REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-875/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz I.- G., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupan po zaposlenici S. D., dipl.iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete

, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn- 76/2021-41 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-76/2021-41 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu - točkama I. i II.1 izreke u dijelu koji se tiče tijeka zatezne kamate na način da sada u cijelosti glasi:

"I. Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, s naslova naknade štete dužan je isplatiti tužiteljici J. D. iz I.-G., OIB: …, iznos od 1.406,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu u kojem se zatezne kamate na iznos od 1.406,04 eura potražuju od 30. prosinca 2020. do 22. travnja 2024. odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

II.1 Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 platiti tužiteljici J. D. iz I.-G., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 3.004,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče 29. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu u iznosu 837,09 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, s naslova naknade štete dužno je isplatiti tužiteljici J. D. iz I.-G., OIB: …, iznos od 1.406,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. prosinca 2020. do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, prema čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), a od 01. kolovoza 2015. Godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), sve u roku od 15 dana.

II.1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 platiti tužiteljici J. D. iz I.-G., OIB: … trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.841,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počev od 29. travnja 2024. do isplate; sve u roku od 15 dana.

II.2. Odbija se tužiteljica J. D. iz I.-G., OIB: … sa zahtjevom za plaćanjem preostalog troška preko dosuđenog u iznosu od 500,00 EUR; kao neosnovanim."

2. Pravovremenu žalbu protiv presude podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je trebalo provesti novo vještačenje kako je predlagao, ustraje u prigovoru zastare, ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 1. ZPP, da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da se pokazani panjevi nalaze na nekretnini tužiteljice, da nije provedeno geodetsko vještačenje, da je navedeni broj stabala i njihova vrsta u nalazu vještaka oprečan tužbi tužiteljice i izvedenim dokazima, da se ne može utvrditi na koji je način vještak došao do iznosa izgubljene dobiti, a slijedom čega je valjalo postupiti prema odredbi čl. 261. st. 2. ZPP. Ističe i da ne raspolaže ispravom ispisa Geoportala …, da je sud propustio primijeniti pravilo o teretu dokaza te da tužiteljica nije dokazala protupravne radnje tuženika na njenom posjedu. Predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da su navodi žalbe neutemeljeni i nemaju nikakve osnove u provedenom postupku. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neznatno osnovana u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale u iznosu od 1.406,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2020., a budući je tuženik posjekao stabla u vlasništvu tužiteljice čime joj je nastala predmetna šteta i to kao stvarna šteta i izmakla dobit.

6. U tijeku postupka nije sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu; da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č.br. 1218 k.o. Obruški.

6.1. Sporna je visina nastale štete tužiteljici.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužiteljice utvrdivši:

- da su zaposlenici tuženika u prvoj polovici u prosincu 2020. vršili sječu stabala u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da su zabunom posjekli stabla i na nekretnini u vlasništvu tužiteljice,

- da su ta debla odvezli,

- da je tada posječeno 21 stablo i to: 15 stabala običnog graba, 2 hrasta kitnjaka, 2 stabla lipe i 2 stabla klena,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. I. G., dipl. ing. šum. slijedi da je tužiteljica pretrpjela štetu sječom tih stabala, a koja šteta na dan 15. prosinca 2020. iznosi 1.406,04 eura,

- da je tužiteljica 29. prosinca 2020. tuženiku dostavila prijedlog nagodbe, odnosno zahtjev za plaćanje prouzročene štete,

a slijedom čega primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) i 1115. ZOO usvaja zahtjev tužiteljice sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

9. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema razloga o svim bitnim činjenicama, odnosno u odnosu na prigovor zastare tuženika. Neovisno o tome odluku je valjalo potvrditi jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza, čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.

9.1. Naime, tužiteljica je dana 18. listopada 2021. podnijela tužbu radi naknade predmetne štete koja je nastala u prvoj polovici prosinca 2020. (što i tuženik navodi u odgovoru na tužbu) te je zahtijevala isplatu iznosa od 10.000,00 kn. Nastavno je, po primitku nalaza vještaka, 14. veljače 2024. preinačila tužbeni zahtjev zahtijevajući iznos od 1.406,04 eura, dakle povisila je isti za iznos od 78,81 eura, a budući iznos od 10.000,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna iznosi 1.327,23 eura.

9.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj dana 27. svibnja 2024. godine zauzeo je pravno shvaćanje da; „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je izmijenjen stav iz niza odluka npr. Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 1103/2022-2 od 2. studenog 2022., Rev-x 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Rev x 526/18-2 od 28. svibnja 2019., Rev-1734/19 od 21. svibnja 2019., Revr 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr 1797/10-2 od 19. ožujka 2013. i Rev x 424/11-2 od 29. siječnja 2014. da povećanjem tužbenog zahtjeva dolazi do preinake tužbe, pa se glede tog povećanog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev. Stoga, za ocjenu pitanja zastare konkretno nije bitan dan preinake tužbe u konkretnom slučaju jer tužiteljica uvijek, odnosno i po preinaci potražuje onu istu štetu koja joj je nastala sječom stabala na njezinoj nekretnini i koju je potraživala već u tužbi.

