Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4805/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB: …, B. n/M. M., zastupan po punomoćniku A. B., odvjetniku iz B. n/M, protiv tuženika G. B. na M., OIB …, B. N. M., zastupan po punomoćniku L. M., odvjetniku iz Z., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2156/2019-4 od 11. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika G. B. na M., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 2156/2019-4 od 11. ožujka 2020., pod toč. I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i donesena presuda kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine, sadržaja pobliže navedenog u izreci presude (toč. I. i II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn (toč. III. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 3.000,00 kn zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik

3. Tuženik se žali protiv presude, sadržajno pod toč. I. i II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenjem presude koja nadomješta ugovor o prodaji nekretnine, pobliže opisane u izreci presude, sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94 i 58/95, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, 96/1999, 120/2000, 94/2001, 78/2002 dalje: ZPS).

6. Ovaj sud je odlučujući o žalbi tuženika presudom poslovni broj Gž-1832/2020-2 od 15. rujna 2020. preinačio presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-2156/2019-4 od 11. ožujka 2020. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, i naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-316/2022 od 29. kolovoza 2023. prihvaćena je revizija tužitelja, ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Gž- 1832/2020-2 od 29. kolovoza 2023. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće činjenično stanje:

-da su sunositelji stanarskog prava na stanu koji se nalazi na J., bili roditelji tužitelja, sada pok. M. i B. G. (čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima- "Narodne novine", broj: 51/58-dalje ZSO)

-da je tužitelj živio u predmetnom stanu s roditeljima, a živi i danas, a na kojoj adresi ima i prijavljeno prebivalište pa tako tužitelju (kao njihovom pravnom slijedniku) i članu obiteljskog domaćinstva pripada pravo na otkup stana

-da predmetni stan nije ušao u temeljni kapital DP V. u procesu pretvorbe i privatizacije na temelju odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94 i 9/95-dalje: ZPDP) u kojem slučaju je temeljem čl. 47. tog zakona predmetni stan predan na gospodarenje Fondu za stambeno i komunalno gospodarstva, a nakon prestanka rada Fonda temeljem odredbe čl. 3. Uredbe o prestanku fonda u stambenom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 64/97) prava i obveze preuzele su jedinice lokalne samouprave i Grad Z.

-da su roditelji tuženika krajem 2001. odnosno početkom 2002. saznali da stanovi nisu ušli u pretvorbenu masu DP V.,

-da su se roditelji tuženika 28. prosinca 1995. obratili podružnici S. banke d.d. ovlaštenoj od strane DP V. sa zahtjevom za otkup stana, da je S. banka zatražila dostavu dokumentacije kako bi eventualno mogla sklopiti ugovore, ali se tome usprotivila DP V. i za prodaju stanova nije dala ovlaštenje S. banci

-da su u lipnju 1996. zahtjevi za sklapanje ugovora upućeni DP V. i G. B., no kako nije bilo reakcije 4. studenog 1995., 23 stanara su podnijela tužbu

-da prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 344/2002 od 8. prosinca 2005. g. rokovi iz ZPS nisu prekluzivne naravi, ali da u svakom pojedinom slučaju trebalo voditi računa o cilju i svrsi zakona te da u svakom konkretnom slučaju treba ocijeniti i uvažiti one objektivne okolnosti koje su građane spriječile u poduzimanju određenih radnji u propisanim rokovima,

-da u konkretnom slučaju valja uzeti da se radi o poratnom razdoblju i da je J. praktički bila na prvoj liniji fronte, te dok su se stanovnici vratili i smjestili u predratne domove logično je da nisu vodili brigu oko rokova za otkup, da je osim evidentno sporno bilo pravo vlasništva stanova, odnosno pravo raspolaganja, kome se obratiti sa zahtjevom i što je jednako važno cijena stana bez koje se zahtjev ne može postaviti, a nju pak formira prodavatelj i koja cijena je tek utvrđena procjenom koju je izvršio upravo tuženik

-da je kupoprodajna cijena utvrđena procjenom sačinjenom od strane tuženika 2003., da stranke nisu predlagale izvođenje drugih dokaza u tom pravcu, a sud ih nije ovlašten provoditi bez njihova prijedloga (čl. 7. st. 1. ZPP), a osim toga notorna je činjenica da u pogledu cijene nekretnine na tržištu većih kolebanja nije bilo. 9. Na temelju iznesenih utvrđenje sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

10. Tuženik u žalbi osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da nije sporno da vrijednost predmetnog stana nije ušla u društveni kapital DP V., da jer zahtjev za otkup stana podnesen u zakonskim rokovima (čl. 4. st. 1. ZPS), jer u spisu ne postoji dokaz o toj odlučnoj činjenici, navodeći da tuženik nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, pa je očito da nije ni pasivno legitimiran za prodaju predmetnog stana.

