Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-121/2024-8

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja Baptistička crkva Split i dr., suvlasnici zgrade u Splitu, Dražanac 6, zastupani po upravitelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB 17418170125, Split, Mike Tripala 6, kojeg zastupa punomoćnica Ana Lovrinčević Šelamov, odvjetnica u Splitu, Starčevićeva 24, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29A, radi isplate, dana 10. lipnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev od 21. ožujka 2024. koji glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, posl. broj: OVRV-3505/17 od 26.10.2017. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 1.010,35 EUR (7.612,48 HRK), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 24,86 EUR (187,31 HRK) od 31.12.2015. do isplate,

- 89,59 EUR (675,00 HRK) od 31.12.2015. do isplate,

po kamatnoj stopi koja za razdoblje od 31.12.2015. do 31.12.2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 192,45 EUR (1.450,00 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja za razdoblje od 26.10.2017. do 31.12.2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 EUR.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 285,01 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 31.12.2015. do isplate te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, Posl. br.: Ovrv-3505/17 od 26. listopada 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužiteljima iznos od 285,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 20,03 EUR / 150,90 kn od 31.12.2015. do isplate,

- 64,70 EUR / 487,48 kn od 31.12.2015. do isplate,

Obrazloženje

1. Nakon što je javni bilježnik Ante Šuško iz Splita, po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja na temelju priložene vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga za razdoblje od 1.1.2015. do 31.12.2015. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj: Ovrv-3505/17 od 26. listopada 2017., kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju iznos od 9.759,90 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine ovrhovoditelja do isplate te su odmjereni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 287,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika po osnovi i visini potraživanja, navodeći kako ovrhovoditelj nije dokazao vlasništvo ovršenika bilo kojeg stambenog ili poslovnog prostora predmetne zgrade, niti da je ovršenik koristio stambene ili poslovne prostorije u predmetnoj zgradi te da stoga nije u obvezi plaćati doprinose za zajedničku pričuvu, a dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga da nije dokaz ni osnove, niti visine eventualne tražbine. Tuženik je kao ovršenik istakao kako mu nikada nisu ispostavljeni računi ili uplatnice za zgradu navedene anagrafske oznake, a posebno ne računi sadržani u izvatku iz poslovnih knjiga, niti je takve račune ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, kao što nije dostavljen niti međuvlasnički ugovor iz kojeg bi proizlazila pravna osnova potraživanja ovrhovoditelja te ovrhovoditelj nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju, niti ovršenikovu pasivnu legitimaciju, niti visinu svog potraživanja te je predložio ukinuti doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika i odbiti zahtjev.

2. U povodu pravodobno podnesenog prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj 6 Povrv-1273/2017 od 28. studenog 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavljenom parničnom postupku tužitelj je u podnesku od 29. siječnja 2018. istakao kako se njegova tražbina iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika odnosi na dospjele, a neplaćene iznose pričuve za poslovni prostor u vlasništvu tuženika u zgradi u Splitu, na adresi Dražanac 6 i to za 2015. godinu. Tužitelj je istakao kako su tužitelji i tuženik suvlasnici zgrade u Splitu, Dražanac 6, te da je tuženik suvlasnik zgrade sagrađene na čest. zgr. 72/7, u naravi stojna kuća površine 87 m[2] , upisane u z.u. 3879 k.o. Split, čest. zgr. 72/9, kuća sa stubama površine 16 m[2,] upisane u z.u. 4816 k.o. Split, čest. zgr. 72/8 kuća stojna površine 100 m i čest. zem. 8892/2, dvor površine 42 m[2] upisane u z.u. 4858 k.o. Split te čest. zem. 8892/1 zgrada, dio zgrade i dvor površine 131 m[2] upisane u z.u. 20205 k.o. Split, što da odgovara katastarskim oznakama kat. čest. br. 8831/1, Dražanac zgrada, dvor, kuća i dio zgrade, površine 245 m[2] , kat. čest. br. 8831/2, Dražanac 6, kuća površine 87 m[2] , kat. čest. br. 8831/3, Dražanac 6, kuća površine 100 m i kat. čest. br. 8831/4, Dražanac 6, kuća površine 16 m[2] , sve k.o. Split, a tuženik je suvlasnik predmetne zgrade i ujedno isključivi vlasnik posebnih dijelova zgrade i to stana u prizemlju površine 50,30 m[2] , upisanog u zemljišne knjige z.u. 4858, 4. etaža i poslovni prostor u prizemlju površine 180,00 m[2] , koji nije upisan u zemljišnu knjigu te je za navedenu zgradu u tijeku postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora pod poslovnim brojem Z-988/2016 pokrenutog po upravitelju zgrade STANO-UPRAVA d.o.o. Split. Nadalje, tužitelj je istakao kako su tužitelji i tuženik suvlasnici zgrade u Splitu, Dražanac 6, dok je upravitelj navedene zgrade trgovačko društvo STANO- UPRAVA d.o.o. neprekidno od 1. rujna 1999., a iz priloženog popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima od 11. siječnja 2018. da je razvidno kako na tuženika otpada mjesečni iznos pričuve za stan površine 50,30 m[2] u iznosu od 150,90 kn, a mjesečni iznos pričuve za poslovni prostor površine 180 m[2] u iznosu od 675,00 kn. Kako se radi o zakonskoj obvezi suvlasnika zgrade na plaćanje pričuve, to je obveza tuženika na plaćanje iste sukladno odredbi članka 89. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Tužitelj je istakao kako je tuženik 16. studenog 2017. dobrovoljno podmirio dio novčane tražbine u iznosu od 1.659,90 kn i to za stan površine 50,30 m[2] za koji iznos je tužitelj povukao tužbu. Nadalje, da tuženik uredno podmiruje mjesečne iznose pričuve za sporni poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 180 m[2] od 675,00 kn mjesečno te je u cijelosti izvršio plaćanje pričuve za navedeni prostor za 2016. i 2017. godinu, kao i za ranija razdoblja 2014. i 2013. godinu. Istim podneskom, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući da su održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 8.100,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose te da tuženik tužiteljima isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da utvrdi da je tužba povučena u dijelu zatražene isplate od 1.659,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31.12.2015. do isplate te za isplatu predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 287,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. listopada 2017. do isplate te da u tom dijelu ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.

4. Podneskom od 19. veljače 2019. tuženik je i dalje ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije u pogledu obveze plaćanja pričuve za poslovni prostor površine 180 m[2] , na adresi u Splitu, Dražanac 6. U odnosu na tužiteljevu karticu kupaca za koju tužitelj tvrdi da se radi o dokazu kojim se dokazuje vlasništvo tužene predmetnog poslovnog prostora, jer da je tuženik već ranije plaćao obveze pričuve za taj prostor, tuženik je naveo da je pregledom kartice kupaca utvrdio određene uplate, ali nije utvrdio po kojoj osnovi su iste vršene, u odnosu na koji prostor su bile vršene te na koje razdoblje su se odnosile i tko je vršio te uplate.

5. Stranke u ovom postupku predložile su zastoj postupka koji je određen rješenjem ovog suda poslovni broj 6 Povrv-1273/2017 od 13. ožujka 2019., radi mirnog rješenja spora, a po prijedlogu tužitelja sud je rješenjem od 14. prosinca 2023. nastavio postupak te odredio pripremno ročište.

6. U podnesku od 21. ožujka 2024. tužitelj je naveo da zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te izmjene odredbe članka 29. ZOO-a uređuje zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke ove presude.

7. Podneskom od 24. travnja 2024. tuženik se usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu navodeći kako u spornom razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2015. Državne nekretnine d.o.o., niti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nisu upravljali s niti jednom nekretninom na adresi Dražanac 6, Split. Tuženik je obavijestio sud i suprotnu stranu kako je ugovorom o poslovno- tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. koji je sklopljen između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., kojim ugovorom su određene dužnosti i ovlaštenja Državnih nekretnina d.o.o. u poslovima raspolaganja nekretninama tako da je člankom 5. tog ugovora određena dužnost društva Državne nekretnine d.o.o. plaćati pričuvu za nekretnine kojima upravlja i to u razdoblju u kojem upravlja određenom nekretninom. Tuženik je istakao da na predmetnoj adresi postoji stambeni prostor u prizemlju, površine 50,30 m[2] koji je predan na upravljanje Državnih nekretnina d.o.o. od 27. veljače 2018., a poslovni prostor površine 180 m[2] , niti neki drugi poslovni prostor da ne postoji na predmetnoj adresi kojim upravlja navedeno društvo. Tuženik za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. nema evidentiran primitak računa na ime pričuve za bilo koji stan ili poslovni prostor na toj adresi. Stoga je tuženik ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije.

