REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1990/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz Š., koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Filijala Š., zastupan po punomoćniku D. E. dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika K. V. I. G. d.d., R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p. u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1504/13-2 od 25. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/10 od 10. lipnja 2013., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1504/13-2 od 25. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/10 od 10. lipnja 2013., u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija umješača na strani tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1504/13-2 od 25. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/10 od 10. lipnja 2013., u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1504/13-2 od 25. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/10 od 10. lipnja 2013., u dijelu odluke o troškovima postupka.

II. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija umješača na strani tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1504/13-2 od 25. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/10 od 10. lipnja 2013., u dijelu odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i s osnove pretrpljene imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 629.150,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Naloženo je tuženiku tužiteljici plaćati rentu za tuđu pomoć i njegu za ubuduće u mjesečnom iznosu od 450,00 kuna počevši od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa nadalje do svakog 5. u mjesecu, dospjele obroke odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za dosudu rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 150,00 kuna na mjesečni iznos (toč. III.), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 62.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. IV.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi.

3. Presudom suda drugog stupnja djelomično su odbijene kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tužiteljici, preko nepobijenog iznosa od 261.150,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2013. do isplate, dosuđen daljnji iznos naknade na ime neimovinske štete i imovinske štete od 368.000,00 kuna, kojim je dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja na iznos naknade neimovinske štete od 261.150,00 kuna teče od 1. kolovoza 2010. do dana presuđenja - 10. lipnja 2013., na preostali iznos naknade neimovinske štete od 366.850,00 kuna od dana 1. kolovoza 2010. do isplate, a na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege od 1.150,00 kuna od dana presuđenja - 10. lipnja 2013. do isplate po stopi zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, kojim je naloženo tuženiku plaćati tužiteljici ubuduće rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 450,00 kuna počevši od dana donošenja pa nadalje, svakog 5. u mjesecu, a dospjele obroke odjednom, zajedno sa zateznom kamatom koja na dospjele neisplaćene mjesečne obroke teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate (toč. 1.). Djelomično su prihvaćene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u preostalom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužiteljici dosuđena zatezna kamata koja na iznos naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 1.150,00 kuna teče od 1. kolovoza 2010. do dana presuđenja na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. 2.). Djelomično je prihvaćena žalba umješača na strani tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku sadržanoj pod točkom 4. izreke na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 60.000,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja presude suda prvog stupnja (toč. 3.), te su odbijeni zahtjevi tuženika, umješača na strani tuženika i tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. 4.).

4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Umješač na strani tuženika je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. Odgovor na revizije nije podnesen.

7. Revizije tuženika i umješača na strani tuženika djelomično nisu osnovane i djelomično nisu dopuštene.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica u prometnoj nezgodi (štetnom događaju) zadobila prijelom lubanje, nagnječenje mozga, subarahnoidalno i subduralno lameralno krvarenje, prijelom rebra od IV. do VI. desno i III. i IV. lijevo, pneumotorax desno, prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu lijevo, prijelom proksimalnog članka lijevog kažiprsta, te nagnječenje i ogrebotine oba stopala,

- da je tužiteljica nakon štetnog događaja trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 35 dana, a lakog intenziteta 60 dana te je doživjela primarni strah, a kasnije je proživljavala strah jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od mjesec dana te strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec i pol dana,

- da u smislu naruženosti postoji trajna deformacija kažiprsta lijeve šake te ožiljak na zapešću lijeve šake te da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti za 85% koje se očituje u potpunom gubitku radne sposobnosti te ograničenju pri obavljanju svih aktivnosti u svakodnevnom životu,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna pri izlasku iz bolnice sveukupno 25 dana po 5 sati dnevno, a potom 35 dana po 3 sata dnevno i to od strane nestručne osobe za vrijeme bolne faze i rane mobilizacije kod održavanja osobne higijene, odlaska k liječniku i jednostavnih kućanskih poslova, te da će joj biti trajno potrebna tuđa pomoć i njega od strane nestručne osobe radi nadziranja uzimanja terapije, pomoći kod odlaska k liječniku i pomoći u obavljanju jednostavnih kućanskih poslova od 1 sat dnevno,

- da je tuženik povodom zahtjeva tužiteljice od 8. lipnja 2009. u postupku koji se kod tuženika vodio, na ime neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 87.300,00 kuna,

- da je liječenje tužiteljice završilo u ožujku 2010.

10. Na temelju gore navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan zahtjev tužiteljice za dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temelju čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege na temelju čl. 1095. ZOO u iznosu od 629.150,00 kuna. Nadalje prvostupanjski sud je ocijenio da je opravdan zahtjev za dosudu rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 450,00 kuna mjesečno na temelju čl. 1095. st. 2. ZOO, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

11. Odlučujući povodom žalbi tuženika i umješača na strani tuženika drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu tužiteljici dosudio zateznu kamatu od 1. kolovoza 2010., u skladu sa zahtjevom tužiteljice, a ne od dana presuđenja jer se sukladno odredbi čl. 1089. ZOO obveza naknade nenovčane imovinske štete smatra dospjelom u vrijeme donošenja odluke te je u navedenom dijelu preinačio prvostupanjsku odluku, dok je u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku.

12. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

13. Suprotno navodima revizija tuženika i umješača na strani tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

14. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP na koju oba revidenta ukazuju, obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.

15. Kako u mišljenju vještaka, specijaliste neuropsihijatra, nisu postojale proturječnosti ili nedostaci, odnosno kako nakon usmenog saslušanja vještaka nije postojala sumnja u pravilnost danog mišljenja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene pretpostavke da se u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP vještačenje obnovi po drugom vještaku.

16. Osim toga, nižestupanjski sudovi obrazložili su zašto nisu prihvatili prijedlog da se provede medicinsko vještačenje po drugom vještaku, neurokirurgu ili neurologu, jer su ocijenili da je medicinski vještak specijalist neuropsihijatar dr. B. Z. svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke, iznesene prigovore umješača na strani tuženika na nalaz i mišljene argumentirano otklonio, te provedenim vještačenjem pokrio sva područja relevantna za valjano vještačenje povreda tužiteljice.

17. Revizijskim navodima oba revidenta se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskog suda iz čega slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima su tuženik i umješač na strani tuženika iznijeli svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja (budući je po shvaćanju oba revidenta drugostupanjski sud materijalne dokaze pogrešno interpretirao). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP), te navode ne može razmatrati niti ovaj sud.

18. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju - kako to čine revidenti u ovom predmetu.

19. Obzirom revidenti pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vide samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, to je revizije tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovane, na temelju čl. 393. ZPP.

21. U odnosu na revizije protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

22. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

23. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP revizije tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 11. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.