REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-317/2023-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. O., OIB ..., O. zastupan po punomoćniku F. G., odvjetniku u O., protiv I. tuženice V. Š.-K., OIB ..., O. i II. tuženice V. K., OIB ..., O., obje zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi isplate, rješavajući žalbu tuženica protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-217/2022-8., od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženica I. V. Š.-K. i II. V. K., djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, a žalba tužitelja G. O. se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-217/2022-8., od 28. veljače 2023.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženicama naloženo da tužitelju isplate iznos od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn) i naknade parnični trošak u iznosu od 1.637,88 EUR (12.340,61 kn), sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate,

- preinačuje u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), na način da iste teku od dana podnošenja tužbe, 18. studenog 2016., do isplate, dok se u preostalom dijelu kamatni zahtjev odbija.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženice sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženicama je naloženo da tužitelju isplate iznos od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), i naknade parnični trošak u iznosu od 1.637,88 EUR (12.340,62 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude; zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.668,92 EUR (12.574,47 kn), je odbijen.

2. Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, R. H. je naloženo da iz državnog proračuna naknadi tužitelju trošak delegacije u iznosu od 18,00 EUR (135,62 kn); zahtjev tužitelja za naknadu putnog troška u iznosu od 23,34 EUR (175,85 kn), je odbijen.

3. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijele tuženice zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže da im naknadi parnični trošak.

4. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka – rješenje o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženica.

6. Žalba tuženica je djelomično osnovana.

7. Žalba tužitelja nije osnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženica, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su dovoljno jasni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), za koji tužitelj tvrdi da je prednik tuženica, R. K., koji je kao punomoćnik zastupao tužitelja u predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-269/2012., stekao bez pravne osnove.

11. Tvrdnja tužitelja je, da je ispostavljeni i plaćeni račun za zastupanje u predmetu poslovni broj: R1-269/2012., pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj 29-0, od 11. kolovoza 2012., u iznosu od 33.180,70 EUR (250.000,00 kn) sa PDV-om, a koji se odnosi na sastav podnesaka – prigovora od 27. srpnja 2012. i 11. kolovoza 2012., za svaki 16.590,35 EUR (125.000,00 kn) sa PDV-om, sastavljen suprotno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), pa je zbog toga predniku tuženica neosnovano platio 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), više od iznosa koji bi mu kao odvjetniku (punomoćniku), stvarno pripadao.

12. Pobijanom presudom tužbeni zahtjev je prihvaćen jer prvostupanjski sud zaključuje da prednik tuženica nije imao osnova tražiti trošak sastava podneska od 11. kolovoza 2012., obzirom da se istim nadopunjuje podnesak od 27. srpnja 2012., a po opće prihvaćenom stajalištu sudske prakse, sve dopune podnesaka čine sastavni dio podneska koji dopunjuju, te se radi o jednom podnesku i jednoj radnji, pa su tuženice dužne vratiti tužitelju iznos od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), temeljem stjecanja bez osnove, sukladno članku 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

13. Nesporno je među strankama da je prednik tuženica, odvjetnik R. K., zastupao tužitelja u postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1- 269/2012., te da je 11. kolovoza 2012., izdao tužitelju račun u iznosu od 33.180,70 EUR (250.000,00 kn) sa PDV-om, i to kako je navedeno na računu: za sastav dva podneska (prigovora), od 27. srpnja 2012. i 11. kolovoza 2012., prema Tbr. 11. točka 1. OT u delibacijskom – ovršnom postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-269/2012., za svaki u iznosu od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn) sa PDV-om, da je tužitelj račun platio 16. listopada 2012., a 9. prosinca 2013. zatražio od Hrvatske odvjetničke komore tumačenje primjene Tarife, da je Hrvatska odvjetnička komora 1. rujna 2016., odgovorila tužitelju da u izvanparničnom postupku, a koji je postupak priznavanja strane sudske odluke, odvjetniku pripada nagrada prema Tbr. 16. Tarife, s tim da u procjenjivim predmetima ta nagrada iznosi 50% nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife, a da je odvjetnik R. K. obavljene radnje (sastav obrazloženih podnesaka), obračunao prema Tbr. 11. točka 1. Tarife, u punom iznosu.

14. Tuženice iznose u žalbi da njihov pravni prednik utuženi iznos nije stekao bez osnove jer prijelaz novca ima osnov u pravnom poslu – izdavanju punomoći predniku tuženica od strane tužitelja, da je tužitelj plaćanjem računa postupao s grubom nepažnjom, jer nije proveo kontrolu plaćanja izdanog računa, pa nije ostvaren uvjet za vraćanje iz članka 1112. ZOO, te nadalje, pod pretpostavkom da odvjetniku i pripada 50 % nagrade, prema Tbr. 16. Tarife, ima pravo na povećanje za sastav navedenih podnesaka s drugog osnova, po Tbr. 37. stavak 1. Tarife - za potrebe proučavanja stranog prava (B1) i posebnu težinu predmeta (B2). Ističe i da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda, da je podneskom od 11. kolovoza 2012. nadopunjen podnesak od 27. srpnja 2012., i da se radi o jednom podnesku, a ne dva.