9.3. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila; st. 2. da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

9.4. Kako je u konkretnom slučaju šteta nastala u prosincu 2020., kada je tužiteljica za istu i saznala, kao i za osobu koja je štetu učinila, a tužbu je podnijela 19. listopada 2021. to nije nastupila zastara predmetne tražbine niti glede povećanja tužbenog zahtjeva jer se isti temelji na istoj činjeničnoj osnovi, o čemu i nastavno. 10. Pogrešna primjena materijalnog prava sadržana je u odluci o zateznim kamatama i primjeni čl. 1115. ZOO o čemu nastavno.

11. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP jer je tužiteljica iznijela sve činjenice, predložila dokaze i time dokazala spornu visinu štete koja joj je dosuđena pobijanom presudom i to provođenjem predloženih dokaza, između kojih osobito dokaza vještačenjem uz uviđaj na licu mjesta.

13. Odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, st. 2. predmnijeva se obična nepažnja. Odredbom čl. 1049. ZOO propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Odredbom čl.1086. ZOO da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Odredbom čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 2. da visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Odredba članka 1115. ZOO ne dolazi do primjene.

14. Dakle, kraj činjenice da tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije osporavao da je sječa stabala izvršena na nekretnini tužiteljice kč. 1218 k.o. Obreška, za što je tužiteljica dostavila i vlasnički list, to isti neosnovano sada u žalbi osporava da nije provedeno geodetsko vještačenje i utvrđeno gdje se nalaze posječena stabla, odnosno panjevi, odnosno na čijem zemljištu. Takve prigovore više ne može iznositi, čl. 352. st. 1. ZPP (U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.). S obzirom na žalbene navode valja dodati i da tuženik niti ne tvrdi u tijeku postupka da je imao dozvolu za sječu stabala na nekretnini tužiteljice, pa je nedvojbena protupravnost njegovog postupanja kojim je tužiteljici nastala šteta.

15. Činjenica da je tužiteljica u tužbi navodila 17 stabala, a da je naknadno vještak utvrdio da ih je posječeno 21 te točno naznačio koja su to, kao i da je takav nalaz vještak dao po izvršenom uviđaju na licu mjesta u nazočnosti stranaka ukazuje na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja. Činjenica da je vještak utvrdio da je posječeno više stabala nego li je to tužiteljica u tužbi navodila nije okolnost koja bi oduzimala osnovanost zahtjevu tužiteljice jer tužiteljica uvijek potražuje onu istu štetu koja joj je nastala u vidu stvarne štete i izmakle dobiti sječom njezinih stabala. Zato činjenica da je navodila 17 stabala, a stvarno ih je bilo 21, da ista u tužbi navodi 12 stabla graba, 4 klena i 1 bukva, a da je stvarno posječeno 15 stabala običnog graba, 2 hrasta kitnjaka, 2 stabla lipe i 2 stabla klena, kako je utvrdio vještak, ne ukazuje da ona potražuje neku drugu štetu jer nije bilo niti potrebno navoditi u tužbi koja su konkretno stabla koje vrste posječena; dakle bitna činjenična osnova nije izmijenjena time što u tužbi tužiteljica nije točno naznačila vrstu stabla, drveća koja su posječena; ali je i o tome pravilno vještak koji ima stručnog znanja i prepoznaje stabla vodio računa pri odmjeravanju štete nastale tužiteljici.

16. Iz toga već slijedi da je nalaz vještaka pravilno sud prvog stupnja ocijenio objektivnim i stručnim, a neosnovano tuženik ukazuje i da sud ne navodi da je vještak dva puta vještačio. Naime, to i nije odlučno jer je prvi puta vještak nalaz sačinio osnovnom fotografija i dokumentacije u spisu upravo jer između stranaka nije bio sporan štetni događaj i odgovornost tuženika za nastalu štetu. Međutim, kako je tužiteljica takvom nalazu prigovorila s obzirom na debljinu stabala za koju je smatrala da ju je vještak pogrešno utvrdio, proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te je i na terenu tužiteljica pokazala dio gdje je izvršena sječa i (niti) tada nije bilo sporno da se radi o mjestu štetnog događaja i da se radi o stablima koja su predmet postupka. Stoga, pravilno je dopuna nalaza (drugi nalaz kako pogrešno navodi tuženik) prihvaćen kao onaj na kojem se može temeljiti zakonita odluka.

