REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2238/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Cirkveni i partneri d.o.o. u likvidaciji, OIB 30453279445, Zagreb, Radićeva 27, kojeg zastupa punomoćnik Lana Marinac Šrekais, odvjetnica u Zagrebu, Radićeva 27, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palatinuš i Partneri d.o.o., Zagreb, Nova Ves 74, radi isplate i naknade štete, odlučujući od tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5464/2019-3 od 16. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3452/2013 od 27. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na postavljena pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5464/2019-3 od 16. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3452/2013 od 27. svibnja 2019. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u kojem predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije. Traži trošak podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a podnio devet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovom primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Postoje li formalni ili apsolutni dokazi između dokaza koje predviđa Zakon o parničnom postupku i da li je dozvoljeno rangiranje dokaza po dokaznoj snazi ili drugoj osnovi?
2. Da li je u slučaju osporavanja tj. iznošenja prigovora na osnovanost i/ili visinu tužbenog zahtjeva stranka koja iznosi prigovore dužna do zaključenja prethodnog postupka iznijeti te prigovore i dostaviti dokaze kojima potkrjepljuje te prigovore?
3. Da li protokol kao dodatak sklopljenom ugovoru može stupiti na snagu i obvezivati ugovorne strane ukoliko nije potpisan od strane obje ugovorne strane i u njemu se izričito navodi da stupa na snagu danom potpisa?
4. Može li se valjano isticati prigovor neispunjenja obveze jedne ugovorne strane ako se ne radi o dvostrano obveznom odnosu?
5. Može li se valjano isticati prigovor neispunjenja obveze jedne ugovorne strane ako se radi o prigovoru neispunjenja sporedne tražbine, a ne i glavne tražbine?
6. Može li se valjano isticati prigovor neispunjenja obveze jedne ugovorne strane ako se radi o spornoj činidbi između ugovornih strana?
7. Smije li odvjetnik podmirivati javnobilježničke račune iako odvjetnik nije primatelj usluge javnog bilježnika već je primatelj usluge javnog bilježnika njega stranka?
8. Da li uspjeh u postupku iz Tbr. 39.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/2009) i čl. 19. Zakona o odvjetništvu podrazumijeva i uspjeh u naplati?
9. Jesu li u skladu s Tbr. 39.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/2009) i čl. 19. Zakona o odvjetništvu ugovorne odredbe kojima se ugovara odvjetnička nagrada na način da odvjetniku uopće ne pripada nagrada za obavljene radnje zastupanja u slučaju neuspjeha u postupku odnosno da odvjetniku pripada nagrada samo u slučaju uspjeha u postupku?".
3. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije podnio iz razloga što smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima i to pravo na pravično suđenje, pravo na žalbu, pravo na djelotvoran pravni lijek i radi povrede prava vlasništva.
4. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je isplata naknade za izvršene usluge za vrijeme važenja ugovora o zastupanju od 21. rujna 2011. (koji je bio u primjeni od 1. rujna 2011. do 21. lipnja 2012.) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 – dalje: Tarifa), na temelju stjecanja bez osnove zato što su ugovorne odredbe ništetne, jer su suprotne čl. 19. Zakona o odvjetništvu i jer nakon raskida ugovora svaka strana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti što je dala, a tužiteljeve pružene usluge se protive vraćanju, potrebno je tužitelju isplatiti naknadu za primljene činidbe. Predmet spora je i isplata izmakle koristi zbog prijevremenog raskida ugovora o zastupanju.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a u odnosu na postavljena pravna pitanja ovaj revizijski sud je ocijenio slijedeće:
7.1. Pravno pitanje pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu rangirali provedene dokaze, već su naveli da ugovor o zastupanju nije ništetan, a niti je tužitelj za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za pružene usluge predložio do zaključenja prethodnog postupka odgovarajuće dokaze na okolnost visine svoje tražbine, jer se visina ne može dokazivati obračunom tužitelja kao jednostrane isprave i iskazima svjedoka koji su popisivali pojedine radnje u svakom pojedinom predmetu i to u pravnoj situaciji kada je bilo moguće od tuženika zatražiti dostavu svih predmeta u kojima je svaka pojedina radnja izvršena. U odnosu na naknadu štete zbog izmakle koristi radi prijevremenog raskida ugovora nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev odbili iz razloga što su utvrdili tužiteljevo protuugovorno postupanje i iz razloga što tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze na okolnost visine izmakle koristi (financijsko vještačenje) jer je visinu potencijalnog tužiteljevog prihoda, valjalo umanjiti za troškove koje tužitelj nije imao, a koje bi inače imao da je uslugu izvršio.
7.2. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je tuženik još u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je na tužitelju bio teret dokaza na okolnost postojanja tuženikovog protupravnog postupanja i visine tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete u vidu izmakle koristi.
7.3. Treće postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da su protokoli sastavni dio ugovora (čl. 1.5. Ugovora o zastupanju od 21. rujna 2011.).
7.4. Postavljena 4. – 6. pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu jer je između ostalog tužbeni zahtjev s obje pravne osnove odbijen iz razloga što tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer je bez opravdanog razloga odgovarajuće dokaze na okolnost visine tražbine odnosno naknade štete predložio nakon zaključenja prethodno postupka (pribava spisa od tuženika) odnosno nije uopće predložio (financijsko vještačenje).
7.5. Postavljeno 7. pravno pitanje nije važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a niti za odluku u sporu, jer na to pitanje nema jednoznačnog odgovora, već ovisi o okolnostima slučaja, tj. što su stranke ugovorile.
7.6. Postavljena 8. i 9. pravna pitanja nisu važni za razvoj prava kroz sudsku praksu, a niti za odluku u sporu, jer je tužbeni zahtjev između ostalog odbijen i iz razloga što tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine s osnove izvršenih usluga, odnosno, visinu štete s osnove izmakle koristi budući da u fazi prethodnog postupka nije predložio odgovarajuće dokaze kojima se visina mogla utvrditi.
8. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to povredu prava na pravično suđenje, pravo na žalbu, pravo na djelotvoran pravni lijek i povredu prava vlasništva tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava.
9. Naime, utvrđeno je da je tužitelj postupao suprotno ugovoru te da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka predložio određene dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva, bez navođenja razloga zbog kojih bez svoje krivnje te dokaze nije mogao predložiti i u stadiju prethodnog postupka.
10. U odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st.
1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Slavko Pavković