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilna je osnova predmetne tužbe, a to je institut stjecanja bez osnove, iz članka 1111. ZOO, obzirom da je sporno da li je prednik tuženica imao osnove naplatiti navedeni račun.

16. Naime, ako je prednik tuženica ispostavio tužitelju račun, koji nije u cijelosti, ili djelomično, sukladan iznosu koji za obavljene radnje navedene u računu, propisuje Tarifa, tada za takav račun ne postoji (valjana) pravna osnova.

17. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženice na isplatu iznosa od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), ali ne iz razloga na koji se poziva.

18. Naime, sud je vezan činjeničnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi, a iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj platio predniku tuženica trošak za radnje koje je poduzeo kao njegov punomoćnik (odvjetnik) u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-269/2012. i to za sastav 2 podneska, za koje radnje je prednik tuženica zatražio nagradu prema Tbr. 11. točka 1. Tarife, u iznosu 16.590,35 EUR (125.000,00 kn) sa PDV-om za svaki ukupno 33.180,70 EUR (250.000,00 kn) sa PDV-om, a prema Tarifi, za sastav svakog podneska pripada mu 50% tog iznosa, odnosno 8.295,18 EUR (62.500,00 kn) sa PDV-om, ili za dva podneska ukupno 16.590,35 EUR (125.000,00 kn).

19. Obzirom da je nesporno da je prednik tuženica zastupao tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u izvanparničnom postupku – postupak priznanja strane sudske odluke, pripada mu nagrada za zastupanje prema Tbr. 16. Tarife, a ne Tbr. 11. točka 1. Tarife, temeljem kojeg je obračunao nagradu za sastav podnesaka od 27. srpnja 2012. i 11. kolovoza 2012., što znači da za sastav tih podnesaka odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 8.295,18 EUR (62.500,00 kn) sa PDV-om, za svaki, a ne u iznosu od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), sa PDV za svaki.

20. Žalbeni navodi tuženica, da odvjetnik ima pravo na povećanje za sastav tih podnesaka po Tbr. 37. stavak 1. Tarife, nisu osnovani, obzirom da se u računu, koji je ispostavio tužitelju, prednik tuženica poziva samo na Tbr. 11. točka 1. Tarife, a ne i na navedene odredbe Tarife.

21. Nisu ispunjeni uvjeti niti za primjenu članka 1112. ZOO, kako se neosnovano ukazuje žalbom.

22. Tužitelj je, kao nalogodavac, izvršio isplatu predniku tuženica po zaprimljenom računu, za radnje koje je za njega obavio kao punomoćnik – odvjetnik, što mu je bila obveza prema članku 776. stavak 1. ZOO-a, pa se ne može smatrati da je tužitelj postupao s grubom nepažnjom plaćanjem tog računa, jer nije provjerio kontrolu isplate, kako se neosnovano iznosi u žalbi.

23. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženice da isplate tužitelju iznos od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), pa je žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Osnovano se ukazuje žalbom da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odredba čl. 1115. ZOO, u dijelu odluke o kamatama na iznos stečen bez osnove.

25. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da je prednik tuženica nesavjestan stjecatelj od dana izdavanja računa, jer je tada, kao odvjetnik, znao da ne polaže pravo na utuženi iznos.

26. Prednik tuženica je obavio za tužitelja posao koji je zahtijevao znatan trud i odgovornost, obzirom na VPS, pa po mišljenju ovog suda, kamata na neosnovano stečeni iznos teče od podnošenja tužbe, a ne od dana stjecanja.

27. Stoga je žalba u tom dijelu prihvaćena, i prvostupanjska presuda preinačena sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, te je kamata na iznos od 16.590,35 EUR (125.000,00 kn), određena od dana podnošenja tužbe, 18. studenog 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu kamatni zahtjev odbijen.

28. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud mu pravilno nije priznao trošak sastava podnesaka od 2. prosinca 2022., jer nije bio potreban za vođenje postupka, i od 27. listopada 2020., jer istim izvješćuje sud da je opunomoćio novog punomoćnika, pa trošak sastava tog podneska nisu dužne snositi tuženice.

29. Također, pravilno je tužitelju trošak sastava podnesaka od 28. travnja 2022. i 2. prosinca 2022., odmjeren prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, jer se radi o podnescima kojima se tužitelj očituje na navode i tvrdnje tuženica i dostavlja sudsku praksu, dakle o ostalim podnescima, a ne iz Tbr. 8. točka 1. Tarife.

30. Zbog navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i rješenje o troškovima postupka potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

31. Tužitelj i tuženice su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbi, i to tužitelj, jer s istom nije uspio, a tuženice, jer s istom nisu uspjele u odnosu na glavni zahtjev, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

32. Prvostupanjsko rješenje, koje je sastavni dio presude, ostaje neizmijenjeno. 33. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 11. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc