Poslovni broj: P-497/2022-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja V.C., OIB…,

D.M., zastupanog po punomoćniku K.R., odvjetniku u O. protiv

tuženice S.C., OIB … S.Đ.,zastupana

po punomoćniku A.Š., odvjetnici u V., radi priznanja prava vlasništva,

nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. svibnja 2024., u nazočnosti stranaka osobno uz svoje punomoćnike, a na ročištu za objavu presude dana 7. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se da je tužitelj V.C.,D.M., OIB: …, vlasnik motornog vozila marke O.I. reg. oznaka: …, broj šasije: …, godina proizvodnje 2013., što je tužena

S.C., OIB: …, S.Đ., dužna priznati, te joj

se nalaže da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude izda tužitelju valjanu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva navedenog vozila na ime i u korist tužitelja, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

ll. Nalaže se tuženoj S.C. OIB: …, S.Đ., da tužitelju V.C., D.M. OIB: …, preda u posjed vozilo marke O.I., reg. oznaka: …broj šasije: …, godina proizvodnje 2013., u roku od 15 dana, pod

prijetnjom ovrhe.

lll. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.829,63 eura, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženice dana 23. lipnja 2022. podnio tužbu radi priznanja prava vlasništva.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica dana 17.11.2014. godine, zaključili brak u D.M., a koja činjenica braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja D.M., pod rebnim brojem 64, za 2014. godinu.

Faktična bračna zajednica stranaka je trajala do travnja 2021. godine, kada je tuženica sa zajedničkom djecom napustila tuženika i odselila živjeti kod svojih roditelja S.Đ..

3. Pred naslovnim sudom je u tijeku parnični postupak radi razvoda braka, koji se vodi pod brojem P-Ob-367/2021, a koji još nije okončan.

4. Tuženica je nakon napuštanja bračne zajednice sa sobom odvezla automobil marke O.I. reg. oznaka: … broj šasije:

… godina proizvodnje 2013. Iako je predmetno vozilo kupljeno

tijekom trajanja bračne zajednice, te iako isto vozilo samo formalno glasi na ime tuženice, isto je isključivo vlasništvo tužitelja, te ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već potječe od imovine odnosno od novčanih sredstava koje je tužitelj imao i prije zaključenja braka s tuženicom i koja novčana sredstva je tužitelj unio u bračnu zajednicu.

5. Naime, tužitelj je prije zaključenja braka s tuženicom posjedovao udjele u investicijskom fondu H., kod H.A.A.B. d.d., u vrijednosti od 280.000,00 kn.

Dana 11.06.2014. godine, tužitelj je prodao dio tih udjela za iznos od 122.350,00 kn, a dana 15.09.2015. godine, prodao preostale udjele za iznos od 160.402,14 kn.

Novcem ostvarenim od prodaje udjela u financijskom fondu, tužitelj je dana 26.07.2016. godine, u P.S.C. O., kupio predmetno vozilo za koje je sa svog računa isplatio iznos od 100.000,00 kn.

6. Tuženica je samo formalni vlasnik vozila, dok je tužitelj stvarni vlasnik vozila budući da isto vozilo potječe od posebne/vlastite imovine tužitelja koju je unio u bračnu zajednicu s tuženicom, te stoga navedeno vozilo nije njihova bračna stečevina.

7. Iz tih razloga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetno vozilo vlasništvo tužitelja, te da naloži tuženici da tužitelju izda valjanu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva vozila na ime tužitelja i ujedno je obveže da isto vozilo preda tužitelju u posjed.

8. U pisanom odgovoru na tužbu od 22. srpnja 2022. (str. 22-23 spisa), tuženica navodi da je točna tužiteljeva tvrdnja da su stranke zaključile brak 17.11.2014.g., da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u travnju 2021.g. te je pod brojem POb-367/21 pred Općinskim sudom u Osijeku u tijeku postupak za razvod braka, međutim tuženica, jer je tužitelj tu činjenicu namjerno zaboravio, navodi da su stranke prije formalnog zaključenja braka tri godine živjele u izvanbračnoj zajednici, točnije od 10.10.2011.g., što znači da je sva imovina koju su od tada pa do faktičnog prestanka bračne zajednice stekli radom ili potječe iz rada, u smislu odredbe čl. 248., 249. st. 1. i 258 tada važećeg obiteljskog zakona, njihova bračna stečevina i suvlasništvo na jednake što uključuje i poslovne udjele u investicijskim fondovima, izuzev motornog vozila opisanog pod toč. 3. tužbe koje tužitelj svojata ovom tužbom. Točno je da je vozilo auto kući plaćeno s tužiteljevog računa no tužitelj je u tužbi ponovo zaboravio spomenuti još jednu važnu činjenicu, a to je da je uplatu kupoprodajne cijene vozila prodavatelju izvršio na temelju Ugovora o ustupu potraživanja- cesiji koji su dana 28.07.16. god. zaključili tuženica kao vjerovnika- cedent, tužitelj kao dužnik – cesus i P.S.C. O. kao primatelj ustupljenog potraživanja- cesionar, a nakon što je tuženica s prodavateljem vozila sklopila kupoprodajni ugovor …. Tuženica u prilogu podneska dostavlja ugovor o ustupu potraživanja od 28.07.2016. i kupoprodajni ugovor … od 25.07.

2016.g. Predlaže se izvršiti uvid u dostavljene isprave i po potrebi saslušati tužiteljicu.

9. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nalog tužitelju da tuženici nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

10. U dokaznom postupku sud je saslušao kao svjedoke I.A., E.T., J.C. , N.C., T.P., D.D., D.D., LJ.D. i J.C., a na kraju dokaznog postupka saslušan

je tužitelj V.D. i tužena S.C., zatim je sud izvršio uvid u

presliku prometne dozvole na str 5-6 spisa, kao i potvrde o vlasništvu o udjelima H.A.A.B. na str.7, kao i daljnju dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu,

a nalazi se na str.8-16 spisa, izvršen je uvid u daljnju dokumentaciju koju je tužena priložila u spis, a nalazi se na strani 25-27 spisa, kao i daljnju dokumentaciju koja se nalazi na strani 38-39, pročitan je dopis S.M. na str. 44

kao i daljnja dokumentacija na str 45-59, pročitan je dopis V.l. na str 63

kao i daljnja dokumentacija na str 70-73.

11.Na ročištu za glavnu raspravu od 24. svibnja 2024. (str. 93 spisa) sud je zbog prekluzije odbio prijedlog tuženice da sud službenim putem od P.S.C.O. pribavi predmetni ugovor za kupljeno vozilo. Ovome se protivio pun. tužitelja ističući prigovor prekluzije s obzirom da je ovaj dokazni prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno završetka pripremnog ročišta, a po ocjeni suda tuženica je taj prijedlog mogla staviti prije zaključenja prethodnog postupka , s napomenom da je upravo tuženica dostavila predmetni ugovor u spis te je logično imala mogućnosti do zaključenja prethodnog postupka dostaviti u sudski spis svaki dokaz koji je smatrala relevatnim za izvođenje u dokaznom postupku. Protiv ovog rješenja kao odluke o upravljanju postupkom posebna žalba nije dopuštena.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, i to tužitelj one iz tužbe, a tuženica one činjenice koje je istakla u odgovoru na tužbu, a na kojima se temelji njeno protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu, sud nalazi da je tužitelj svoje činjenične tvrdnje dokazao u cijelosti, s obzirom da činjenično stanje u ovoj parnici, a vezano za dokazivanje vlasništva na predmetnom vozilu, po ocjeni suda ne bi trebalo biti dvojbeno, jer logičan zaključak da je tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan proizlazi iz svih provedenih dokaza, kako onih formalnih, odnosno priložene dokumentacije, tako i onih materijalnih - ispitanih osoba, uključujući i same stranke, bez obzira što tuženica u svom iskazu formalno i subjektivno osporava točnost tužiteljevih navoda, međutim, kada se objektivno sagleda i analizira njen iskaz proizlazi da tuženica de facto ne osporava tužiteljeve tvrdnje u vezi stjecanja vlasništva nad spornim automobilom.

13. Naime, na upit svoje punomoćnice tuženica odgovara da ne može objasniti zašto je tužitelj napravio ugovor u svezi automobila na nju, a ne na sebe, ali da je to za nju logično, jer je ona vozilo i najviše koristila, a tad su bili u braku.

Nakon toga, na daljnji upit tuženica iskazuje da se od prvog dana od kada su živjeli zajedno, prvo u izvanbračnoj, a kasnije i u bračnoj zajednici, nije postavljalo pitanje tko je čega vlasnik, a ona je osobno smatrala za tužitelja da je obiteljski čovjek i da želi sve djeliti s budućim partnerom, to jest, s njom.

Kad se ovako sagleda i analizira ovaj dio iskaza tuženice, proizlazi logičan zaključak na koji ukazuje pun. tužitelja da tuženica i u ostalim, bitnim, dijelovima svog iskaza nije govorila istinu premda je na to upozorena na početku davanja iskaza.

14. Nasuprot tome, odnosno nakon ovakve ocjene iskaza tuženice, sud nalazi da je tužitelj, koji je iskazivao detaljno, iscrpno, okolnosno, logično i životno o svim bitnim detaljima zajedničkog života s tuženicom, govorio istinu te sud njegovom iskazu u cijelosti poklanja vjeru, temeljeći na njegovom iskazu svoj sud o tome da je u dokaznom postupku uspio dokazati sve bitne tvrdnje iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

Ovdje valja napomenuti da je iskaz tužitelja potpuno sukladan iskazu svjedoka J.C. koji također sud prihvaća, a koji, osim tužitelja, ima najviše osobnih saznanja o stjecanju predmetnog vozila, odnosno porijeklu financijskih sredstava za njegovu kupnju, razlozima zašto je vozilo formalno upisano na tuženicu te kasnijem stupanju u posjed vozila i njegovom korištenju, bez obzira što se radi o ocu tužitelja, tako da bi mogao biti pristran u korist svog sina, no sud unatoč tome ocjenjuje da je njegov iskaz u cijelosti točan, iskren te stoga i istinit.

15. Ocjenjujući po slobodnoj ocjeni iskaze ostalih ispitanih osoba, odnosno svih preostalih svjedoka, sud nalazi da su oni u bitnom iskazivali točno i istinito, no njihovi se iskazi odnose na manje relevantne okolnosti u vezi vlasništva predmetnog vozila, kao predmeta ove parnice.

16. Dakle, sud nalazi da je tužitelj uspio dokazati da je predmetno vozilo koje samo formalno glasi na tuženicu ustvari njegovo isključivo vlasništvo, jer sredstvima kojima je vozilo kupnjeno potječe od posebne imovine tužitelja koju je imovinu on stekao prije zajedničkog života s tuženicom (izvanbračnog i bračnog) pa stoga to vozilo ne predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, odnosno radi se imovini koju je tužitelj unio u bračnu zajednicu s tuženicom, a nije stečena radom tužitelja tijekom trajanja te zajednice.

17. Stoga je sud, nalazeći tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti dokazanim, dakle, nalazeći da je tužitelj dokazao da je on vlasnik predmetnog motornog vozila, donio ovu presudu kojom se to utvrđuje te se nalaže tuženici da je to dužna priznati,s tim da tužitelju izda valjanu pravnu ispravu, podobnu za prijenos prava vlasništvu, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, dok je u toč. II. izreke presude sud naložio tuženici da tužitelju u roku od 15 dana preda predmetno vozilo u posjed.

18. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu dužna je tužitelju naknaditi sav prouzročen parnični trošak, koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a.

19. Tužiteljev trošak sastoji se od troška zastupanja putem punomoćnika - odvjetnika, i to: za sastav tužbe te za zastupanje na 5 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 03.03.2023., 16.02.2024., 20.03.2024., 26.04.2024. i 24.05.2024. ), te za sastav jednog obrazloženog podneska (od 03.10.2022.), sve od po 200,00 eura, ili ukupno 1.400,00 eur, čemu treba dodati PDV od 25% u visini od 350,00 eur, zatim sud je tužitelju dosudio i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 79,63 eur, tako da ukupan tužiteljev trošak koji je sud tužitelju dosudio kao nužan iznosi 1.829,63 eur, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.327,36 eur, te primjenom odredaba Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

Naime, kod donošenja odluke o trošku postupka, odnosno naknade troška, sud nije mogao priznati tužitelju kao nužan trošak zastupanja, i to: trošak sastava podnesaka od 01.06.2023. i 13.02.2024., u iznosu od po 200,00 eur, jer se radi o neobrazloženim podnescima kojima je tužitelj samo dostavio određenu dokumentaciju , dakle, radi o trošku koji nije bio nužan za pravilno vođenje ove parnice te ga stoga sud nije mogao priznati tužitelju kao dio troška ove parnice.

20. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 7. lipnja 2024.

Sudac

Zdravko Mamić

v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženici putem punomoćnice