17. Neosnovano, stoga, tuženik ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. ZPP. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari nisu provedena dva vještačenja već je vještačenje provedeno po vještaku I. G., a okolnost da je vještak sačinio dopunu nalaza (drugi nalaz kako navodi tuženik) jest posljedica toga što „prvi nalaz“ nije sačinio i uz uviđaj na licu mjesta već prema fotografijama, na što je tužiteljica po primitku nalaza prigovorila zbog pogrešnog mjerenja debljine stabala. To se dopunom nalaza uz uviđaj na licu mjesta otklonilo te je vještak terenskom izmjerom utvrdio volumen posječenih stabala. Dakle, u nalazu vještaka nema proturječnosti niti nejasnoća, niti postoji sumnja u pravilnost istog, pa pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da nije potrebno provoditi novo vještačenje. Osim toga vještak je saslušan na glavnoj raspravi i s obzirom na prigovore tuženika te je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja kojeg je dao nakon uviđaja, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

18. Visinu izmakle dobiti vještak je utvrdio primjenom izračuna predviđenog Šumsko odštetnim cjenikom i to na način da se prodajna cijena po jedinici mjere pojedinog proizvoda pomnoži faktorom. Pritom je pojasnio da je za obračun predmetne šumske štete korišten faktor 2,5 jer se radi o drvnim proizvodima iz prirodno podignute sastojine raznodobnih šuma sa stablima debljih od ½ promjera sječive zrelosti. Nadalje, a kako je vještak naveo faktor sadrži obeštećenje za devastaciju šuma i šumskog zemljišta (gubitak kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, i druge oblike devastacije) i obeštećenje za pogoršane uvjete uzgoja, zaštite, iskorištavanja i uređivanja šuma. Nastavno taj iznos naknade šumske štete umanjuje se za prodajnu cijenu šumskog proizvoda, ako proizvod nije prisvojen ili uništen, a nije sporno u predmetnom slučaju da su iz šume tužiteljice odvezena posječena drva.

19. Dakle, tek je tada uz uviđaj na licu mjesta, kao i ostale izvedene dokaze, utvrđeno na licu mjesta koja konkretno stabla je tuženik posjekao na nekretnini tužiteljice. Pritom je vještak na glavnoj raspravi dostavio i fotografiju avio snimke s Geo portala sporne površine prije i poslije sječe te je ista i uložena u spis, pa nije od značaja da ista nije i dostavljena tuženiku jer nije dostavljena niti tužiteljici, već su stranke na glavnoj raspravi imale mogućnost uvida u istu, dakle raspravljanja o istoj, a tuženik nije zahtijevao niti odgodu rasprave niti, dodatni rok radi očitovanja na istu.

20. Nastavno kako je vještak utvrdio visinu štete u iznosu 1.406,04 eura i to kao šumsku štetu (tržišna vrijednost drvnih sortimenata i izmakla dobit) pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio tu nastalu štetu, ali je pogrešno, kako je već navedeno, odlučio o tijeku zatezne kamate.

21. Dakle, tužiteljici je nastala šteta u iznosu 1.406,04 eura.

22. Odluku o zateznim kamatama je valjalo preinačiti jer primjenom odredbi čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO zatezne kamate pripadaju od dana presuđenja, 23. travnja 2024. To i neovisno što je vještak šumsku štetu računao prema tržišnoj vrijednosti drvnih sortimenata u vrijeme kada su posječena stabla, odnosno 2020. godine jer je tu visinu štete tužiteljica prihvatila i prema njoj postavila zahtjev iako je vještak izračunao i tržišnu vrijednost posječenih stabala u vrijeme uviđaja, a koja je viša.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP, čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. Odluku o trošku je valjalo preinačiti uslijed pogrešne primjene materijalnog prava. Ovom odlukom izvršena preinaka nije od utjecaja na uspjeh jer je neuspjeh tužiteljice neznatan i tiče se sporednog zahtjeva, čl. 154. st. 5. ZPP. Međutim, tužiteljici ne pripada nagrada za sastav zahtjeva za sklapanje nagodbe jer to nije potreban trošak za vođenje parnice, čl. 155. st. 1. ZPP; za sastav podneska od 10. listopada 2022. pripada joj 25 bodova (vrijednost boda 1,99 eura kako je dosudio prvostupanjski sud) jer se ne radi o obrazloženom podnesku Tbr. 8/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“138/2023), a za zastupanje na uviđaju pripada joj 100 bodova, Tbr. 9/1 Tarife, umjesto traženih 150 bodova; za ostale radnje je trošak pravilno odmjeren (cijeneći da je samo tuženik podnio žalbu). Trošak vještačenja ne iznosi 1.163,48 eura već 892,95 eura. Trošak pristojbi je pravilno odmjeren.

24.1. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada sveukupno trošak u iznosu 3.004,47 eura, sa zateznim kamatama od 29. travnja 2024. kako je dosuđeno prvostupanjskom odlukom budući ovaj sud u ovom žalbenom postupku ograničen odredbom čl. 374. ZPP.

25. Tužiteljici nije dosuđen trošak za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban radi vođenja ovog postupka, čl. 155. st. 1. ZPP, a tuženik nije postavio određen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, pa o tom trošku nije odlučeno, čl. 164. st. 1. i 2. ZPP.

U Puli-Pola, 10. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško