Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-182/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. T., OB: …, iz S., koja je zastupana po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. Lj. A. iz S., koji je zastupan po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 2. N. L., i pod 3. G. K., oboje iz S., koji su zastupan po punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1145/2016 od 5. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1145/2016 od 5. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici u isključivi posjed praonu površine 7,00 m2, koja se nalazi u aneksu uz prizemni dio kuće …, sagrađenu na čest. zgr. 2739, ZU 997 i čest. zem. 9234, ZU 10360, k.o. S., slobodnu od osoba i stvari, te se ubuduće kaniti ovakovog i svakog drugog pačanja u tu nekretninu.“

II. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. Lj. A. parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kn.

III. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana naknaditi tuženima pod 2. N. L. i pod 3. G. K. parnični trošak u iznosu od 15.125,00 kn.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje tužiteljica ističe u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

6. Tužiteljica je 3. ožujka 2016. podnijela tužbu protiv tuženika, radi predaje posjeda nekretnine. U tužbi se navodi da je tužiteljica stvarna vlasnica za cijelo posebnog dijela nekretnine i to baš stana u S., koji se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora, propadajuće praonice i prostorije ispod stepeništa, a koji stan je smješten u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2739 i dijelom na čest. zem. 9234, obje k.o. S.. Predmetnu praonicu, koja je po tvrdnji tužiteljice pripadak njezinog stana, da tuženici drže u posjedu slijedom čega tužiteljica traži povrat posjeda te praonice.

7. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da lik A,B,C,D,A, iz nalaza i mišljenja vještaka Z. R. i J. Š. u naravi predstavlja spornu praonicu-ostavu koja je položena na čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava prislonjena na južnu fasadu ostavice koja je položena između sporne praonice-ostave i prizemnog stana tužiteljice koji je položen na čest. zgr. 2739 (kat. čest. 5859/2), ZU 997, k.o. S.,

- da se spornoj praonici-ostavi pristupa preko dvorišta čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava u naravi zaseban objekt položen na zasebnoj čestici čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S. koja se razlikuje od čestice na kojoj je položen stan tužiteljice čest. zgr. 2739 (5859/2), ZU 997, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava u odnosu na zgradu u kojoj se nalazi stan tužiteljice položena južno, a ako se gleda dvorište na kojem se nalazi praonica-ostava (čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S.), onda je ona položena u zapadnom dijelu dvorišta te ima ulaz preko dvorišta,

- da je uknjiženi vlasnik dvorišta (čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S.) na kojem je položena sporna praonica-ostava Grad S., dok su uknjiženi suvlasnici stambene zgrade u kojoj je položen stan tužiteljice (čest. zgr. 2739 (5859/2), ZU 997, k.o. S.) fizičke osobe - parnične stranke iz ovog postupka, odnosno njihovi pravni prednici.

9. Vještaci su naveli da je elaborat o etažiranju iz 2005. na koji se poziva tužiteljica, izrađen protivno pravilima struke jer je osnovni uvjet za etažiranje da su stan i njegovi pripatci položeni na istoj nekretnini u vlasništvu istih osoba, a čega nema u konkretnom slučaju. Naime, stan tužiteljice i sporna praonica-ostava su položeni na različitim česticama i u knjižnom vlasništvu različitih osoba.

10. Imajući u vidu navedene činjenice pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

Naime, s obzirom da je sporna praonica-ostava u naravi zaseban objekt položena na zasebnoj čestici (čest. zem. 9234, kat. čest. 5859/1), ZU 10360, k.o. S., te da je uknjižen vlasnik te nekretnine Grad S., tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje prave vlasničke tužbe.

11. Nadalje, presuda prvostupanjskog suda Pst-396/11 od 16. siječnja 2014., na koju se tužiteljica poziva kao dokaz stjecanja svog prava vlasništva, proizvodi pravne učinke samo u odnosu na Ž. Š., ne i u odnosu Grad S. i tuženike. Naime, pravomoćna sudska presuda djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter partes). Kako Grad S., uknjiženi zk vlasnik, nije sudjelovao u tom postupku, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da predmetna presuda ne proizvodi pravne učinke u odnosu na Grad S..

