Poslovni broj: Us I-396/2023-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenice Z. K. i S. B.-K., odvjetnice u O. d. K. & B.-K. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza i prireza na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 11. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/161, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. studenoga 2022.
II Utvrđuje se da je 1. siječnja 2023. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja temeljem ugovora o edukaciji prema međunarodnom MBA programu od 5. svibnja 2016. sklopljenog između tužitelja i F. Š. iz Z., te se postupak obustavlja. III Nalaže se poreznom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otpiše zastarjeli dug.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/161, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. studenoga 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-415-02/2020-09/75, URBROJ: 513-07-01-06/2021-280 od 1. veljače 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja temeljem ugovora o edukaciji prema međunarodnom MBA programu od 5. svibnja 2016. sklopljenog između tužitelja i F. Š. iz Z., u ukupnom iznosu od 94.400,11 kn od čega se iznos od 73.157,92 kn odnosi na obračunanu glavnicu, a iznos od 21.242,19 kn na obračunane kamate, te je naloženo tužitelju da po izvršnosti rješenja uplati utvrđene obveze i kamate te daljnje kamate od 1. veljače 2021. do dana uplate, pod prijetnjom ovrhe.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe prigovor nastupa apsolutne zastare utvrđenja porezne obveze sukladno članku 109. stavku 3. Općeg poreznog zakona, jer je porezna obveza nastala u 2016., pa je zastara počela teći 2017., a kako pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći zastara je nastupila 1. siječnja 2023., a osporavano rješenje tužitelju je dostavljeno putem opunomoćenice 17. siječnja 2023., dakle nakon isteka zastarnog roka, pa je osporavano rješenje nezakonito, te sud u ovom konkretnom slučaju nije smatrao relevantnim navoditi ostale tužbene prigovore.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
8. Na raspravi opunomoćenica tužitelja zatražila je trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
10. Odredbom članka 108. stavka 1. važećeg Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), propisano je pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i da
obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
11. Odredbom članka 109. stavka 3. navedenog Zakona propisano je da su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.
Stavkom 9. navedenog članka Zakona propisano je da se porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje iz poreznih evidencija.
12. Obzirom da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze nastale 2016. počela teći 1. siječnja 2017., a sukladno prethodno navedenom članku 108. stavku 1. i 2. Općeg poreznog zakona, sud je prigovor zastare ocijenio osnovanim, jer je zastara na utvrđivanje porezne obveze u konkretnom slučaju nastupila 1. siječnja 2023., te iako je drugostupanjsko rješenje doneseno 24. studenoga 2022., ono je tužiteljici dostavljeno 17. siječnja 2023., dakle nakon što je zastara nastupila, a tuženik je sukladno članku 109. stavku 3. trebao po službenoj dužnosti paziti da rješenje donese i dostavi tužitelju prije nastupa apsolutne zastare.
13. Slijedom iznesenog sud je sukladno članku 109. stavku 4. i 9. Općeg poreznog zakona u konkretnom slučaju utvrdio nastup zastare te poništio osporavano rješenje, obustavio postupak i naložio poreznom tijelu da dug za koji je utvrđena zastara otpiše iz poreznih evidencija.
14. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe i pristup na ročište, sukladno Tbr. 27/1. i 27/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) u iznosu od 2.000,00 eura što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 2.500,00 eur.
15. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2024.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