11. Tužitelj je u podnesku od 2. rujna 2019. na sporne okolnost koje se tiču pravovremenosti podnesenog zahtjeva za otkup stana, kao i da DP V. u postupku pretvorbe nije unio u kapital predmetni stan predložio je izvršiti u uvid spise suda ovaj sud drugog stupnja temelju prvog stupnja poslovni broj P-7/09 i P-684/18, pa je

ovlasti iz čl. 373. b st. 2. i 3. ZPP našao da je radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno izvesti dokaz koji je pravodobno predložen, ali nije izveden, u svrhu čega je od strane suda prvog stupnja zatražena pribava navedenih spisa poslovni broj P-7/09 i P-684/18.

12. Sukladno rješenju suda prvog stupnja od 20. veljače 2024. strankama je bio omogućen uvid u naveden spise (list 233 spisa), a nakon čega je spis vraćen ovom sudu radi daljnjeg postupanja u smislu čl. 373. b st. 5 ZPP, te je kod ovog suda održana javna sjednica dana 11. lipnja 2024. na koju iako uredno pozvan nije pristupio punomoćnik tužitelja (koji je ispričao svoje nedolazak), dok je pristupio punomoćnik tuženika.

13. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

14. Nakon dopunjenog postupka ovaj sud smatra da je žalba tuženika neosnovana.

15. Iz sadržaja spisa proizlazi da su 23 stanara predmetne i drugih zgrada u navedenom naselju J., tužbom od 4. studenoga 1996., među njima i prednici tužitelja, sada pok. M. i B. G. (roditelji), pokrenuli postupak protiv tuženika Poduzeća V. i tuženika G. B. na M. (broj P-203/96) radi donošenja presuda koje nadomještaju ugovore o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u smislu naprijed navedenog ZPS, da su tužitelji, nakon dobivenih nedvojbenih saznanja da stanovi u predmetnim zgradama nisu uvršteni u temeljeni kapital Poduzeća V. u postupku njegove pretvorbe kao ranijeg društvenog poduzeća, povukli tužbu prema tom tuženiku, čime je na pasivnoj strani ostao tuženik iz ovog postupka, da su razdvojeni postupci na pojedine tužitelje i donesene pravomoćne presude, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi identični tužiteljevom iz ovog postupka, pa tako i u postupku broj P- 838/2019 (proizišao na isti način kao i ovaj iz postupka P-203/1996), koji je bio predmetom i ocjene Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku revizije pod brojem Rev-1205/2021 od 31. kolovoza 2022. kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-755/2020 od 10. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru broj P-838/2019-5 od25. studenoga 2019. U ponovljenom postupku presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4250/2022-4 od 24. siječnja 2023. odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru broj P-838/2019-5 od25. studenoga 2019.

16. Neodlučna je pogrešna ocjena suda prvog stupnja kako je nesporna činjenica da DP V., vrijednost predmetnog stana nije uvrstio u društveni kapital u postupku pretvorbe, iako bi se moglo prihvatiti da je ta činjenica poznata strankama zbog većeg broja postupaka u kojima se utvrđivala (postupci različitih tužitelja protiv ovdje tuženika proizašli iz postupka P-203/96).

17. Međutim ta činjenica proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisima suda prvog stupnja poslovni broj P-684/18 (sada P-1034/19) i P-7/09 (sada P-2156/19), koji su proizišli na isti način kao i ovaj iz postupka P-203/96

18. Tako spisu suda stupnja poslovni broj P-684/18, (sada P-1034/19) prileži izvadak iz Odluke Radničkog savjeta broj 639/92 od 27. svibnja 1992. o pretvorbi DP" V. B. N. " V. "d.d. B. N./M čl. 3. st. 2. – iz koje proizlazi da iz knjigovodstvene i procijenjene vrijednosti kapitala isključena je vrijednost stanova poduzeća u smislu čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a koju izjavi ja ne temelju zahtjeva stanara J., dana 12. listopada 2001. izdao stečajni upravitelj V. d. d u stečaju.

