Poslovni broj: Usž-2023/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi odobravanja besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3178/22-39 od 5. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3178/22-39 od 5. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-701-03/18-01/113, urbroj: 514-04-01-01-02/02-22-05 od 7. rujna 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 7. rujna 2022. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, klasa: UP/I-701-03/16-004/659, urbroj: 251-07-31-18-6 od 23. ožujka 2018. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da u sudskom postupku nije ravnopravan s tuženikom, a sud je naveo pogrešne razloge zašto nije održao raspravu. Sud i tuženik pozivaju se na odredbe zakona, a nije utvrđeno koje to okolnosti on nema da bi mogao ostvariti pravo na oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi. Smatra da ni tuženik ni sud ne obrazlažu svoje tvrdnje. Navodi da su neobrazloženom odlukom povrijeđena prava iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 08/99., 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija). Ističe da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije izvršilo uvid u sudski spis, predmet upravnog spora, kao ni tuženik ni sud. Smatra da je neprovođenjem dokaza povrijeđen članak 6. Konvencije, pravo na usmeno saslušanje i pravo na raspravu. Ističe da je povrijeđen i članak 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) te se poziva na odluke Ustavnog suda i Visokog upravnog suda. Navodi da je upravni spor pokrenuo po uputi tuženika, pa takvo postupanje ne može biti obijesno parničenje. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na obrazloženje osporenog rješenja i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
7. Prema podacima spisa predmeta, obrazloženja rješenja javnopravnih tijela i presude suda, tužitelj je 13. listopada 2016. podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za žalbu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-9931/2015-22 od 5. svibnja 2016.
8. Prvostupanjski sud obrazlaže da je, odlučujući o predmetnom zahtjevu tužitelja, osnovano u postupku ocijenjeno da se u konkretnom slučaju radi o obijesnom parničenju iz članka 13. stavka 1. točke d. u vezi s člankom 13. stavkom 5. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine”, 143/13. i 98/19. – dalje: Zakon).
9. U postupku i sporu utvrđeno je da je tužitelj podnio još 158 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi u različitim postupcima (što sadržajno multiplicira njihov iskazani broj koji se stalno povećava), što i prema ocjeni ovog Suda predstavlja zlouporabu mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć (članak 13. stavak 5. alineja 2. Zakona). Okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da su očekivanja tužitelja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom te da su ista u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima (članak 13. stavak 5. alineja 1. i 3. Zakona) jer je osnovano ocijenjeno da tužitelj ima subjektivan stav kako je riječ o nezakonitosti za koju ima pravo na naknadu štete, nakon što su postupci u kojima su iscrpljena sva dopuštena pravna sredstva nepovoljno za njega okončani, pa traži vođenje nesvrsishodnih postupaka.
10. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Ovaj Sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta tužitelju nisu povrijeđena konvencijska prava na koja se poziva u žalbi.
11. Valjalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
