REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1622/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja JOSIPA HULJEVA, OIB 79134386952, Šibenik, Bože Peričića 34, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika HOTEL JADRAN ŠIBENIK d.d., OIB 47183175939, Obala dr. Franje Tuđmana 52, Šibenik, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-319/2021 od 27. siječnja 2023., 10. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-319/2021 od 27. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplatiti iznos od 413,09 EUR i u dijelu točke II. izreke kojim mu je naloženo tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplatiti parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-319/2021 od 27. siječnja 2023. u dijelu točke I. i točke II. izreke kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti kamate na iznos od 413,09 EUR po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena za razdoblje od 31. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 746,57 EUR po stopi koja se za razdoblje od 27. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom naloženo tuženiku tužitelju platiti iznos od 413,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 746,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana. Sud obrazlaže da je tužitelj bio član Nadzornog odbora tuženika u razdoblju od 24. prosinca 2017. do 10. studenog 2020. i u tom razdoblju mu je tužitelj ostao dužan utuženi iznos s osnove naknade za sudjelovanje na sjednicama Nadzornog odbora, a uvidom u isprave utvrđeno je da je tuženik dužan tužitelju naknadu za rad u Nadzornom odboru u iznosu od 1.000,00 kn po sjednici, što tuženik ničim nije osporio. Pozvao se na odredbu članka 437. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 118/03 i 107/07; dalje: ZTD). Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući da je sud presudu donio kao rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da iz stanja spisa ne proizlazi dovoljno osnove za pobijanu odluku, jer su dokazi na kojima sud zasniva odluku tužiteljev iskaz i knjigovodstvena isprava koja je po mišljenju prvostupanjskog suda izdana od strane tuženika. Ističe da je nesporno tužitelj bio član Nadzornog odbora tuženika u navedenom razdoblju, no po tuženikovu shvaćanju je sporno i nepotpuno utvrđeno na kojim je sjednicama tužitelj bio prisutan, što je ključno pitanje budući da je tužitelj sukladno Statutu trebao biti plaćen po broju sjednica na kojima prisustvuje. Tužitelj nije dokazao svoje prisustvo na sjednicama za koje traži naknadu, ne postoje zapisnici u spisu s održanih sjednica u utuženom razdoblju, već se presuda zasniva na tužiteljevu iskazu i knjigovodstvenoj ispravi navodno izdanoj od tuženika, premda na istoj ne postoji ni pečat ni memorandum niti drugi trag koji bi naveo da je izdana od strane tuženika. K tome, to se događalo za vrijeme dok je bivša uprava vodila poslove tuženika te je nakon te uprave knjigovodstveno stanje ostalo nesređeno, a dokumentacija neuredna pa se i za slučaj da se radi o ispravi koju je izdao tuženik ne može utvrditi sadrži li istinite informacije. Time su ostvareni žalbeni razlozi pa predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim dijelom u odnosu na odluku o zateznim kamatama.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je dijelom pravilna i zakonita, a dijelom ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

6. Uvodno valja reći da u sporu male vrijednosti presudu nije moguće pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, a žalbeni razlozi se uglavnom svode na razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sanja.

7. K tome žalitelj tek u žalbi iznosi nove činjenične tvrdnje kojima osporava vjerodostojnost isprave koju je tužitelj u dokaz svoje tražbine priložio uz tužbu, što nije dopušteno s obzirom na odredbu članka 352. stavka 1. ZPP-a. Stoga navedene žalbene navode i žalbene razloge ovaj sud neće ocjenjivati.

8. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama postupka jer je iz iste moguće razabrati razloge o odlučnim činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a to su da je tužitelj bio član Nadzornog odbora tuženika kao dioničkog društva u razdoblju za koje tvrdi da mu je tuženik ostao dužan dio naknade za sudjelovanje u radu Nadzornog odbora, kao i činjenica da je tuženik za rad u Nadzornom odboru članovima Nadzornog odbora utvrdio naknadu u visini iznosa od 1.000,00 kn neto po sjednici, te da je prema tuženikovim evidencijama tuženik ostao za rad tuženika u Nadzornom odboru dužan utuženi iznos. Razlozi o navedenim odlučnim činjenicama ni na koji način ne proturječe sadržaju isprava u spisu i to isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu o stanju duga te preslike zapisnika s glavne skupštine od 19. kolovoza 2013., slijedom čega je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud se pri tome pogrešno poziva na odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na članstvo u Nadzornom odboru društva s ograničenom odgovornošću, jer iz tužbe proizlazi da je tuženik dioničko društvo, stoga je valjalo primijeniti odredbu članka 269. stavka 1. ZTD-a kojom je propisano da članovi Nadzornog odbora za svoj rad u Nadzornom odboru imaju pravo na nagradu. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi tuženik ima pravo na nagradu čija je visina određena odlukom glavne skupštine tuženika koju je priložio u spis, a visina dugovanja je dokumentirana ispravom kojom tuženik tijekom postupka nije niti osporio.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava valja još reći da je sud propustio odrediti visinu stope zakonske zatezne kamate, pa je u tom dijelu presudu valjalo preinačiti. Radi se o zateznoj kamati koja se određuje na ostale odnose, jer se odnos između člana Nadzornog odbora i trgovačkog društva ne smatra odnosom iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je valjalo odrediti kamatu po stopi koja se određuje u utuženom razdoblju na ostale odnose.

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. i članka 373. stavka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2024.

Sudac

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: 9-30868-d1b73

Kontrolni broj: 009a5-4bf28-ec17a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.