19. Osim toga, navedenom spisu prileži i Odluka DP V. B. n/M od 2. svibnja 1992., prema kojoj se prodaju svi stanovi DP V. B. n/M od na kojima postoji stanarsko pravo u B., Z. i S., osim stanova na području J., a koji stanovi se isključuju iz vrijednosti društvenog kapitala poduzeća, kao i, dopis Hrvatskog Fonda za privatizaciji od 15. siječnja 2002. iz kojeg proizlazi da je uvidom Elaborat o pretvorni društvenog poduzeća DP V. B. N./M utvrđeno da u društveni kapital navedenog poduzeća nije procijenjena niti uključena vrijednost stanova. Elaborat o procijenjenoj vrijednosti DP" V. "nalazi se u spisu poslovni broj P-7/09 (sada P-2156/19).

20. Nadalje, neosnovano tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije navodeći da nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine (kao vlasnica stana upisana je Republika Hrvatska).

21. U konkretnom slučaju radi se o obvezno pravnom zahtjevu radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a odredba čl. 5. st. 1. i 2. ZPS propisuje da općina odnosno grad prodaju svoje stanove kao i stanove koji su predan na gospodarenje fondovima u stambeno komunalnom gospodarstvu i da prodaju stanove za koje se utvrdi da je prodavatelje nepoznat, što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-316/2022-2 od 29. kolovoza 2023., kojom je prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda ovog suda, a navedeno pravno shvaćanje glasi: "Naime, u konkretnom slučaju i svim sličnim slučajevima gdje je tužba radi sklapanja ugovora o prodaji stana podnesena u vrijeme kada su jedinice lokalne samouprave temeljem odredbe čl. 47. ZPDP upravljale i gospodarile takvim stanovima, isti su i dalje legitimirani i nakon 2010. kada je Republika Hrvatska temeljem čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanu državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 145/10, 70/12-dalje ZUDI) stekla pravo vlasništva takvih stanova. Radi se o obvezno pravnom zahtjevu koji se treba cijeniti prema okolnostima koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe, a te okolnosti su bile da se jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju G. B. na M. oglušio na zahtjev za kupnju predmetnog stana, slijedom čega je pokrenut ovaj spor 1996. Na taj se način ničime ne dovodi u pitanje vlasništvo Republike Hrvatske predmetnog stana, a isto tako i eventualno potraživanje Republike Hrvatske prema tuženiku na ime novčanih sredstava koje će primiti za otkup predmetnog stana".

22. Dakle, nakon stupanja na snagu ZUDI vlasnik stanova koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava prema ZPS na kojima je postojalo stanarsko pravo Republika Hrvatska, ali je i dalje pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji jedinica lokalne samouprave koja je temeljem čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu preuzela 1997. prava i obveze bivšeg Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo na njenom teritoriju.

23. Iz činjeničnih navoda tužbe, kao i podneska tužitelja od 2. rujna 2019., te sadržaja spisa poslovni broj P-684/18, (sada P-1034/19) i P-203/96 (sada P-7/09) proizlazi da su stanari stanova u J. zahtjeve za otkup uputili S. banci 28. prosinca 1995., kao i poduzeću V. d.d. i tuženiku, a nakon što su svi otklanjali sklapanje ugovora o otkupu, dana 4. studenog 1996. podnijeli su tužbu sudu prvog stupnja. Tuženik je po prijedlogu stanara radi mirnog rješenja spora 2003. sam utvrdio izračun vrijednosti predmetnog stana, radi sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetnih stanova, te je upućivao niz dopisa pa tako i dopise DO RH, te Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom s upitima o postojanju njegovih ovlaštenja na prodaju predmetnih stanova, a ni u jednom nije problematizirao materijalno pravne pretpostavke za sklapanje ugovora (podnošenje zahtjeva u zakonskom roku) već je problem predstavljalo vlasništvo Republike Hrvatske, a koji prigovor je otklonjen imajući u vidu ranije izneseno pravni shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i materijalno pravne propise koji su bili na snazi u vrijeme podnošenje tužbe.

24. Uvažavajući navedeno, kao i objektivne okolnosti na koje je ukazao sud prvog stupnja u svojoj odluci, a imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. prema kojima rokovi iz ZSP nisu prekluzivne naravi, ali da se u svakom pojedinom slučaju treba voditi računa o cilju i svrsi zakona te da u svakom konkretnom slučaju treba ocijeniti i uvažiti one objektivne okolnosti koje su građane spriječile u poduzimanju određenih radnji u propisanim rokovima, neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja glede pravodobnosti zahtjeva za otkup predmetnog stana.

25. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, pa suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st.

1. ZPP) tako i po visini dosuđenih troškova (čl. 155. st. 1. ZPP) pri čemu tuženik u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima (pod toč.

III. izreke) sastojala.

27. Zbog navedenoga, postupajući na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373. b ZPP, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.