11.1. Također, ne proizvodi pravne učinke niti u odnosu na tuženike iako je njihov pravni prednik bio stranka u tom postupku. Naime, predmet tog spora je samo stan tužiteljice, a ne i predmetna ostava jer se utvrđuje vlasništvo samo u odnosu na zemljišnoknjižnu česticu na kojoj se sporna ostava ne nalazi. Ona se nalazi na potpuno drugoj čestici. Zbog toga je pravno neodlučno što se u opisu nekretnine navodi i ostava jer ostava nije dio čestice o kojoj je presudom odlučeno. 11.2. Osim toga, Ž. Š. (prodavatelj predmetne praonice-ostave) tu nekretninu nije stekao u odnosu na Grad S., kao uknjiženog zemljišnoknjižnog vlasnika. Zbog toga Ž. Š. nije mogao prodati predmetnu nekretninu tužiteljici.

Dakle, s obzirom da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila od osobe koja nije upisani zemljišnoknjižni vlasnik, a niti ima dokaz o pravnom sljedništvu od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika (Grada S.) do svog prodavatelja (Ž. Š.), nije se uknjižila kao vlasnica predmetne praonice-ostave, čime nije stekla vlasništvo, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), dalje ZV.

12. Na strani tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke niti za podnošenje tužbe predmnjevanog vlasnika.

12.1. Odredbom čl. 166. st. 1. ZV-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Stavkom 4. istog članaka propisano je da predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

12.2. Actio publiciana (čl. 166. ZV-a) je tužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Tom tužbom štiti se ustvari jače pravo na posjed. Aktivno legitimiran na podnošenje publicijanske tužbe je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. Stoga u toj tužbi tužitelj mora dokazati sve one elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom, a to je zakonitost i istinitost posjeda te da se stvar nalazi u posjedu tuženih i identitet stvari.

12.3. Saslušanjem tužiteljice i tuženika te čitanjem predmetnog kupoprodajnog ugovora i presude prvostupanjskog suda Pst-396/11 od 16. siječnja 2014., ZU 997 i 9234 k.o. S., sud je utvrdio:

- da je tužiteljica spornu praonicu-ostavu kupila od Ž. Š., koji nije bio, niti upisani zemljišnoknjižni vlasnik, niti posjednik predmetne praonice-ostave,

- da tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne praonice-ostave iz razloga što joj njezin prodavatelj Ž. Š. nije bio u stanju predati posjed navedene nekretnine i to iz razloga što su tuženici u dugogodišnjem posjedu te praonice-ostave.

12.4. Dakle, tužiteljica nije dokazala da bi ikada bila ikakav posjednik predmetne praonice-ostave, a što prvenstveno proizlazi iz njezinog iskaza, ali i iskaza tuženika te priložene dokumentacije.

12.5. Slijedom navedenog tužiteljica nikada nije bila kvalificirana posjednica predmetne praonice-ostave, a posebno nije dokazala zakonitost i istinitost posjeda stečenog od upisanog zk vlasnika (Grad S.).

12.6. S druge strane tuženici su zajedno sa svojim pravnim prednicima posjednici predmetne praonice-ostave od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas te oni raspolažu ključem te prostorije, dok je ostava koja se nalazi između praonice i stana tužiteljice ostava koju je koristila bravarija (današnji stan tužiteljice),

12.7. Prigovor tužiteljice da je predmetnim kupoprodajnim ugovorom iz 2006. bila formalno uvedena u posjed predmetne praonice-ostave pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim je jer stvarne predaje u posjed nikada nije bilo. Niti prodavatelj Ž. Š. nikada nije bio u posjedu predmetne praonice-ostave slijedom čega nije mogao tužiteljici predati posjed.

12.8. S obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi bila kvalificirana posjednica predmetne praonice-ostave, a niti je dokazala da bi imala jače pravo na posjed od tuženika.

Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za publicijansku tužbu – čl. 166. ZV-a.

13. Kako dakle tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe za predaju u posjed, žalba tužiteljice je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.