REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1080/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S. iz S., OIB …, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-829/2021-3 od 16. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-2517/2021-17 od 11. svibnja 2021., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-829/2021-3 od 16. ožujka 2022. tako da se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-2517/2021 od 11. svibnja 2021. u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tako da preinačena glasi:

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj:

- 44,76 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. veljače 2017.

- 273,36 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. ožujka 2017.

- 253,25 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. travnja 2017.

- 288,83 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. svibnja 2017.

- 284,88 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. lipnja 2017.

- 267,04 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. srpnja 2017.

- 276,23 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. kolovoza 2017.

- 137,72 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. rujna 2017.

- 126,37 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. listopada 2017.

- 129,93 kuna sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 15. studenoga 2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici 6.269,94 kn bruto s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama („dok je za više zatraženi iznos od 396,17 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan“) kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka od 3.281,25 kn „s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u pobijanoj presudi“.

2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno.

3.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017., a pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

3.2. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01 i 39/09; dalje: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09; dalje: ZOPJS).

3.3. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

3.4. Osim toga, nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sve sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

4.1. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika;

- da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS; da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn;

- da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kn (dalje: Sporazum);

- da je dana 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. odnosno, u visini od 5.108,84 kn; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak);

- da su dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune);

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka);

- da su dana 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje);

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%;

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u veljači 2017.;

- da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 84/07; dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU/07;

- da je prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 115/10; dalje: TKU/10) u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“;

- da je člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12; dalje: TKU/12) ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016.

6. Odredbom članka 2. ZOPJS određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01; dalje: ZPJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

7.1. Prema mnijenju ovog drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU/07, TKU/10 i TKU/12, ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

7.2. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 124/09), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama dana 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

7.3. Nadalje, temeljem izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

7.4. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. istog. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

8. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).... Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“.

9. Nadalje, Zakon o izvršavanju državnog proračuna ne zabranjuje korisnicima državnog proračuna isplatu plaće u visini sukladno ugovorenim obvezama. I po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik KU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, niti na koji način se obračunava plaća (tzv. COP), jer navedene okolnosti ne utječu na individualno pravo koje tužiteljica ima prema tuženici kao poslodavcu temeljem ugovora o radu sklopljenim s poslodavcem i temeljem KU, kojeg se poslodavac dužan pridržavati (članak 6. ZR).

10. Slijedom svega gore navedenog, pravilno je sud prvog suda prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu budući je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

11. Stoga, valjalo je žalbu tuženika odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno odlučiti kao u izreci.

12. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2195/2022-2 od 24. svibnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?“.

13. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

14. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

15. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

16. Revizija je osnovana

17. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.

18. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi nižestupanjskih sudova, u usporedivim odlukama - sa ovdje osporenom, izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na ovdje postavljeno pitanje - ali revizijski sud je u odnosu na ovo izrazio jasno shvaćanje u svojoj presudi posl. br. Rev 269/2022-2 od 12. travnja 2022., prema kojoj:

„...S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. - pa je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune...“,

a to shvaćanje revizijski sud nema razloga mijenjati.

19. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju (pogrešno držeći da tužiteljici pripada pravo na isplatu utužene razlike plaće i nakon 26. siječnja 2017.), na kojemu shvaćanju je temeljena i prvostupanjska presuda, jedino je za zaključiti (tako i u ovosudnoj presudi posl. br. Rev 269/2022-2 od 12. travnja 2022.):

19.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava), kada podaci o utuženoj razlici plaće nisu sporni - pa ni za siječanj 2017. (čime nisu sporni niti za prijepornih 5 dana toga mjeseca), valja primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a) preinačiti obje nižestupanjske odluke i odlučiti kao u izreci ove presude, u stavku I.,

19.2. da su stranke suštinski u jednakim omjerima uspjele u sporu, slijedom čega svaka ima (kako je odlučeno u stavku II. izreke ove presude) snositi svoje troškove postupka (u smislu odredaba čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 4. ZPP-a).

Zagreb, 11. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.