Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-316/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice V. H. iz S., (ulica), OIB: …, koju zastupa N. C., odvjetnica u Z., (ulica), protiv tuženika D. K. iz D. D. (kućni broj), OIB: …, koga zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S.. I. Z., (ulica), radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3518/18-42 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika D. K. i u cijelosti žalba tužiteljice V. H. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3518/18- 42 od 28. veljače 2023.:

1) u toč. I izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku D. K. OIB … da tužiteljici V. H. OIB …, u roku od 15 dana, na ime naknade štete isplati iznos od 14.866,03 eura sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena,

2) u toč. II izreke i

3) u toč. III izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.060,27 eura, u roku od 15 dana.

II Preinačuje se ista prvostupanjska presuda:

1) u toč. I izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku D. K. da tužiteljici V. H., u roku od 15 dana, na ime naknade štete isplati preko iznosa od 14.866,03 eura do iznosa od 22.155,78 eura / 166.833,00 kn, tj. iznos od 7.289,75 eura sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te se sudi tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan,

2) u toč. III izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi parniči trošak preko iznosa od 2.060,27 eura do iznosa od 3.090,40 eura, tj. za iznos od 1.030,13 eura, u roku od 15 dana te se sudi tako da se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u tom iznosu odbija.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 394,36 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku D. K. O. … da tužiteljici V. H. O. …, u roku od 15 dana, na ime naknade štete isplati iznos od, dosudio 22.155,78 EUR/166.833,00 kn1, sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II Odbija se tužiteljica sa ostatkom tužbenog zahtjeva do iznosa od 37.096,00 EUR / 279.500,00 kn.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parniči trošak u iznosu od 3.090,40 EUR/ 23.270,77 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da su razlozi presude u pobijanom dijelu proturječni sami sebi jer je sud pravilno utvrdio da se pokojni oštećenik samoinicijativno bez naloga tuženika penjao po lojtri, u situaciji kada su svjedok Đ. K. i tuženik odustali od daljnjih izvođenja radova zbog kiše te su i pokojnom oštećeniku rekli da se navedenog dana radovi više neće nastaviti i zajedno s oštećenikom se sklonili od kiše pod nadstrešnicu, a pored toga ne nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Tuženik smatra da bi bio odgovoran u slučaju da se štetni događaj zbio u vrijeme obavljanja radova, ali jednako tako drži da nije odgovoran u situaciji kad je upravo on odredio prestanak radova, a prednik tužiteljice je postupao na svoju ruku, bez ičijeg znanja. Čak i da je pokojni oštećenik djelomično pridonio nastanku štete nejasno je zašto sud nalaže tuženiku platiti tužiteljici iznos od 22.158,78 eura i 60 % troškova postupka te zašto na ime naknade za duševne boli dosuđuje iznos od 21.889,26 eura kada tužiteljica po toj osnovi traži iznos od 220.000,00 kn pa je 50 % toga iznosa 14.599,51 euro. Tužiteljica nije u spis dostavila nikakav dokaz o troškovima karmina, crnine i dodatnog vijenca, već je taj trošak sud utvrdio isključivo iz njezinog iskaza. Ako je doprinos oštećenika šteti 50 %, tada bi i uspjeh tužiteljice u sporu bio 50 % i u tom slučaju bi svaka strana trebala snositi svoje troškove postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva i nalaganjem tužiteljici da mu naknadi troškove postupka, uvećane za trošak sastava žalbe, a podredno ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika, ističući da po odredbi čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima za štetu koja potječe od opasne stvari odgovara vlasnik stvari, odnosno osoba kojoj je on povjerio stvar i da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima za oslobađanje tuženika od odgovornosti. Predlaže da se odbije žalba tuženika kao neosnovana.

4. Protiv iste presude u toč. II. i III. izreke u odbijajućem dijelu u iznosu od 37.096,00 eura (279.500,00 kn) tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da je proturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju. Sud je utvrdio punu odgovornost tuženika pa nije bilo mjesta utvrđivanju bilo kakvog doprinosa pokojnog oštećenika štetnom događaju. Iskaz svjedoka Đ. K., tuženikovog oca, trebalo je s više pažnje i opreza ocijeniti jer je njemu u interesu da zaštiti sina i umanji mu odgovornost. Pogrešno su ocijenjeni omjeri uspjeha u odnosu na troškove parničnog postupka koje tuženik treba snositi u potpunosti. Predlaže ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta u tom dijelu na ponovno suđenje.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni i ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih isprava i zapisnika, dakle nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.).

7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nasljednice pok. S. L. za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale 13. svibnja 2016. kada je prednik tužiteljice smrtno stradao prilikom izvođenja radova na gospodarskom objektu u S., (ulica).

9. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je uvidom u spis KR-DO-1073/16 u kojem se nalazi zapisnik o očevidu i izviješće (ministarstva) od 13. svibnja 2016. proizlazi da je obavljenim očevidom utvrđeno da je pok. S. L. zajedno sa D., D. i Đ. K. izvodio građevinske radove na krovištu gospodarskog objekta u vlasništvu V. K.. Oko 12.30 se pok. L. penjao u potkrovlje objekta sa južne strane, na visinu od 3,5 m pomoću metalnih ljestvi, čija gazišta su bila mokra od kiše, te ja na neutvrđen način izgubio ravnotežu i pao na asfaltiranu površinu gdje je ostao nepomično ležati. Nitko od prisutnih nije vidio pad, već su oštećenog na tlu pronašli D. K. i V. K., koji su zvali hitnu pomoć,

- da iz posebnog izviješća (ministarstva) broj 511-19-35/3-1453/16 u kojem se nalaze službene bilješke o obavljenim razgovorima sa Đ. K., D. K., ovdje tuženikom D. K. te V. K. u bitnom proizlazi da su od ranije dobro poznavali pok. L., da su dana 13. svibnja 2016. K. trebali popraviti krov na objektu u vlasništvu V. K., angažirali su i pok., započeli su radove, međutim je počela kiša pa su se sklonili pod nadstrešnicu, da nastave ukoliko prestane padati. Tuženik je odlučio prestati s radovima, ali je pok. L. rekao da ide farbati "rogove". Nitko nije vidio kako je pao, našli su ga na zemlji i zvali hitnu,

- da su na očevidu tuženik i svjedok K. pokazali mjesto gdje su se vršili radovi i mjesto gdje su našli sada pok. S. L.. Utvrđeno je da se u dvorištu nalazi, gledajući od ulaza u dvorište s desne strane, staja dužine oko 15-20 m, na koju se nastavlja garaža, koji objekti su ukupne dužine oko 40 m. Od ulaza u posjed K. V. na udaljenosti od oko 4-5 metara se nalazi obiteljska stambena kuća koja je položena poprečno na toj parceli te da se ispred te kuće nalazi nadstrešnica dimenzija 5 x 6 metra. Krov na staji, gledajući od zemlje nalazi na visini oko 4-5 metara te da se ispod trećeg otvora nalaze željezne ljestve visine oko 3,5 m, širine 60 cm. Dvorište je širine oko 10 m i asfaltirano je većim dijelom. Tuženi na očevidu navodi da je u vrijeme štetnog događaja dvorište s lijeve strane gledajući s ceste, bilo zatrpano odnosno zauzeto građevinskim materijalom, daskama, letvama oko 1-2 metra od rubnjaka koji dijeli asfaltirani i zemljani dio dvorište te navodi da su u vrijeme štetnog događaja paralelno s tim materijalom bila parkirana 2 kombi vozila,

- da se ispod nadstrešnice vidi objekt na kojem je radio tuženik kao i željezne ljestve. Svjedok Đ. K. je objasnio kako je u vrijeme štetnog događaja sjedio ispod nadstrešnice gledajući prema kući a leđima okrenut prema predmetnom objektu i željeznim ljestvama, dok je pok. L. sjedio njemu nasuprot i gledao prema objektu odnosno prema ulazu u dvorište. Svjedok pojašnjava da je zbog parkiranih kombi vozila bio zaklonjen pogled prema predmetnom objektu i željeznim ljestvama i za one koji su sjedili za stolom uz kuću, a gledali su prema dvorištu, odnosno ulazu u dvorište,