8. Odgovarajući na navode tuženika tužitelj je u podnesku od 25. travnja 2024. ponovio da se njegova tražbina na ime pričuve odnosi na tri poslovna prostora u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalaze u zgradi anagrafske oznake Split, Dražanac 6, koje upravitelj u svojim poslovnim knjigama vodi kao jedinstveni poslovni prostor površine 180 m[2] i to poslovni prostor 1, suteren (jugoistok), površine 32,38 m², poslovni prostor 2, na 1. (prvom) katu (jugoistok), površine 61,61 m² i poslovni prostor 3, na 2. (drugom) katu (jugoistok), površine 83,78 m², koji nisu upisani u zemljišnu knjigu, niti u knjigu položenih ugovora za k.o. SPLIT, a ti prostori su u vlasništvu Republike Hrvatske za cijelo (1/1), koja je vlasništvo istih stekla na temelju pravomoćnog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/20-01/16 od 17.6.2021. Provedba prednje navedenog rješenja u zemljišnoj knjizi je odbijena rješenjem naslovnog suda pod poslovnim brojem Z-29057/2021. Tužitelj je dodatno istakao da je Republika Hrvatska za činjenicu svog prava vlasništva saznala 17. studenog 2014., kada je rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove KLASA: UP-I- 942-04/97-01/2997 od 17.11.2014. odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hotelskog saveza i kojeg dana je Republika Hrvatska podnijela zahtjev nadležnom upravnom tijelu, bez obzira kada je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/2997 od 17.11.2014. postalo pravomoćno. Republika Hrvatska je stoga nedvojbeno cijelu 2015. bila izvanknjižni vlasnik predmetnih poslovnih prostora i stvarni ovlaštenik prava vlasništva predmetnih poslovnih prostora u zgradi Dražanac 6 u Splitu te da je stoga i obveznik plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu temeljem odredbe članka 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koju obvezu ne utječe činjenica da druga osoba koristi predmetni poslovni prostor ili njime upravlja, kao u ovom slučaju Državne nekretnine d.o.o. Tužitelji ističu da je Republika Hrvatska u cijelosti podmirila svoju obvezu plaćanja pričuve za predmetne poslovne prostore za 2016., 2017., 2018. i tako dalje, a obvezu plaćanja pričuve za te iste prostore za 2015. da Republika Hrvatska ne želi platiti sa obrazloženjem da tada nije bila vlasnik i da je vlasnik tih prostora postala 16.09.2020. kada je rješenje KLASA: UP-I-942-04/97- 01/2997 od 17.11.2014. postalo pravomoćno.

9. Tužitelj je ustrajao u uređenom zahtjevu od 21. ožujka 2024. i navodima iz podneska od 25. travnja 2024. jer da je Republika Hrvatska nedvojbeno bila izvanknjižni vlasnik predmetnih poslovnih prostora i stvarni ovlaštenik prava vlasništva u periodu od 17. studenog 2014. kada je odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza bez obzira kada je rješenje Službe za imovinskopravne poslove, Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. postalo pravomoćno, a što je tužena svakako i manifestirala dobrovoljnim plaćanjem pričuve za ove poslovne prostore za razdoblje 2016., 2017., 2018. i dalje, što da ne bi napravila da nije vlasnik tih poslovnih prostora. Tužitelji su ustrajali u uređenom tužbenom zahtjevu te su predložili da sud na ročištu za glavnu raspravu izvede dokaze pregledom spisu priložene dokumentacije.

10. Tuženik je ustrajao u istaknutim prigovorima, poglavito u prigovoru promašene pasivne legitimacije dodajući kako je iz rješenja Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. razvidno da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi, odnosno da je zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza za povrat predmetnih nekretnina odbijen rješenjem Splitsko-dalmatinske županije od 17. studenog 2014., a da je to rješenje postalo pravomoćno 16. rujna 2020. tako da je tužena postala vlasnikom predmetnih nekretnina trenutkom pravomoćnosti rješenja kojim je odbijen zahtjev za povrat, što je u skladu s odredbom članka 77. Zakona o naknadi i sudskoj praksi (Županijski sud u Rijeci broj Gž-489/18 od 27. ožujka 2019.). S tim u vezi, 2015. Republika Hrvatska nije bila vlasnik predmetnih poslovnih prostora, niti je postojala njezina obveza za plaćanje pričuve za predmetne nekretnine ustrajući u prigovoru tuženika kao ovršenika od 20. studenog 2017. s tim da tuženiku tužitelj nije dostavio nikakve račune ili uplatnice u vezi sa predmetnom tražbinom. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Tuženik je predložio sudu na ročištu za glavnu raspravu izvesti dokaz pregledom spisu priloženih isprava te donijeti odluku kojom će sud u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao da je tuženik za utuženo razdoblje bio vlasnik predmetnih nekretnina.

11. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku pregledom isprava koje se nalaze u spisu kao i očitovanja stranaka tijekom postupka odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

12. Potrebno je najprije navesti da je predmetni spor spor male vrijednosti u smislu članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a). Osim što je ovaj spor – spor male vrijednosti, isti se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o platnom nalogu u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

13. Predmet ovog spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe podnescima od 29. siječnja 2018. i od 21.ožujka 2024. je preostali zahtjev tužitelja za isplatu pričuve u iznosu od 1.010,35 EUR / 7.612,48 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, prema zahtjevu tužitelja od 21. ožujka 2024. za dospjele, a neplaćene iznose pričuve za poslovne prostore u Splitu, na adresi Dražanac 6, za 2015. u ukupnom iznosu od 1.010,35 EUR / 7.612,48 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za 2015. od 31. prosinca 2015. do isplate.

14. Odredbom članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV) propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšavanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Propisano je odredbom članka 89. ZV-a da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 1.), a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 2.).

16. Za dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva za naplatu zajedničke pričuve potrebno je dokazati pretpostavke propisane odredbom članka 89. stavak 2. ZV-a tako da je tužitelj u ovom postupku bio dužan dokazati vlasništvo, odnosno suvlasnički dio tuženika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine čiju pričuvu tužitelj potražuje u ovom postupku za 2015. godinu.

17. Iz dostavljenih neslužbenih kopija izvadaka iz zemljišne knjige za nekretnine za koje tužitelj tvrdi da su vlasništvo tuženika 2015. godine što mu je tuženik osporio, ističe se da je tužitelj navedene dokaze dostavio 2018., a ne uz prijedlog za ovrhu dok pregledom izvadaka iz zemljišne knjige (stranice 16 – 23 spisa) nije jasno je li tuženik 2015. bio vlasnik, suvlasnik zgrade sagrađene na čest. zgr. 72/7, u naravi stojna kuća površine 87 m[2] , upisane u z.u. 3879 k.o. Split, čest. zgr. 72/9, kuća sa stubama površine 16 m[2,] upisane u z.u. 4816 k.o. Split, čest. zgr. 72/8 kuća stojna površine 100 m[2] i čest. zem. 8892/2, dvor površine 42 m upisane u z.u. 4858 k.o. Split te čest. zem. 8892/1 zgrada, dio zgrade i dvor površine 131 m[2] upisane u z.u. 20205 k.o. Split, što da odgovara katastarskim oznakama kat. čest. br. 8831/1, Dražanac zgrada, dvor, kuća i dio zgrade, površine 245 m[2] , kat. čest. br. 8831/2, Dražanac 6, kuća površine 87 m[2] , kat. čest. br. 8831/3, Dražanac 6, kuća površine 100 m[2] i kat. čest. br. 8831/4, Dražanac 6, kuća površine 16 m , sve k.o. Split.

18. Naime, iz isprave tužitelja od 14. listopada 1998. kao privitak 1 međuvlasničkog ugovora (stranica 34 spisa) razvidno je da je tužitelj kao obveznika za stan u prizemlju od 50,30 m[2] vodio Grad Split, a kao obveznika za poslovni prostor od 180 m[2] vodio je Ferijalni savez.

19. Odredbom članka 120. stavak 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. U st. 3. navedenog članka propisano je da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

20. Međutim, jedan od načina stjecanja vlasništva za koje nije vezan čas upisa u zemljišne knjige odnosi se na stjecanje vlasništva odlukom suda ili druge vlasti. Tako je odredbom članka 126. stavak 2. ZV-a propisano da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke, odnosno konačnosti odluke druge vlasti.

21. Tuženik je vlasništvo predmetnih nekretnina, za koje se vodi ovaj spor radi naplate pričuve i to poslovni prostor od 32,38 m2, poslovni prostor od 61,61 m2 i poslovni prostor od 83,73 m2, svi smješteni na adresi u Splitu, Dražanac 6, stekao pravomoćnošću, odnosno konačnosti rješenja Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. koje je doneseno u postupku vođenom sukladno članku 69. i članku 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što je razvidno iz sadržaja tog rješenja.

22. Dakle, tužitelj nije dokazao da je tuženik 2015. godine bio suvlasnik predmetne zgrade i ujedno isključivi vlasnik posebnih dijelova zgrade i to stana u prizemlju površine 50,30 m[2] , upisanog u zemljišne knjige z.u. 4858, 4. etaža, iako je 2018. tuženik upisani vlasnik predmetnog stana, za koji je stan tužitelj u cijelosti povukao tužbu zbog podmirenja pričuve tuženika u odnosu na taj stan, iako je tuženik osporavao plaćanje pričuve po tuženiku za taj stan.

23. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je tuženik 2015. stekao predmetni poslovni prostor u prizemlju površine 180,00 m[2] , čije vlasništvo u korist tuženika nije upisano u zemljišnu knjigu. Stajalište suda je da je pitanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o obvezi plaćanja predmetne tražbine s osnova plaćanja pričuve u ovoj pravnoj stvari. Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine 2015. godine kojem tužitelj zaračunava naknada za zajedničku pričuvu, a nije dokazao da bi tuženik za 2015. po kojoj drugoj osnovi bio obvezan snositi troškove za zajedničku pričuvu, to je sud ocijenio osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

24. U smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24.1. Prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24.2. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava, koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog kako tužbenog zahtjeva tako i prigovora.

24.3. Budući da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja tražbine zakonske pričuve prema tuženiku, istu nije dokazao priloženim ispravama i provedenim cjelokupnim parničnim postupkom, to je za tražbinu tužitelja koja je preostala nakon djelomičnog povlačenje tužbe, najprije u podnesku tužitelja od 29. siječnja 2018. kada je djelomično povukao tužbu jer da je tuženik 16. studenog 2017. platio pričuvu za stan površine 50,30 m2 u iznosu od 1.669,90 kn / 221,63 EUR, a podneskom od 21. ožujka 2024. za daljni iznos od 64,73 EUR, ustrajući u preostalom zahtjevu za plaćanjem iznosa od 1.010,35 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje za ostale obveze to je za taj preostali dio odbijen zahtjev tužitelja i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika sve u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a u vezi sa člankom 221.a ZPP-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te članka 163. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) sve sukladno popisu troška tuženika i vrijednosti predmeta spora.

25.1. Tuženiku, kojeg zastupa državni odvjetnik, u trošak postupka sud je odmjerio trošak sastava prigovora od 13.11.2017. – 75 bodova (Tbr. 11/1 OT u vezi Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19.2.2019. i od 24.4.2024., svaki po 75 bodova – ukupno 150 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu od 13.3.2019. na kojem je određen zastoj postupka – 37,5 bodova (Tbr. 9/2 OT) i za zastupanje na ročištu od 29.4.2024. – 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 337,5 bodova ili iznos od 675,00 EUR radi čega je riješeno kao u točki II. izreke presude.

26. Kako je tužitelj tijekom postupka, podnescima od 29. siječnja 2018. i od 21. ožujka 2024. djelomično povukao tužbu za ukupno iznos od 285,01 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio to je u smislu članka 193. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 451. stavak 3.

ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 10. lipnja 2024.

S u d a c

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici, uz rješenje za sudsku pristojbu presude u iznosu od 39,82 EUR

- tuženiku po ŽDO u Splitu

- u spis

Broj zapisa: 9-30868-d0501

Kontrolni broj: 0f597-71809-2d4a1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARUNICA, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte