Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-272/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. M. Š., OIB … zastupanog po majci i zz D. R. Š., OIB …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Š., OIB … iz Z., koga zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Z., radi odluke o povišenju uzdržavanja, odlučujući o žalbi mlt. tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-250/2023-16 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika D. Š., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-250/2023-16 od 12. ožujka 2024. pod toč. I. i pod toč. III. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-250/2023-16 od 12. ožujka 2024. pod toč. II. i pod toč. III. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i sudi:

1. Mijenja se visina uzdržavanja određena Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 29. kolovoza 2016. godine koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-642/16 od dana 12. siječnja 2017. godine te se nalaže tuženiku D. Š. da za uzdržavanje mlt. M. Š. plaća mjesečno daljnji iznos od 120,00 EUR počevši od 1. ožujka 2023. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na ruke majke D. R. Š., sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku D. Š. naknaditi tužitelju mlt. M. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Mijenja se visina uzdržavanja određena Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 29. kolovoza 2016. godine koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-642/16 od dana 12. siječnja 2017. godine te se nalaže tuženiku D. Š. da za uzdržavanje mlt. M. Š. plaća mjesečno iznos od 350,00 EUR počevši od 1. ožujka 2023. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na ruke majke D. R. Š..

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva mlt. tužitelja preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 470,00 EUR mjesečno, kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedene presude žale se mlt. tužitelj i tuženik.

3. Mlt. tužitelj se žali protiv toč. II. i toč. III. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u skladu s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, dalje u tekstu: ObZ). Predlaže pobijanu presudu u navedenom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik se žali sadržajno protiv toč. I. i toč. III. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, koji se primjenjuje u skladu s čl. 346. ObZ. Predlaže pobijanu presudu u navedenom dijelu izreke preinačiti.

5. Žalbe mlt. tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. U ovom predmetu radi se o zahtjevu za povišenje uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. ObZ.

7. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se promijenile okolnosti.

8. U takvom parničnom postupku sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, na koje se tuženik poziva u žalbi, već mora uzeti u obzir i potrebe ovlaštenika uzdržavanja, odnosno maloljetnog djeteta.

9. Prema odredbi čl. 307. ObZ sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kad se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) po potrebi i povećane materijalne potrebe djeteta (čl. 312. ObZ) te ukupne mogućnosti roditelja djeteta (čl. 313. ObZ) vodeći računa i o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje maloljetne djece (čl. 314. ObZ).

10. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-da je mlt. tužitelj u vrijeme donošenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi imao dvije godine, a danas ima 8 godina i još ide u dječji vrtić jer ima produženi boravak, dijagnosticiran mu je Down sindrom i hipotiroza tako da ima poteškoća i na psihičkom i na fizičkom planu te mu je potrebna kontinuirana skrb, a u međuvremenu su mu prestale terapije financirane preko HZZO

-da je za uzdržavanje mlt. tužitelja potreban mjesečni iznos od 700,00 EUR, budući se radi o djetetu sa dijagnozom Down sindroma koji uz redovne troškove stanovanja, prehrane, kupovanja odjeće i obuće te higijenskih potrepština ima i dodatne troškove financiranja terapija, a iste nije moguće realizirati preko uputnice

-da su stoga, a sukladno odredbi čl. 285. ObZ ispunjene pretpostavke za povišenjem određenog iznosa uzdržavanja jer je evidentno da su u međuvremenu nastali novi troškovi koje je potrebno financirati, a sukladno zdravstvenom stanju mlt. tužitelja.

11. Ocjenjujući mogućnosti tuženika, kao obveznika uzdržavanja sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik starosti 45 godina, po zanimanju je dipl. ing. strojarstva te ima 25 godina radnog staža. Zaposlen je u tvrtci P., P. Z., s time da trenutno radi u N.. Prema ugovoru plaća mu je 700,00 EUR bruto, ali na ruke dobije iznos od 2.500,00 EUR jer je tu uključen dodatak na terenski rad i dnevnice, s time da iznos varira za 100,00 EUR, zavisno o broju radnih sati. Nema drugih prihoda osim plaće, a radno vrijeme mu je od 7 do 19 sati jer radi na gradilištu. U N. plaća sobu 400,00 EUR mjesečno u što su uključene režije. Vlasnik je stana u Z. 50 m2, nema vrjednijih pokretnina, ušteđevine, niti dionica. Ima realiziran kredit radi kupnje navedenog stana, mjesečna rata je 400,00 EUR i kredit mora otplaćivati još 20 godina. Ima još jedan manji kredit u iznosu od 5.000,00 EUR na rok od 10 godina i rata je 50,00 EUR. Stan u Z. trenutno je prazan, ali plaća režijske troškove za njega 50,00 EUR mjesečno. Tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

12. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, mišljenje je suda prvog stupnja da tuženik može participirati u uzdržavanju mlt. tužitelja, upravo u dosuđenom iznosu od 350,00 EUR mjesečno jer je zaposlen te mu trenutno dok je na radu u N. mjesečni prihodi iznose 2.500,00 EUR od čega plaća smještaj 400,00 EUR, vlasnik je nekretnine u Z., bez drugih zakonskih obveza uzdržavanja, pa na taj način može i mora osigurati potrebna financijska sredstva za uzdržavanje mlt. tužitelja u navedenom iznosu, a bez da bi time ugrozio vlastitu egzistenciju, dok će se ostatak do ukupno procijenjenih potreba za uzdržavanjem namirivati iz dječjeg doplatka te osobne invalidnine tužitelja. Pri tome sud prvog stupnja navodi da je obveza uzdržavanja u redoslijedu naplate prije bilo kakvih kreditnih obveza.

13. Slijedom iznesenog, djelomično prihvaća zahtjev mlt. tužitelja za povišenjem uzdržavanja i odlučuje kao u izreci presude.

14. Mlt. tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja glede utvrđene visine prihoda tuženika, kao i dosuđene visine iznosa uzdržavanja, navodeći da je ista niža od 1/3 visine plaće koju je prijavio tuženik, a to bi iznosilo 833,33 EUR (mlt. tužitelj potražuje 470,00 EUR). Nadalje navodi da sud nije ispravno valorizirao činjenicu da tuženik, za razliku od majke mlt. tužitelja, ni na koji način ne pomaže u brizi za mlt. tužitelja, radi čega je rad majke u vezi cjelokupne brige također trebalo valorizirati u novčanom ekvivalentu.

15. Nasuprot tome, tuženik ističe da sud nije valjano i adekvatno utvrdio stvarne potrebe mlt. tužitelja, realne prihode tuženika niti primanja majke i zz. mlt. tužitelja. Nadalje navodi da njegove imovinske prilike te mjesečni prihodi nisu pravilno utvrđeni, jer plaća koju je naveo u svojem iskazu od 2.500,00 EUR nije realna, da je izaslani radnik na radu u N., a s obzirom na Zakon o radu i važeće propise kao izaslani radnik ne može boraviti cijelu godinu u N., pa tako niti primati plaću u tako visokom iznosu tijekom cijele godine, pri čemu postoji mogućnost i da unutar tog ograničenog boravka projekt bude gotov, pozivajući se pritom na dokumentaciju iz koje proizlazi da je njegova bruto plaća iznosi 700,00 EUR.

16. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni.

17. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Međutim, osnovani su žalbeni navodi mlt. tužitelja, jer sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši mlt. tužitelju uzdržavanje u preniskom iznosu.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su se zbog proteka vremena, povećali životni troškovi mlt. tužitelja, odnosno povećale su se potrebe za njegovo uzdržavanje.

20. U skladu s odredbom čl. 313. st. 1. ObZ ukupne mogućnosti tuženika, koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinske stanje tuženika, kao obveznika uzdržavanja, a koje se ocjenjuju u vrijeme donošenje odluke. Naime, tuženik u svojem iskazu naveo je da se nalazi na radu u N. i da njegova plaća iznosi 2.500,00 EUR (varira za 100,00 EUR ovisno o broju sati) ne navodeći pritom da je u relevantnom razdoblju zbog zakonskih ograničenja boravka u R. N. ostvarivao nižu plaću (kada i u kojem iznosu), pa žalbeni navodi tuženika, kao i oni kojim ukazuje na eventualnu mogućnost povrataka na rad u Republiku Hrvatsku i time snižene prihode nisu od utjecaja.

21. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, kako to propisuje odredba čl. 311. st. 2. ObZ. Dakle, odlučan je životni standard tuženika jer on ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ako je njegov standard viši, onda su i potrebe djeteta više, ako je niži, onda su i potrebe djeteta niže. Ukupne materijalne potreba djeteta uvijek odgovaraju iznosu uzdržavanja, ne dijeli se između roditelja s kojim dijete živi i onog s kojim ne živi, ali je obveznik plaćanja uzdržavanja. Jer, kako propisuje čl. 310. st. 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2. tog članaka). Iz navedenog proizlazi da imovina majke i njezini prihodi, nisu od utjecaja na visinu uzdržavanja mlt. djeteta, kako to pogrešno smatra tuženik.

22. Sud je obvezao tuženika doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 350,00 EUR mjesečno pogrešno smatrajući da će preostali iznos potreban za uzdržavanje djeteta biti namiren korištenjem sredstava koja se ostvaruju iz dječjeg doplatka i osobne invalidnine koju dijete prima. Međutim, stajalište suda prvog stupnja o uračunavanju doplatka za djecu u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba maloljetnog djeteta prije određivanja mogućnosti i obveze zadovoljavanja uzdržavanja maloljetnog djeteta od tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje, nije prihvatljivo, a o neprihvatljivosti ovakvog stajališta izjasnio se i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019. U tom smislu i ovaj žalbeni sud smatra da roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14-pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" -Međunarodni ugovori ", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

23. Što se, pak, tiče tuženikovih mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja, po ocjeni ovog suda tuženik je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta zatraženi iznos od 470,00 EUR mjesečno (dakle pored dosuđenog iznosa od 350,00 EUR i daljnji iznos od 120,00 EUR mjesečno). Kao što je već navedeno, tuženik je radno sposobna i visoko obrazovana osoba, koja ostvaruje prihode u mjesečnom iznosu od cca 2.500 EUR, vlasnik je stana u Z. i osim mlt. tužitelja nema druge zakonske obveze uzdržavanja.

24. Na to ukazuje i Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", broj: 48/23) kojom su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja u skladu s dobi djeteta i prihodima roditelja, pa tako za mlt. tužitelja u sadašnjoj njegovoj dobi od 8 godina kada se sagleda platni razred u Tablici kojem pripada tuženik prema utvrđenom prosjeku prihoda (cca 2.500,00 EUR) prosječene potrebe djeteta iznose 478,00 EUR. Stoga mjesečni iznos uzdržavanja ne bi mogao biti manji od dosuđenog, a da to ne ide na štetu mlt. tužitelja (mlt. tužitelj potražuje iznos od 470,00 EUR)

25. Dakle, kako se ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja određuju prema životnom standardu tuženika koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 2. ObZ) osnovom prethodno utvrđenih i izloženih statusnih i imovinskih prilika tuženika, prema ocjeni ovog suda isti je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja zatraženi iznos od 470,00 EUR mjesečno, a dosuđenim iznosom neće biti ugroženo tuženikovo osobno uzdržavanje.

26. Otac u svojoj roditeljskoj ulozi i u ovom dijelu dužan je pristupiti odgovorno jer mu to nameće priroda njegove roditeljske uloge tim više što drugi roditelj (majka) svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u skladu s odredbom čl. 310. st. 1. ObZ, a ta se skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u skladu sa st. 2. istog članka.

27. Ukoliko se prilike tuženika u budućnosti promijene, tuženiku pripada pravo tražiti novu odluku o visini uzdržavanja ukoliko to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti čl. 285. ObZ o čemu se može odlučivati u novom postupku, pa nema mjesta određivanju uzdržavanja uz hipotetsko uzimanje u obzir daljnjeg mogućeg (smanjenja) ostvarivanja prihoda.

28. Kako je ovom presudom izmijenjen uspjeh stranaka u sporu na način da je mlt. tužitelj uspio u sporu u cijelosti, to je od troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 3. ZPP.

29. Odredbom Tbr. 52. točka 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" Narodne novine ", broj: 138/23) za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. Tarife primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Predmetni postupak je pokrenut 1. ožujka 2023. pa mlt. tužitelju za poduzimanje radnji po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tbr. 7. toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22-dalje Tarifa) pripada jednokratna nagrada od 200 bodova, uz vrijednost boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife), što uz dodatni iznos PDV-a predstavlja iznos od 3.750,00 kn, odnosno danas predstavlja iznos od 497,71 EUR.

30. Tuženik nije uspio u postupku pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

31. Stoga je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odluku suda prvog stupnja pod toč. I. izreke, kao i pod toč. III. izreke presude u odnosu na tuženika valjalo potvrditi, a pod toč. II. i pod toč. III. izreke u odnosu na mlt. tužitelja, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti i naložiti tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja daljnji iznos od 120,00 EUR mjesečno počevši od 1. ožujka 2023. pa nadalje, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.