REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1551/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Štedno-kreditna zadruga CH u likvidaciji iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & K. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2583/16-3 od 1. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. P-2958/15-27 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-2583/16-3 od 1. veljače 2018., te se predmet vraća istome sud na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-8812/11 od 18. listopada 2011. (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.687,50 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice, te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi br. Ovrpl-8812/11 od 18. listopada 2011. Općinskog građanskog suda u Zagrebu (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), odnosno reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tužiteljice i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Ujedno tuženik traži naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud pobijanu odluku donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

8. Naime, drugostupanjski sud je sam utvrđivao relevantne činjenice na temelju uvida u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9690/09. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u taj spis utvrdio da je C. o. d.d. kao vjerovnik od tužiteljice kao nasljednice iza pok. V. D.2 zatražio u tom predmetu isplatu iznosa od 13.633,09 kn, time da je u tužbi u tom predmetu bilo navedeno da je tužiteljica na ime duga već uplatila iznos od 47.720,24 kn. Podneskom od 28. travnja 2010. navedeno je da je tužiteljica 19. travnja 2010. uplatila i daljnji iznos od 10.000,00 kn. Prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da je vršila daljnje uplate na ime dugovanja.

9. Drugostupanjski sud međutim utvrđuje da kako je u predmetu P-9690/09 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja C. o. d.d. protiv tužene – tužiteljice u ovom predmetu, da je time riješeno i pitanje obima podmirenja dugovanja nasljednice dužnika prema vjerovnicima.

10. Nadalje drugostupanjski sud smatra da kako je tužiteljica u ovom predmetu u spis dostavila fotokopije dokaza, koje je od iste zatražio prvostupanjski sud, da je tada na protivnoj stvari tj. tuženiku u ovom predmetu bio teret dokazivanja da tužiteljica nije podmirila dugovanje svog prednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Drugostupanjski sud dalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio procesne odredbe koje upućuju na teret dokaza na strani tužiteljice iz čl. 232. st. 1. i 3. i čl. 221.a ZPP. Tužiteljica je kao ovršenica u postupku Ovrpl-8812/11, u kojem je tuženik bio ovrhovoditelj, istakla žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) iz kojeg razloga je upućena na parnicu da svoju tvrdnju da je tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ta odluka. Dakle, radi se o tzv. opozicijskom razlogu kojima se osporava dopustivost ovrhe zato što su nakon momenta na koji se odnosi pravomoćnost odluke nastupile okolnosti koje su dovele do prestanka tražbine.

11. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 232. st. 1. i 3. i čl. 221.a ZPP.

12. Naime, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala ukupnu vrijednost imovine koju je naslijedila iza svog pok. supruga V. D.2 , a isto tako da nije dokazala da je utvrđenim plaćanjem dugova iza supruga u iznosu od 55.720,23 kn platila više od visine naslijeđene imovine.

13. S druge strane drugostupanjski sud na temelju pravomoćno dovršenog parničnog postupka pod brojem P-9690/09, koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom, zaključuje da je to presudom koja je donesena 28. rujna 2011. na neki način riješeno i pitanje obima podmire dugovanja nasljednice dužnika (na kraju 4. stranice obrazloženja). Potpuno je pravno nejasno što drugostupanjski sud smatra pod zaključkom da je „na neki način riješeno i pitanje obima podmire dugovanja nasljednice dužnika“.

14. Prema odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok prema st. 3. istog članka nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednik. Isto tako, prema čl. 3. st. 1. ZN nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok prema čl. 5. st. 1. i 2. ZN tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik, a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

16. Iz gore navedenih odredbi jasno proizlazi da se vrijednost ostavine, koja je relevantna za odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja, treba računati na dan smrti ostavitelja, jer u trenutku smrti ostavitelja nasljednika, u konkretnom slučaju tužiteljicu, je prešla ostavinska imovina, a što znači i aktiva i pasiva iste.

17. Iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je u parničnom postupku br. P- 9690/09 utvrđeno da na dan 13. listopada 2008., a ne na dan smrti pok. ostavitelja, na računu u R. nije bilo novaca, da je naslijeđena vrijednost udjela u Fondu branitelja na dan 10. ožujka 2011. 17.592,08 kn, da je na računu u E. b. iznos od 7,38 kn, te da je prodajna cijena osobnog automobila 46.500,00 kn, vozilo prodano nakon smrti prednika ostavitelja, mjerodavna za odlučivanje u ovom predmetu. Nije jasno zbog čega drugostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka H., da je vozilo vrijedilo u času smrti 61.536,00 kn.

18. Jednako tako pogrešno drugostupanjski sud primjenjuje pravila o teretu dokazivanja. Naime, tužiteljica je ta koja je trebala dokazati da dugovi ostavitelja, koje je ona podmirila, prelaze vrijednost naslijeđene imovine. Sama dostava fotokopije dokumenata iz drugog parničnog spisa, u kojem tuženik nije sudjelovao, te koji dokumenti ne prikazuju vrijednost ostavinske imovine na dan smrti pok. V. D.2 , suprotno zaključku drugostupanjskog suda, ne prebacuju teret dokaza na tuženika.

19. Stoga je zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

20. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice.

Zagreb, 11. lipanj 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.