- da je svjedok V. K. iskazao da je oko 10 sati autom prošao kroz dvorište pored parkiranih kombija i ušao u stražnji dio dvorišta, vreće hrane za piliće išao je istovariti iz vozila. Nije vidio tuženika niti ostale koji su radili. Kada je počeo istovarivati, počela je padati kiša, tuženik mu je došao pomoći istovariti. Kiša je počela jako padati u tih 10-15 minuta i njih dvojica su se vraćali prema nadstrešnici i kada su došli do prednjeg ruba kuće, otac tuženika je sjedio pod nadstrešnicom gledajući u smjeru kuće, dok su pok. S. vidjeli da leži uz željezne ljestve. Onda su zvali hitnu, njega smjestili pod nadstrešnicu jer je padala kiša. Svjedok nije vidio kako je on pao, prvi puta ga je vidio kako leži. Svjedok potvrđuje da su ljestve željezne koje se na očevidu vide, iste one ljestve koje su tu bile u vrijeme štetnog događaja i da se tu nalaze oko 20 godina,

- da pok. L. nije bio u radnom odnosu kod tuženika kao obrtnika, pa se može smatrati kako je za tuženika radio na temelju ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima-"Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje ZOO),

- da je tuženika "na crno" angažirao svjedok V. K. kao naručitelj za radove popravka krova na štaglju, i to na temelju usmenog dogovora,

- da je tuženik kao izvođač tih radova angažirao pok. prednika tužiteljice kao radnika te se radilo o radovima koji se izvode na visini i uz pomoć postojećih ručno napravljenih željeznih ljestava koje su dugi niz godina služile za skladištenje sijena te bile fiksirane za objekt-štagalj, a od prije su bile u vlasništvu svjedoka K.,

- da jednokrake metalne ljestve dužine 3,6 m naslonjene na zid, bez zaštite za rad na visini, predstavljaju opasnu stvar, sukladno čl. 1063. ZOO,

- da je pok. prednik tužiteljice postupao po nalogu tuženika, koji je izvodio radove i koji odgovara za opasnu djelatnost (rad na visini bez zaštite), jednako kao i vlasnik svjedok K. te je njihova odgovornost solidarna (čl. 1066. ZOO),

prvostupanjski sud zaključuje da se tuženik u konkretnom slučaju pri izvođenju radova služio opasnom stvari – lojtrama koje nisu bile predviđene za rad na visini, niti je tuženik u konkretnom slučaju poduzeo mjere zaštite za rad na visini, a budući je bio obrtnik koji se bavio građevinskim radovima, morao je postupati s pojačanom pažnjom, to sud smatra da postoji odgovornost tuženika prema pok. oštećeniku, a sukladno tome i odgovornost za štetu ovdje tužiteljici i to po osnovi duševnih bolova zbog gubitka vanbračnog supruga (čl. 1101. u vezi čl. 19. st. 2. ZOO), a kako se pok. oštećenik samoinicijativno bez naloga tuženika penjao po lojtri, u situaciji kada su svjedok Kožić i tuženik odustali od daljnjeg izvođenja radova zbog kiše te su mu rekli da se navedenog dana radovi neće nastaviti i zajedno s oštećenikom se sklonili od kiše, sud smatra da je pok. oštećenik sukladno čl. 1067. st. 3. ZOO djelomično pridonio nastanku štete i to u omjeru od 50 %, dosuđujući tužiteljici naknadu neimovinske štete po osnovi duševnih bolova zbog gubitka supruga u iznosu od 21.889,26 EUR / 165.000,00 kn, troškove pogreba u iznosu od 203,49 EUR / 1.533,22 kn, za karmine 23,22 EUR / 175,00 kn, trošak crnine 26,54 EUR / 200,00 kn te trošak dodatnog vijenca 13,27 EUR/ 100,00 kn, dale dosuđujući tužiteljici iznos od 22.155,78 EUR / 166.833,00 kn od ukupno zatraženih 37.096,00 EUR / 279.500,00 kn.

10. Tuženik prigovara da je pravilno utvrđeno da se pokojni oštećenik samoinicijativno bez naloga tuženika penjao po lojtri, u situaciji kada su svjedok Đ. K. i tuženik odustali od daljnjih izvođenja radova zbog kiše te su i pokojnom oštećeniku rekli da se navedenog dana radovi više neće nastaviti i zajedno s oštećenikom se sklonili od kiše pod nadstrešnicu, pa su ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

11. Jednokrake metalne ljestve dužine 3,6 m naslonjene na zid bez odgovarajuće zaštite za rad na visini predstavljaju opasnu stvar, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću od opasne stvari smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti (čl. 1063. ZOO), za koju štetu odgovara njezin vlasnik, odnosno osoba koja se bavi opasnom djelatnošću (čl. 1064. ZOO).

12. Sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.) te se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

13. Iako je utvrđeno da se pok. S. L. bez naloga tuženika penjao po ljestvama, kada su tuženik i Đ. K. zbog kiše odustali od daljnjih izvođenja radova te su i oštećeniku rekli da se toga dana radovi više neće nastaviti i zajedno s njim se sklonili pod nadstrešnicu, okolnost da je pokojni oštećenik, kojega tuženik poznaje od djetinjstva i koji za njega duže vremena obavlja pomoćne poslove, na svoju ruku išao "farbati rogove" ne može se smatrati radnjom oštećenika koju ovaj nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, što dalje znači da za štetu tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a opisano ponašanje pokojnog oštećenika ima obilježja njegovog doprinosa nastanku štete, koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio u omjeru od 50 %.

14. U vezi s tim, neosnovani su navodi tuženika da bi bio odgovoran u slučaju da se štetni događaj zbio u vrijeme obavljanja radova, ali da nije odgovoran u situaciji kad je upravo on odredio prestanak radova, a prednik tužiteljice je postupao na svoju ruku, bez ičijeg znanja, kao i navodi tužiteljice da je utvrđena puna odgovornost tuženika pa da nije bilo mjesta utvrđivanju bilo kakvog doprinosa pokojnog oštećenika štetnom događaju.

15. Što se tiče visine naknade neimovinske štete po osnovi duševnih bolova zbog gubitka supruga, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu tražila iznos od 279.500,00 kn, od čega na ime neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn te je na ročištu 18. siječnja 2023. specificirala tužbeni zahtjev tražeći iznos od 37.096,00 eura / 279.500,00 kn, od čega se na neimovinsku štetu odnosi iznos od 29.129,02 eura / 220.000,00 kn.

15.1. Imajući u vidu taj zahtjev kao i utvrđeni doprinos prednika tužiteljice nastanku štete od 50 %, tužiteljici po osnovi neimovinske štete zbog gubitka supruga pripada iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kn, a ne iznos od 21.889,26 eura / 165.000,00 kn kojega prvostupanjski sud dosuđuje.

16. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju računa i dokaza o uplati i u skladu s utvrđenim doprinosom dosudio tužiteljici troškove pogreba u iznosu od 203,49 eura / 1.533,22 kn, kao i troškove karmina, crnine i dodatnog vijenca, koje je utvrdio na temelju iskaza tužiteljice.

17. Iz navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i djelomično žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu u toč. I izreke do dosuđenog iznosa od 14.599,51 eura s pripadajućim kamatama i u toč. II izreke, dakle odlučiti kao u toč. I podtoč. 1) i 2) izreke.

18. Također je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena ista presuda u toč. I izreke i odlučeno kao u toč. II podtoč. 1) izreke.

19. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP treba odlučiti o troškovima cijelog postupka.

19.1. Imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) i čl. 155. ZPP tužiteljica je uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva 100 % i s visinom zahtjeva 40 %, dakle njezin uspjeh je 70 %, a tuženikov uspjeh 30 % pa tužiteljici treba dosuditi 40 % priznatih troškova. Ukupni troškovi tužiteljice se sastoje od 3550 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za sudsku pristojbu od 107,21 eura daju iznos od 5.150,68 eura, a razmjerni troškovi (40 %) iznose 2.060,27 eura.

19.2. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u toč. I podtoč. 3) i toč. II podtoč. 2) izreke.

20. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 32,9 % pa mu treba priznati razmjerni trošak žalbe od 394,36 eura, zbog čega je odlučeno kao u toč. III izreke.

U Zadru 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.