REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-489/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz G., OIB ..., zastupanog po punomoćnici A. S., odvjetnici u R., protiv tužene A. B. d.d., Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1414/2023-3 od 11. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1725/2020-29 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je pravna pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Prvo pravno pitanje polazi pod pretpostavke da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka (djelatnika tužene). Međutim, taj dokaz je proveden, dakle, nižestupanjski sud je uzeo u obzir i druge dokaze (a ne samo one iz "spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača") pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
5. U pogledu pravnog pitanja u prijedlogu naznačenog pod rednim br. 2., a kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
6. U trećem postavljenom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti tuženika, a nastavno na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16.ožujka 2022.), a u smislu utjecaja (ne)poštenja na tijek zateznih kamata za uputiti je također na odluku ovoga suda broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015.
7. Protivno shvaćanju iz četvrtog postavljenog pitanja, ovaj sud ocjenjuje jasnim i dostatno obrazloženim pravni pristup nižestupanjskih sudova u pogledu tijeka zateznih kamata te je ponovno za uputiti na odluku Rev-249/2014 od 9. travnja 2015. Također je u pogledu ovoga pravnog pitanja uputiti i na toč. 11. i 11.1. ovoga obrazloženja.
8. U pogledu pravnih pitanja po d rednim brojem 5. i 8., kojima se zapravo smjeralo na propitivanje mogućnosti određenja (odnosno, pri izračunu visine preplaćenih iznosa, uzimanju kao relevantnom) inicijalno ugovorne kamatne stope i valutne klauzule – pobijana je presuda u skladu sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud izrazio u odlukama poslovnih brojeva Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019.
9. U pogledu pitanja u prijedlogu naznačenog pod br. 6., a tiče se određivanja vrijednosti boda u visini 15 kuna, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – za obrazložiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odlukama Rev-940/20 od 4. srpnja 2023., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024 i Rev-847/2021 od 13. siječnja 2024.
10. U pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 7., za obrazložiti da tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila dijelove spisa kojima bi potkrijepila tvrdnje da je učinila dispozicije za koje u prijedlogu navodi da ih je učinila, dakle, da je predložila usmeno saslušanje vještaka, a koju obvezu dostave ima po čl. 387. st. 3. ZPP.
11. U pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 9., za obrazložiti je da se to pravno pitanje ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositeljica zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
11.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec, v.r.
