REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2059/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZONPRINTER d.o.o., OIB 76288894727, Zagreb, Zagorska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mario Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika ABLES d.o.o., OIB 49686904757, Zagreb, Višnjica 21, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Greguš, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3050/18 od 15. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3050/18 od 15. studenog 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3050/18 od 15. studenog 2023. odlučeno je:
„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom tuženika protiv tužitelja, koja se vodi radi naplate iznosa od 13.272,28 eura/100.000,00 kn1 na temelju bjanko zadužnice od 30. travnja 2018. ovjerene po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, pod poslovnim brojem OV-4822/14.
II. Nalaže se tuženiku izvršiti tužitelju povrat novčanih sredstava u iznosu od 13.272,28 eura/100.000,00 kn zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom tuženika protiv tužitelja koja se vodi radi naplate iznosa od 13.272,28 eura/100.000,00 kn na temelju bjanko zadužnice od 30. travnja 2018. ovjerene po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, pod poslovnim brojem OV-4822/14, sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.990,05 eura/14.994,03 kn sa zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava tuženikove žalbene navode predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, potvrditi presudu i traži naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su razlozi obrazloženja jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koje su činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, što je sud valjano obrazložio.
7. Tužitelj je kao zakupnik s tuženikom kao zakupodavcem sklopio 30. travnja 2014. Ugovor o zakupu poslovnog prostora i 11. ožujka 2016. anex tog Ugovora. Prema članku 3. Ugovora određeno je da će zakupnik predati zakupodavcu ovjerenu bianco zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn radi naplate svih potraživanja zakupodavca prema ovom ugovoru. Tužitelj tvrdi da je tuženik neosnovano u postupku izravne naplate po bianco zadužnici pred Financijskom agencijom naplatio iznos od 100.000,00 kn.
8. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštene pljenidbe i prijenosa na temelju zadužnice, te povrat zaplijenjenog iznosa.
9. Prvostupanjski sud je prema odredbi članka 166. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) utvrdio da tuženik može od tužitelja zahtijevati ispunjenje samo one tražbine koja je određena Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 30. travnja 2014. Tim ugovorom je u članku 4. određeno da će tužitelj snositi troškove poslovnog prostora za potrošnju struje, vode, plina, odvoza smeća, ambalaže, prema potrošnji i trošak komunalne naknade u omjeru od 50% koji se omjer temelji na udjelu poslovnog prostora koji koristi tužitelj kao zakupnik u odnosu na ukupnu površinu objekta u posjedu zakupodavca. Nadalje obveza tuženika je da jednom mjesečno za navedene troškove izda račun zakupniku koji se temelji na računima dobivenim od nadležnih gradskih i državnih institucija (Zagrebački holding, Hep, itd.). Tuženik je predložio financijsko vještačenje od kojeg je odustao pa je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a zaključio da ne postoji tuženikova tražbina radi koje je tuženik podnio zadužnicu na naplatu Financijskoj agenciji. Na temelju iskaza svjedoka Marije Ivkov i zastupnice po zakonu tuženika, kao i obračuna koji je sastavio sam tuženik prvostupanjski sud nije mogao nedvojbeno utvrditi visinu režijskih troškova tužiteljevog poslovnog prostora. Sukladno članku 299. stavku 2. i 3. ZPP-a prvostupanjski sud nije uzeo u obzir račune za režijske troškove koji su ispostavljeni tuženiku jer ih je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Prvostupanjski sud je cijenio nalaz i mišljenja vještaka Ljupka Omazića stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo iz Omazić d.o.o. za knjigovodstveno-financijsko vještačenje koje vještačenje je provedeno u postupku poslovni broj P-1160/22 (postupak se vodi između istih stranaka) na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj platio tuženiku sve račune navedene u obračunu (list 16. spisa) i opomeni (list 19. spisa), osim računa broj 55-1-1 koji se odnosi na prefakturiranu naknadu za struju u iznosu od 124.170,99 kn prema brojilu u prizemlju za razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2018. godine. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da se naplata zadužnice može odnositi samo na taj obračun. Prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tuženik nije dokazao koliki su stvarni režijski troškovi tužitelja kao i da bi tužitelj trebao snositi troškove struje u omjeru od 70%. Zadužnica je apstraktni pravni posao, ali je ujedno i sredstvo osiguranja tražbine pa je prvostupanjski sud smatrao da ako tražbina ne postoji, onda se ne može naplatiti po zadužnici jer bi se na taj način naplaćivala tražbina koja ne postoji. Zaključno prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina po osnovi preračunatih režijskih troškova, stoga tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) u svezi s člankom 56. stavkom 1. OZ-a i člankom 56. stavkom 3. OZ-a.
10. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je presuda nezakonita zbog toga što je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, 2. listopada 2023., tuženika zastupala direktorica društva koja nema položen pravosudni ispit i stoga je neuka stranka valja navesti da je odredbom članka 426. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00,118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) određeno da društvo zastupa uprava što je u konkretnom slučaju nesporno direktorica društva tuženika i činila na ročištu 2. listopada 2023. Stoga kako član uprave društva nije punomoćnik u smislu odredbe iz članka 89. ZPP-a to se na njega ne odnosi odredba i ograničenja iz članka 91. ZPP-a kako to tuženik tvrdi u žalbi.
11. Tuženik u žalbi ne spori da je tužitelju obračunao 70% naknade za potrošnju struje, stoga u odnosu na ove žalbene navode valja reći da je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora u članku 4. stavku 1. propisano da se svi troškovi pa tako i struje obračunavaju u omjeru od 50% pa ovaj sud nalazi da bi sukladno članku 166. stavku 1. ZOO-a upravo omjer od 50% bila obveza tužitelja. Tome valja dodati da odredbe predmetnog Ugovora u tom dijelu nisu izmijenjene. Prema nalazu i mišljenju vještaka Omazić d.o.o. proizlazi da je tužitelj podmirio sve svoje obaveze osim računa broj 55-1-1 od 19. travanja 2018. u iznosu od 124.170,99 kn koji se odnosi na prefakturiranu naknadu za struju za razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2018. godine za koji tuženik drži da bi tužitelj trebao platiti. Tuženik je imao prilike dokazati da bi tužitelj trebao platiti neki drugi iznos pored onog što je platio međutim tuženik je nakon što je predložio financijsko vještačenje od njega i odustao, a račune za režijske troškove tuženik je dostavio nakon zaključenog prethodnog postupka pa ih prvostupanjski sud nije cijenio pravilnom primjenom članka 299. stavka 2. i 3. ZPP-a. Tuženik žalbenim navodima nije osporio razloge kojima je prvostupanjski sud otklonio ocjenu predmetnih računa.
12. U odnosu na tuženikov obračun koji je sam sačinio valja navesti da se ovaj sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da bez izvođenja financijskog vještačenja nije moguće utvrditi stvarni režijski trošak tužitelja. Niti je to bilo moguće nakon što su režijski računi dostavljeni suprotno odredbi iz članka 299. stavka 1. ZPP-a.
13. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao da bi imao pravo na naknadu troškova koje je tuženik naplatio po zadužnici što je prvostupanjski sud jasno obrazložio. Posljedično tome ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da su pljenidba i prijenos na temelju zadužnice bili nedopušteni, a stoga i obvezu tuženika da vrati (neosnovano) naplaćeni iznos od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama.
14. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) koje tako pojedinačno označene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.
15. Valjalo je stoga na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Tužitelj nije određeno postavio zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu na način kako je to propisano odredbom iz članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a, međutim sve i da je postavio zahtjev za naknadu troška prema navedenoj zakonskoj odredbi ovaj sud nalazi da trošak odgovora na žalbu ne bi bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-30869-49af8
Kontrolni broj: 05bd8-b3b53-c1dee
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
