REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1893/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Liszt & Posavec iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, dr. Roka Mišetića br. 2, OIB: 75970517069, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-692/17 od 19. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. Pr-170/16 od 29. lipnja 2017., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da čl. 5. Ugovora o specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije kojeg su tužitelj i tuženik zaključili dana 3. srpnja 2012. nije u skladu sa čl. 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16), te se isti smatra ništetnim i bez pravnog učinka. Ujedno je naloženo tuženiku da ponudi tužitelju Ugovor o specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije u skladu sa čl. 5. i 6. ranije navedenog Pravilnika (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2017. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci pobijane presude (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.250,00 kn (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
– dalje: ZPP), prema vrijednosnom kriteriju (vrijednost predmeta spora od 200.001,00 kn), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, ali pred drugo vijeće drugostupanjskog suda. Ujedno tužitelj traži i naknadu cjelokupnih troškova postupka.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode tužitelja, predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tuženiku dosude troškovi sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. veljače 2012.,
- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije 3. srpnja 2012.,
- da je 8. srpnja 2016. objavljen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16 – dalje: Pravilnik) na temelju kojeg je tuženik bio dužan tužitelj ponuditi sklapanje izmijenjenog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sukladno čl. 5. i 6. Pravilnika i to u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika,
- da tuženik nije postupio po čl. 17. Pravilnika i nije tužitelju ponudio izmjenu sklopljenog ugovora o specijalizaciji.
8. Prihvaćajući žalbu tuženika i preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud smatra da nepostupanje tuženika po čl. 17. Pravilnika dovodi do odgovornosti ravnatelja, te da ne postoji ovlaštenje tužitelja na podnošenje tužbe za sklapanje ugovora (ili izmjene postojećeg ugovora), jer takva obveza tuženika nije propisana niti jednim općim aktom. Isto tako drugostupanjski sud smatra da nije osnovan niti zahtjev na utvrđenje ništetnosti ili nevaljanosti pojedinih ugovornih odredbi, zato što iste nisu sukladne Pravilniku.
9. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom su razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni. Naime, tužitelj smatra da drugostupanjski sud osporava pravo tužitelju na sudsku zaštitu, obzirom na odredbe Pravilnika iz 2016. prema kojima je postojala obveza tuženika da ponudi izmjenu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama.
10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknute bitne povrede odredba parničnog postupka revizijski sud ne nalazi da bi navedena povreda bila počinjena. Naime, pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza i isprava koje se nalaze u spisu.
11. Tužitelj u reviziji ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
12. Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja ocijenivši da posljedica nepostupanja tuženika po odredbi čl. 17. i 18. Pravilnika ne daje ovlaštenje tužitelju na podnošenje tužbe za sklapanje ugovora (izmjenu postojećeg ugovora), jer takva obveza nije propisana niti jednim općim aktom.
13. Pri tome drugostupanjski sud pravilno ukazuje na odredbu čl. 248. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO). U st. 1. navedenog članka je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, da tada zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.
14. I prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom slučaju ne postoji zakonska obveza tuženika na sklapanje izmijenjenog ugovora o specijalizaciji tužitelju, jer odredbama čl. 17. i 18. Pravilnika postojala samo obveza tuženika da ponudi sklapanja izmjene ugovora o međusobnim pravima i obvezama, ali ne i obvezu sklapanja izmijenjenog ugovora.
15. Pri tome valja naglasiti da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017., između ostalog, ukinute odredbe čl. 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 i 69/16 – ispravak), te su ukinuti članci prestali vrijediti s danom 31. prosinca 2017. Dakle, već u vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske odluke navedeni članci više nisu bili na snazi, pa je i to razlog neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
16. Valja dodati da je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Revr-1921/14-2 od 8. siječnja 2015.
17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
18. Isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
