Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4571/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice K. L., OIB: …, iz O., koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u O., protiv tuženice Lj. K., OIB: ..., iz Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i S. d.o.o. u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-15/2022-21 od 18. rujna 2023., dana 7. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-15/2022-21 od 18. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena Lj. K., OIB: …, smetala tužiteljicu K. L., OIB: …, u njenom posjedu nekretnine i to stana u kojem živi, upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel O., k.o. O., k.č.br. 1481, zk.ul. 3731, i to rbr. 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i WC-a, površine 68,83 m2 koji udio na zemljištu je jednako velik kao i udjeli ostalih posebnih dijelova, a koji stan se nalazi u kući, … površine 133 m2, ukupne površine 133 m2, na način da je promijenila bravu na vratima stana.

II. Nalaže se tuženoj Lj. K., OIB: …, da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to na način da o svom trošku promijeni bravu na vratima stana iz točke I. tužbenog zahtjeva, te da ključeve stana preda tužiteljici ili osobi koju ona odredi i to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe i izricanja sudskih penala.

III. Zabranjuje se tuženoj Lj. K., OIB: …, svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice K. L., OIB: …, na stanu iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom izricanja sudskih penala i ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj Lj. K., OIB: …, da tužiteljici K. L., OIB: …, naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 497,71 eura/ 3.750,00 kn, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/10 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima rješenje preinači. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom stvari – stana upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, k.o. O., k.č.br. 1481, zk. ul. 3731 i to rbr. 2 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 2), stan u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i WC-a, površine 68,83 m2, a koji stan se nalazi u kući, …, površine 133 m2, koji zahtjev temelji na tvrdnjama da je bila posljednja mirna posjednica dijela predmetne nekretnine, a da je tuženica smetala njezin posjed na način da je 9. kolovoza 2022. promijenila bravu na vratima stana.

5. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je 16. ožujka 1999. tužiteljica od Grada O. dobila u najam stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i WC-a, površine 68,83 m2, a koji se nalazi u prizemlju kuće u …, O., na vrijeme od deset godina,

- da je 26. lipnja 2007. grad O. tužiteljici dao suglasnost da dio predmetnog stana može koristiti za krojačku djelatnost,

- da je 18. ožujka 2009. tužiteljica s gradom O. ponovno sklopila ugovor o najmu stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i WC-a, površine 68,83 m2, a koji se nalazi u prizemlju kuće u …, O., na vrijeme od deset godina,

- da je 2010. godine predmetni stan denacionaliziran i vraćen u vlasništvo E. S.,

- da je 2016. godine vlasnikom predmetnog stana postao N. S.,

- da je 26. lipnja 2017. N. S. sklopio Ugovor o najmu poslovnog prostora (stana) sa L. M. j.d.o.o. i da je predmet najma bio dio stana (poslovni prostor) u prizemlju zgrade na adresi …, O., koji u naravi čini jedna prostorija ukupne neto korisne površine 40 m2, uz dozvolu uporabe zajedničke kuhinje i kupatila,

- da je u ostatku stana (jedna soba, kuhinja i WC površine 28m2) i dalje ostala živjeti tužiteljica, odnosno da N. S. nije tražio njezino iseljenje iz predmetnog dijela stana,

- da iako je tuženica tvrdila da je predmet Ugovora o najmu poslovnog prostora od 26. lipnja 2017. sa L. M. j.d.o.o cijeli stan i da tužiteljica od tada više nije živjela u tom stanu, odnosno da nije sklopljen nikakav Ugovor o najmu između tužiteljice i N. S., u odnosu na dio stana, tuženica to tijekom postupka ničim nije dokazala,

- da je tužiteljica s N. S. sklopila usmeni ugovor o najmu dijela stana (jedne sobe, kuhinje i WC površine 28m2) te da je ugovorena najamnina koju je tužiteljica uplaćivala bilo na račun N. S. otvoren kod Z. b. d.d. bilo da mu je davala direktno na ruke,

- da je N. S. umro ..., a njegovom nasljednicom na predmetnom stanu je proglašena Lj. K.,

- da je Lj. K. jednostrano raskinula Ugovor o najmu poslovnog prostora od 26. lipnja 2017. i zatražila iseljenje L. M. j.d.o.o. iz predmetnog stana - poslovnog prostora,

- da se L. M. j.d.o.o. 15. lipnja 2022. iselio iz predmetnog poslovnog prostora površine 40m2 koji je bio predmet Ugovora o najmu od 26. lipnja 2017. i predao ga u posjed tuženici,

- da 15. lipnja 2022. tužiteljica nije iseljena iz dijela stana (jedna soba, kuhinja i WC površine 28 m2), već da je ista i dalje ostala živjeti u tom dijelu stana,

- da iako je tuženica tvrdila da je iseljenjem L. M. j.d.o.o. ušla u posjed cijelog stana da izvedeni dokazi to ne potvrđuju,

- da iz Zapisnika o primopredaju jasno proizlazi da je iseljen samo predmet najma - soba od 40m2, kao i da u ostalim sobama nema stvari koje bi pripadale L. M. j.d.o.o., ali nigdje nije navedeno da bi bile iseljene i stvari koje pripadaju tužiteljici, a nalaze se u prostorijama u kojima je ona živjela,

- da su svjedoci H. B., V. P. i K. Š. potvrdili da je tužiteljica i dalje u posjedu dijela stana, dok je i sama tužiteljica iznijela da nije u posjedu sobe od 40m2, već da tu drži neke svoje stvari,

- da za ulazak u sobu (poslovni prostor površine 40m2) koja je bila predmet iseljenja 15. lipnja 2022. nema posebnog ulaza, već se u tu sobu može ući kroz vrata kroz koja se ulazi u cijeli stan, odnosno i u dio stana koji koristi tužiteljica,

- da je L. M. j.d.o.o. prilikom primopredaje 15. lipnja 2022. predao tuženici ključeve stana i da je tuženici omogućen pristup - posjed dijela stana iz kojeg je iselio L. M. j.d.o.o.,

- da je tužiteljica nakon primopredaje 15. lipnja 2022. promijenila bravu na stanu, ne želeći da tuženica koja je imala ključeve stana ulazi u njezin dio stana,

- da je tuženica 13. srpnja 2022. pokušala ući u stan, ali da nije mogla,

- da je tuženica 9. kolovoza 2022. promijenila bravu na ulaznima vratima stana u prizemlju kuće u ulici …, ali da je istoga dana ključeve dragovoljno dala tužiteljici koja je nakon toga ušla u stan,

- da je tužiteljica nakon 9. kolovoza 2022. opet promijenila bravu, da bi onemogućila tuženicu da ulazi u njezine prostorije,

-da za ulaz u poslovni prostor ne postoji posebni ulaz, već se prolazi kroz dio prostorije koji tužiteljica koristi za stanovanje.

6. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica bila posljednja mirna posjednica dijela stana u O., …, koji dio se sastoji od sobe, kuhinje i WC-a površine 28m2, kao i da je tuženica 9. kolovoza 2022. promijenila bravu na vratima stana, kako bi ušla u posjed svog dijela stana, a što joj je upravo tužiteljica onemogućila jer je nakon primopredaje 15. lipnja 2022. promijenila bravu na vratima, i onemogućila tuženici ulaz u svoj dio stana, da je tuženica 13. srpnja 2022. saznala da je brava na vratima promijenjena i 9. kolovoza 2022. je i sama promijenila bravu ne bi li uspostavila svoj posjed na dijelu predmetnog stana prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica 9. kolovoza 2022. nije počinila čin smetanja posjeda kako to u tužbenom zahtjevu tvrdi tužiteljica, već da je tim činom povratila svoj posjed na stvari - dijelu stana, i to u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja tužiteljice te da je tužiteljica istoga dana tj. 9. kolovoza 2022. ponovno uspostavila svoj posjed na dijelu predmetnog stana, jer joj je tuženica dala ključ za ulaz u stan, a i sama tužiteljica je potom promijenila bravu na vratima kako bi onemogućila tuženici da uđe u dio stana koji je u njezinom posjedu. Pri tome je ocijenio da je tužiteljica ostvarila svoju posjedovnu zaštitu pa je više ne može ostvarivati u parnici za smetanje posjeda. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96 i dr., dalje: ZV) i čl. 441. ZPP odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.

8. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, prema stavu 2. i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, prema stavku 3. pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema st. 4. pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

9. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva, odnosno drugih stvarnih prava. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti (čl. 20. st. 2. ZV) bez obzira da li je kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi).

12. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila u posjedu nekretnine pobliže označene u izreci, da je promijenila bravu na ulaznim vratima kako bi onemogućila tuženicu da ulazi u dio stana koji ona koristi, nakon čega je tuženica promijenila bravu ( navedena radnja je predmet ovog postupka) s tim da je nakon promjene brave dala ključeve i tužiteljici.

13. Sporno je da li je radnja tuženice kojom je promijenila bravu čin smetanja, odnosno da li je tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine pa da je tim faktični nespornim činom (promjenom brave) povratila svoj posjed na stvari - dijelu stana koji nesporno koristi tužiteljica.

14. Sukladno čl. 22. st. 1. i 2. ZV jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite (i samopomoći) je postojanje posljednjeg mirnog posjeda. Prema odredbi čl. 10. ZV osoba koja ima faktičnu vlast na stvari njen je posjednik. Dakle, sudskom zaštitom od samovlasnog smetanja posjeda (čl. 22. ZV) ne zaštićuje se pravo posjednika u odnosu na posjedovanu stvar već se zaštićuje faktično stanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev 734/2021-2 od 29. lipnja 2022.).

15. Smetanje posjeda je radnja kojom se neka osoba ometa u izvršavanju faktičke vlasti nad određenom imovinom koju posjeduje na osnovu čega ostvaruje pravo na posjedovnu zaštitu (i samopomoć). Imajući u vidu da je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da prvostupanjska odluka nema razloge na koji način je tuženica izvršavala faktičnu vlasti nad predmetnim stanom u smislu odredbe čl. 10. ZV da bi sukladno čl. 22. st. 1. i 2. ZV ostvarila pravo na pružanje posjedovne zaštite, odnosno prema čl. 21. st. 4. ZV pravo na samopomoć.

16. Dakle, odluka prvostupanjskog suda se temelji na zaključku da tuženica promjenom brave nije počinila čin smetanja posjeda kako to u tužbenom zahtjevu tvrdi tužiteljica, već da je tim činom povratila svoj posjed na stvari - dijelu stana, ali da bi se prihvatio takav zaključak prvostupanjskog suda potrebno je utvrditi da li je tuženica bila u posjedu stana na način da je na isti vršila posjedovne čini koji ju čine posjednikom predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 10. ZV, a koja ocjena ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev 1208/2022-2 od 16. svibnja 2023.).

17. Imajući u vidu navedeno, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica u momentu promjene brave bila posljednji mirni posjednik u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZV na temelju čega bi imala pravo na posjedovnu zaštitu, odnosno pravo na samopomoć, pa su utoliko osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, razmotriti i ostale žalbene navode tužiteljice ukoliko su od značaja za odlučivanje te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

20. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 7. lipnja 2024.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar, v.r.