REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-175/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja F. D. iz D., OIB …, i II-tužitelja D. K., Republika Irska, D., OIB …, (oboje nasljednici iza pok. A. D. iz D., OIB …), protiv tuženika F. Ć. iz Z., OIB …, (nasljednika iza pok. M. Ć. iz Z., OIB …), kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetniku Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-251/2016-10 od 27. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-381/2014 od 25. siječnja 2016., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-251/2016-10 od 27. travnja 2017. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-381/2014 od 25. siječnja 2016. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je ništetan Ugovor o zajmu koji su potpisali M. Ć. kao zajmodavac i A. D. kao zajmoprimac, ovjeren u potpisu A. D. dana 18. prosinca 2009. kod javnog bilježnika N. M. pod brojem OV-6628/2009 i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu koji su potpisali M. Ć. kao zajmodavac i A. D. kao zajmoprimac, ovjeren u potpisu A. D. dana 18. prosinca 2009. kod javnog bilježnika N. M. pod brojem OV-6628/09."
II. U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništetan i da ne proizvodi učinke Ugovor o zajmu koji su potpisali M. Ć. kao zajmodavac i A. D. kao zajmoprimac, ovjeren u potpisu A. D. dana 18. prosinca 2009. kod javnog bilježnika N. M. pod brojem OV-6628/2009 (toč.I.). Odlučeno je da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju presude suda prvog stupnja u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja provede upis brisanja prava zaloga na čest.zgr. 103 z.ul. 1641 k.o. D., radi osiguranja novčane tražbine od 350.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 8. listopada 2011., koji je upis proveden rješenjem zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja pod brojem Z- 5057/10 (toč. II.). Određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.001,00 kuna (toč. III.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 26.500,00 kuna sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
6. Revizijski sud je reviziju tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.b ZPP.
7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tuženik, kao zajmodavac i predlagatelj osiguranja i N. D., kao zajmoprimac, te tužiteljica, kao protivnik osiguranja, zaključili Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini pod brojem OV-4428/2009 javnog bilježnika N. M. od 8. rujna 2009. kojim je tuženik pozajmio zajmoprimcu iznos od 154.408,00 eura sa rokom vraćanja 8. listopada 2011. Radi osiguranja tražbine zajmodavca tj. tuženika, tužiteljica je kao protivnik osiguranja, izvršila prijenos prava vlasništva čest.zgr. 103 k.o. D. sa sebe na zajmodavca, te je u zemljišnim knjigama proveden upis prava vlasništva u korist tuženika radi osiguranja tražbine u iznosu od 154.408,00 eura,
- da su tuženik, kao zajmodavac i tužiteljica, kao zajmoprimac, zaključili Ugovor o zajmu pod brojem OV 6628/2009 Javnog bilježnika N. M. od 18. prosinca 2009. kojim utvrđuju da je zajmoprimac do dana potpisivanja tog ugovora primio od zajmodavca iznos od 350.000,00 eura, te da uređuju stanje međusobnih potraživanja na način da će zajmoprimac navedeni iznos vratiti zajmodavcu do 8. siječnja 2011.,
- da je radi osiguranja novčane tražbine zajmodavca iz ugovora dogovoren upisa založnog prava na čest.zgr. 103 k.o. D. te je upis založnog prava proveden u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-5057/2010, na kojeg je tužiteljica uložila žalbu,
- da je tužiteljica izdala specijalnu punomoć tuženiku pod brojem OV-6627/2009 18. prosinca 2009. kod javnog bilježnika N. M., a kojom je ovlastila tuženika da u njezino ime i za njezin račun može sklapati sve pravne poslove vezane za prodaju čest.zgr. 103 k.o. D., a punomoć je opozvana 15. listopada 2010. pod brojem OV 7915/2010 kod javnog bilježnika N. M.,
- da se pismom namjere od 27. travnja 2017. tuženik obvezao izdati brisovno očitovanje kojim će dopustiti brisanje uknjižbe fiducijarnog prijenosa prava vlasništva i uknjižba založnog prava, izvršene radi osiguranja povrata zajma, a na čest.zgr. 103 k.o. D., pod uvjetom da na svoj račun primi iznos od 200.000,00 eura, pri čemu isti na stražnjoj strani ima ovjeru javnog bilježnika V. Č. O.-5020/2012,
- da iz podataka poslovnih banaka kod kojih tužiteljica i njezin sin N. D. imaju otvorene račune proizlazi da je jedina uplata od strane tuženika bila ona na dan 17. prosinca 2012. na račun H. p. b. u iznosu od 58.000,00 kuna.
9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev pri čemu zaključuje da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ocjenjujući da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 282. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), a kojom je određeno da kada stranke vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem drugom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje, pa time ne proizvodi niti pravne učinke, čime je otpala i osnova za provedbu upisa založnog prava na nekretnini koja je predmet upisa.
10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 366.a ZPP sam održao glavnu raspravu, te ocjenom dokaza zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica od tuženika pozajmila kunsku protuvrijednost 350.000,00 eura, već da proizlazi da je tuženik novac davao tužiteljičinu sinu i to u stranoj valuti, radi čega je sporni ugovor očito prikrivao ugovor o zajmu koji je dat sinu, a ne tužiteljici.
Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da predmetni ugovor o zajmu predstavlja prividan ugovor, a kako prividan ugovor nema učinak među strankama valjana je odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrđeno da je ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.
11. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
12. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP na koju tuženik ukazuje, obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama. Naime, u obrazloženju pobijane presude izloženi su zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokazi koje su predložili, a navedene su i mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se odnose na ovaj spor.
13. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP na koju se neosnovano poziva tuženik.
14. U ovom sporu riječ je o sporu radi utvrđenja ništetnosti ugovora, ali i brisanja založnog prava na nekretnini čest.zgr. 103. zk.ul. 1641 k.o. D. upisanog na temelju Ugovora o zajmu od 18. prosinca 2009., radi osiguranja novčane tražbine u korist tuženika.
15. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) propisano je da svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva, a i drugih stvarnih prava: prava služnosti, prava iz stvarnog tereta, prava građenja i založnog prava na svemu što može biti objektom tih prava, ako zakonom nije drugačije određeno.
16. Sukladno odredbi čl. 56. st.1. ZPP za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda ne nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.
17. Založno pravo na nekretnini je u smislu odredbe čl. 1. st. 1. ZVDSP stvarno pravo na nekretnini, jer zakonom nije drugačije određeno i prema odredbi čl. 56. st. 1. ZPP za suđenje je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. U toj situaciji postojanje sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti drugog suda nije od utjecaja na zakonom određenu isključivu mjesnu nadležnost suda.
18. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 365. st. 2. ZPP.
19. S obzirom na navedeno preostali navodi revizije tuženika kojima se prigovara načinu na koji je nižestupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).
20. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, dok sukladno st. 2. ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
21. Suprotno shvaćanju tuženika nižestupanjski sudovi nisu bili dužni primijeniti odredbu st. 2. prethodno citirane odredbe, budući predmet spora nije utvrđenje valjanosti disimuliranog ugovora.
22. Međutim tuženik u reviziji osnovano ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predmetni ugovor utvrđuje ništetnim.
23. Naime, posljedica prividnog ugovora iz smisla odredbe čl. 285. ZOO nije njegova ništavost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao (tako i u Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020., Rev- 12/2020 od 14. travnja 2021. i dr.).
24. Ništetan ugovor, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
25. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.
26. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.
27. Obzirom je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, reviziju tuženika je trebalo djelomično prihvatiti te djelomično preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, dok je u preostalom dijelu valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. 2. izreke presude.
28. Iako je povodom revizije tuženika pobijana odluka djelomično preinačena uspjeh stranaka u sporu nije bitno izmijenjen da bi zbog toga, u smislu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, bilo potrebno donositi novu odluku o troškovima postupka koji su nastali u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
29. Kako je tuženik u revizijskom postupku uspio s razmjerno neznatnim dijelom, na temelju odredbe članka 166. ZPP u vezi članka 154. stavka 3. ZPP, odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška revizijskog postupka.
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.