdoblje od 27. kolovoza 2020. do 11. ožujka 2021., zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za razdoblje od 27. kolovoza 2020. do dana presuđenja, tj. 24. listopada 2022., te sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.136,90 kn (četiri tisuće sto trideset šest kuna i devedeset lipa) / 548,99 eura (petsto četrdeset osam eura i devedeset devet centi).."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog visine dosuđene neimovinske štete, te zbog dosuđene imovinske štete, kako po osnovi tako i po visini. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o imovinskoj šteti zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje prekoračio tužbeni zahtjev, jer je tužiteljici po osnovi fizičkih bolova dosudio iznos od 11.000,00 kuna, iako je tužiteljica tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi potraživala iznos od 7.500,00 kuna, pa je mišljenja da je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja ovoga vida štete tužiteljici počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a, ali i bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 2. istoga Zakona. Isto tako mišljenja je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Obzirom na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. prim. I. M. dr. med. mišljenja je da je prihvatljiv iznos po osnovi fizičkih bolova od 9.000,00 kuna, pa osporava dosudu pravične novčane naknade preko iznosa od 9.000,00 do 11.000,00 kuna po osnovi fizičkih bolova. Ističe da vještak prof. dr. sc. prim I. M. dr. med. prilikom vještačenja nije imao mogućnost izvršiti uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja bi povezala tjelesne ozljede iz štetnog događaja sa liječenjem čak 5 mjeseci nakon ozljeđivanja, pa je stoga sporna i ocjena pretrpljenih fizičkih bolova kod tužiteljice zbog čega je i predložio medicinsko vještačenje po drugom vještaku. Tvrdi da je visina naknade imovinske štete po osnovi straha u iznosu od 3.000,00 kuna dosuđena u previsokom iznosu s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. prim. I. M. dr. med. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud angažirao stručnu osobu vještaka medicinske struke da utvrdi da li je tužiteljica trpjela bolove i strah nakon štetnog događaja od 18. srpnja 2020., te da li je tužiteljici trebala tuđa njega i pomoć. Liječnik vještak prof. dr. sc. prim. I. M. dr. med. u svom nalazu i mišljenju je naveo da se kod tužiteljice radilo o samo blažem istegnuću mišića vratne kralježnice, te da stoga ista nije bila onemogućena u obavljanju uobičajenih poslova, a posebno joj nije bila potrebna tuđa pomoć prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, te je to detaljno obrazložio, ali prvostupanjski sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka u ovom dijelu ne prihvaća i sam ocjenjuje koliko je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, pa je mišljenja da su u ovom dijelu razlozi presude u suprotnosti sa provedenim dokazima. Tuženik osporava i odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se obveže tužiteljicu da nadoknadi troškove parničnog postupka, ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugog suca pojedinca. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, kod određivanja visine neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje prema kriterijima iz članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje :ZOO), sud nije vezan navodima tužbe o iznosima po osnovi fizičkih bolova, straha koje u tužbi navodi tužiteljica, već samo ukupnim iznosom zatraženog iznosa s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje postavljenog u tužbenom zahtjevu. Naime, fizički bolovi, strah su samo kvalifikatorne okolnosti temeljem kojih se utvrđuje visina štete. Slijedom navedenoga, obzirom da je tužiteljica u postavljenom tužbenom zahtjevu potraživala po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje iznos od 12.000,00 kuna umanjen za isplaćenu naknadu štete u postupku mirnog rješenja spora od 7.486,00 kuna, a da joj je prvostupanjski sud po ovom osnovu priznao iznos od 11.000,00 kuna umanjen za isplaćeni iznos po ovom osnovu od 7.486,00 kuna i dosudio joj je iznos od 4.514,00 kuna, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud kod odlučivanja o visini neimovinske štete nije prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev, i nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe.

6. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a u dijelu u kojem je odlučio o neimovinskoj šteti, odnosno naknadi štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. U tom dijelu presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, a u tom dijelu nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354 ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. prim I. M. dr. med proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata; da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi; da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede nosila meki Shanzov ovratnik, te je koristila analgetike i morala je mirovati; da je zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice bila bolno ograničena pokretljivost vratne kralježnice; da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, bolove slabog intenziteta 1 mjesec i povremene bolove slabog intenziteta oko 5 mjeseci, te je u trenutku prometne nezgode pretrpjela kratkotrajni intenzivni primarni strah, potom je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta oko 1 dan, sekundarni strah srednjeg intenziteta oko 2 dana i slabog intenziteta oko 5 dana.

8. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje liječnika vještaka vezano za zadobivenu ozljedu i trajanje fizičkih bolova i straha, dok je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u pogledu trajanja fizičkih bolova, te je predlagao i provođenje vještačenja po drugom vještaku medicinske struke na okolnosti trajanja fizičkih bolova, ali je od toga dokaznog prijedloga odustao na ročištu održanom 8. rujna 2022.

9. Obzirom da je liječnik vještak prof. dr. sc. prim. I. M. dr. med. usmeno na raspravi održanoj 11. listopada 2021. odgovorio na primjedbe i pitanja, te da je tužiteljica u ovom dijelu prihvatila nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a da je tuženik odustao od prijedloga za provođenjem vještačenja po drugom liječniku vještaku, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka u ovom dijelu kao stručan, logičan i uvjerljiv.

10. Obzirom na težinu tjelesne ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, komplikacije liječenja, jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da bi tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripadao iznos od 14.000,00 kuna, sukladno članku 1100. stavku 1. i 2. ZOO.

11. Pri tome je potrebno naglasiti da je prvostupanjski sud naveo da je tužiteljica po osnovu naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 12.000,00 kuna, a ne od 14.000,00 kuna, te joj je po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, nakon što je od iznosa od 12.000,00 kuna odbio isplaćeni iznos naknade štete u mirnom postupku od 7.486,00 kuna, dosudio iznos od 4.541,00 kunu.

12. Obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga suda, neosnovan je žalbeni navod tuženika da je tužiteljici šteta po osnovi povrede prava osobnosti dosuđena u previsokom iznosu.

13. Prilikom odlučivanja o zateznoj zakonskoj kamati na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odluka prvostupanjskog suda nije donesena na štetu tuženika.

14. Naime, prama nalazu i mišljenju liječnika vještaka prof. dr. sc. prim. I. M. dr. med. kod tužiteljice je liječenje bilo završeno 10. ožujka 2021. od kada je tužiteljica mogla znati za počinitelja i obim štete, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti zakonsku zateznu kamatu dosudio računajući od 11. ožujka 2021. do isplate, sukladno članku 1103. ZOO.

15. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu štete po osnovi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

16. Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka prof. dr. sc. I. M. dr. med. proizlazi da tužiteljica nije imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, jer je prema mišljenju ovoga vještaka tužiteljici uz uzimanje analgetika, preporučeno mirovanje i nošenje ovratnika mogla se sama obući, obuti, spremiti si hranu i otići na kontrolu kod liječnika.

17. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u ovom dijelu i predlagala je vještačenje po drugom liječniku vještaku na okolnosti njezine potrebe za tuđom njegom i pomoći, dok je tuženik u ovom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka.

18. Prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da u ovom dijelu nalazu i mišljenju vještaka nije poklonio vjeru iz razloge što u situaciji kada oštećena osoba trpi bolove jakog i srednjeg intenziteta, kao što je bio slučaj kod tužiteljice, uobičajeno je prema sudskoj praksi da ima potrebu za tuđom pomoći i njegom, bez obzira na preporučeno mirovanje i korištenje analgetika.

19. Međutim, prvostupanjski sud unatoč tome što ne prihvaća nalaz i mišljenje liječnika vještaka u ovom dijelu, odbija prijedlog tužiteljice za provođenjem vještačenja po drugom liječniku vještaku iz razloga ekonomičnosti i sam određuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, npr. održavanja osobne higijene, oblačenja i pripreme hrane, te prijevoza i to u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno, te je ocijenio da prema cijeni sata rada koju pružaju nekvalificirane osobe od 15,00 kuna, tužiteljici po osnovi naknade štete za tuđu pomoć pripada iznos od 510,00 kuna.

20. Po ocjeni ovoga suda pozivanje na sudsku praksu u ovom predmetu ne može zamijeniti izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica po proizvoljnoj ocjeni suda pozivanjem na načelo ekonomičnosti.

21. Naime, u situaciju kada vještak koji posjeduje stručno znanje tvrdi da tuđa pomoć nije bila potrebna i za to iznosi argumentirane razloge, sud koji o tome ne posjeduje stručno znanje ne može bez daljnjeg izvođenja dokaza i utvrđenja činjenica sam arbitrarno ocijeniti ovaj vid štete (trajanje tuđe pomoći). Naime, niti sama tužiteljica nije iskazivala o ovom vidu štete.

22. Slijedom navedenoga razlozi presude su u ovom dijelu proturječni sa izvedenim dokazima, pa je prvostupanjski sud prilikom donošenja dosuđujuće presude u ovom dijelu počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pa je presuda ukinuta u dosuđujućem dijelu za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 510,00 kuna s kamatom na taj iznos, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 371. ZPP-a.

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano, te će prihvatiti prijedlog tužiteljice i provesti će vještačenje po drugom liječniku vještaku na okolnosti tuđe pomoći i njege.

24. Budući je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda o glavnom zahtjevu, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, te će prvostupanjski sud o cjelokupnim troškovima parničnog postupka odlučiti novom odlukom, sukladnu članku 166. stavku 3. i 4. ZPP-a.

Slavonski Brod, 11. lipnja 2024.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić