REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREB
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I - 417/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o., Z., B., OIB: …, zastupanog po direktorici S. K., koju zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza, 10. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/177, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. studenog 2022. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-415-02/2020-09/75, URBROJ: 513-07-01-06/2021-292 od 1. veljače 2021.
II. Utvrđuje se da je 1. siječnja 2023. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja, temeljem Ugovora o edukaciji prema međunarodnom EMBA programu od 12. srpnja 2016., sklopljenog između tužitelja i A. K., Republika Slovenija, R., i trgovačkog društva T. d.o.o. Republika Slovenija, L., te se postupak obustavlja.
III. Nalaže se poreznom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otpiše zastarjeli dug.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/177, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-415-02/2020-09/75, URBROJ: 513-07-01-06/2021-292 od 1. veljače 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju se kao poreznom obvezniku utvrđuje obveza poreza i prireza na drugi dohodak za 2016. godinu te obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti, mirovinsko osiguranje temeljem individualizirane kapitalizirane štednje te doprinosa za zdravstveno osiguranje sve na drugi dohodak za 2016. godinu u iznosima navedenima u izreci pod točkom I.
2.1. Istim rješenjem naloženo je tužitelju po izvršnosti rješenja uplatiti utvrđene obveze poreza i doprinosa na za to propisane račune, kao i daljnje kamate, uz upozorenje da će se u protivnom naplata obveze izvršiti u ovršnom postupku, kako je navedeno pod točkama II. i III. izreke.
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost navedenih rješenja iz svih zakonom dopuštenih razloga. Između ostaloga, ističe kako je u konkretnom slučaju nesporno da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nastupila 1. siječnja 2023., što potvrđuje i tuženik u osporenom rješenju, a osporeno rješenje je dostavljeno tužitelju putem opunomoćenice 17. siječnja 2023. Stoga zaključuje da je osporeno rješenje nezakonito, jer je člankom 109. stavkom 3. Općeg poreznog zakona propisano da je drugostupanjsko tijelo dužno po službenoj dužnosti paziti na zastaru prava na utvrđivanje do dostave rješenja o žalbi.
3.1. Ostali tužbeni prigovori iz tužbe se ne navode, budući da je sud prigovor zastare ocijenio osnovanim.
3.2. Tužitelj predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je 7. lipnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
Na navedenoj raspravi tužitelj se poziva na pravomoćne odluke ovog suda u identičnoj pravnoj i činjeničnoj stvari i to UsI-391/2023-7 od 19. siječnja 2024. i UsI- 403/23-5 od 18. travnja 2024. Potražuje troškove spora.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika, budući da izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke nisu predložile.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Tuženik u osporenom rješenju pravilno navodi da je, sukladno odredbama članka 108. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dohodak od drugog dohotka za 2016. godinu počela teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a porezna obveza nastala je u 2016. godini, što znači da je zastara u ovom slučaju počela teći 2017. godine. Budući da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, zastara u ovom slučaju nastupa 1. siječnja 2023.
9.1. Navedeno se primjenjuje i na utvrđivanje doprinosa za obvezna osiguranja, sukladno čl. 229. Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23) kojim je propisano da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona.
10. Prema članku 109. stavku 3. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
11. Iz dostavljene dokumentacije spisa proizlazi da iako je rješenje tuženika doneseno 25. studenog 2022. odnosno prije isteka zastarnog roka, ono je uz dopis prvostupanjskog tijela KLASA: 415-02/20-09/75, URBROJ: 513-07-01-06/22-379 od 8. prosinca 2022. otpremljeno opunomoćenici tužitelja tek 16. siječnja 2023. te joj je dostavljeno 17. siječnja 2023., dakle, nakon što je zastara već nastupila.
11.1. Datum otpreme utvrđen je provjerom o kretanju preporučene pošiljke broja RG265429219HR (oznaka na koverti kojom se dostavlja rješenje) koja je opunomoćenici tužitelja dostavljena putem Hrvatske pošte.
12. Budući da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare prava na utvrđivanje do donošenja i dostave rješenja o žalbi, a rješenje je otpremljeno i dostavljeno nakon nastupa zastare, sud je prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare.
12.1. Ovakvo stajalište zauzeo je ovaj sud i u pravomoćnim presudama na koje se poziva tužitelj. Radi se o sporovima između istih stranaka u činjenično i pravno istoj situaciji, primjenjivoj u cijelosti i na ovaj spor.
13. Osporenim i prvostupanjskim rješenjem uz obrazloženja koja su dana povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se ta rješenja ne mogu ocijeniti zakonitima.
14. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporeno rješenje kao nezakonito te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je sukladno odredbama čl. 109. st. 4. i 9. OPZ-a utvrdio nastup zastare, obustavio postupak i naložio poreznom tijelu da dug za koji je utvrđena zastara otpiše iz poreznih evidencija (točke I. do III. izreke).
15. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora sud je odlučio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga kako je tužitelj uspio u ovom sporu, tuženik je dužan nadoknaditi mu opravdane troškove spora.
15.1. Sud je cijenio osnovanim i opravdanim u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za: sastav tužbe i zastupanje na raspravi u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) daje iznos 2.500,00 eura, kako je i riješeno u izreci, pod točkom IV.
U Zagrebu 10. lipnja 2024.
Sutkinja
Mirjana Harapin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
