Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-19/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ulica Ferka Ivanščaka 3, protiv ovršenika INQUIS d.o.o., OIB: 17295201209, Imotski, Fra Rajmunda Rudeža 1, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. travnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Ilić Radnić, odvjetnice u Splitu i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 7. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-659/2023 od 25. kolovoza 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku INQUIS d.o.o. da u roku od 8 dana plati tužitelju EOS MATRIX d.o.o. iznos od 188,35 eura / 1.419,12 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 129,38 eura / 974,81 kuna od 20. prosinca 2022. do isplate,

- 58,97 eura / 444,31 kuna od 21. siječnja 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 20. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-659/2023 od 25. kolovoza 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku INQUIS d.o.o. da u roku od 8 dana plati tužitelju EOS MATRIX d.o.o. iznos od 1.746,10 eura / 13.155,99 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 580,25 eura / 4.371,89 kuna od 20. rujna 2022. do isplate,

- 840,02 eura / 6.329,13 kuna od 19. listopada 2022. do isplate,

- 325,83 eura / 2.454,97 kuna od 22. studenoga 2022. do isplate, po stopi navedenoj u točki I izreke ove presude, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku INQUIS d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju EOS MATRIX d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura / 2.062,57 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi 25. kolovoza 2023. do isplate, po stopi navedenoj u točki I izreke ove presude, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 19. srpnja 2023. podnio Općinskom sudu u Makarskoj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 1.934,45 eura / 14.575,11 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-659/2023 od 25. kolovoza 2023., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom.

3. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Povrv-193/2023 od 16. studenoga 2023., taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-19/2024 od 11. siječnja 2024. predmetno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo da da potraživanje ovrhovoditelja prema njemu ne odgovara stvarnom stanju i da ga negira u cijelosti te da se fakturirane usluge nisu koristile u utuženom razdoblju. Predložio je da sud izvede dokaz saslušanjem stranka.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u zahtjevu da mu tuženik plati iznos od 1.934,45 eura / 14.575,11 kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Tužitelj je pojasnio da se navedeni iznos odnosi na dugovanje koje je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., a koje potraživanje je tužitelj otkupio od društva Hrvatski Telekom d.d. na temelju Ugovora o cesiji. Istaknuo je da se navedeno dugovanje odnosi na neplaćene račune za 08., 09., 10., 11. i 12. mjesec 2022., i to za mjesečnu pretplatu i potrošnju po tarifi koju je tuženik ugovorio s društvom Hrvatski Telekom d.d., na temelju Zahtjeva za fiksnim uslugama od 18. listopada 2022.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 18. srpnja 2023., Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017. od 27. listopada 2017. s prilozima, Anex broj 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 30. rujna 2019., Anex broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 19. siječnja 2021., Anex broj 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 22. listopada 2021., 63. dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 i Anexu ugovora 3 od 24. svibnja 2023., Zahtjev za fiksnim uslugama Hrvatskog Telekoma d.d. od 18. listopada 2022., račun za kolovoz 2022., račun za listopad 2022., račun za prosinac 2022. i račun za studeni 2022.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.934,45 eura / 14.575,11 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos se odnosi na neplaćene račune Hrvatskog Telekoma d.d. za mjesečnu pretplatu i isporuku elektroničkih fiksnih komunikacijskih usluga za 08., 09., 10., 11. i 12. mjesec 2022., koje potraživanje je Hrvatski Telekom d.d. ustupio tužitelju.

10. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a.

11. Među strankama nije bilo sporno da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje niti društvu Hrvatski Telekom d.d. niti tužitelju.

12. Kao sporno među strankama je trebalo utvrditi je li tuženik dužan platiti utuženo potraživanje tužitelju.

13. Prije svega treba navesti da je člankom 80. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.; dalje: ZOO) propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

14. Prema članku 81. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (stavak 1.). Smatra se da su dospjele, a neisplaćene, kamate ustupljene s glavnom tražbinom (stavak 3.).

15. Prema članku 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

16. Premda tužitelj nije dostavio u spis obavijest kojom obavještava tuženika o ustupu predmetne tražbine od društva Hrvatski Telekom d.d., kako je to tužitelj naveo u svom podnesku, potrebno je istaknuti da obavijest dužniku - cesusu nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupanju potraživanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupu tražbine (tako i Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Revt-36/03 od 18. veljače 2004. i Revt-3/07 od 6. ožujka 2007.). Upravo stoga, podnošenjem tužbe odnosno prijedloga za ovrhu u ovom predmetu može se smatrati da je tuženik najkasnije obaviješten o provedenom ustupu predmetnog potraživanja između Hrvatskog Telekoma d.d. i tužitelja.

17. Čitanjem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017., koji je sklopljen između Hrvatskog Telekoma d.d. kao cedenta i tužitelja kao cesionara, kao i Aneksa br. 1 i 3 te 63. Dodatka tom okvirnom ugovoru od 24. svibnja 2023., razvidno je da je potraživanje iz spisu priloženih računa za 08., 09., 10., 11. i 12. mjesec 2022., s Hrvatskog Telekoma d.d. preneseno na tužitelja. Iz iznosa ustupljene tražbine po svakom od računa, koji iznosi su navedeni u 63. Dodatku, te usporedbom sa samim računima, razvidno je da je tužitelju ustupljeno potraživanje iz predmetnih računa.

18. Međutim, čitanjem Zahtjeva za fiksnim uslugama Hrvatskog Telekoma d.d. (stranica 81-83 spisa) sud je utvrdio da je tuženik tek 18. listopada 2022. podnio Hrvatskom Telekomu d.d. zahtjev za sklapanje pretplatničkog ugovora na vrijeme od 24 mjeseca za korištenje elektroničkih fiksnih komunikacijskih usluga, a koji zahtjev tuženika je od strane Hrvatskog Telekoma d.d. prihvaćen istog dana, pa se smatra da je navedeni ugovor tada sklopljen.

19. S obzirom na to da je predmetni ugovor sklopljen tek 18. listopada 2022., a da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dostavio sudu ispravu iz koje bi proizlazilo da je tuženik i prije 18. listopada 2022. bio u ugovornom odnosu s Hrvatskim Telekomom d.d., to tuženik nije dužan podmiriti utužena potraživanja za razdoblje prije 18. listopada 2022., odnosno za 08. i 09. mjesec 2022., budući da tužitelj nije dokazao da su tuženik i Hrvatski Telekom d.d. u tom razdoblju bili u ugovornom odnosu. Nadalje, tuženik nije dužan platiti niti utuženo potraživanje za 10. mjesec 2022. budući da tužitelj nije dokazao koju količinu usluga je Hrvatski Telekom d.d. isporučio tuženiku u razdoblju od 18.-31. listopada 2022. i koja je vrijednost isporučenih usluga u tom razdoblju.

20. Naime, kod ovakvog činjeničnog stanja iznesenog od strane tužitelja, kojemu je tuženik suprotstavio prigovor negirajući i postojanje ugovornog odnosa, odnosno osnove nastanka od tužitelja označene obveze, kao i visinu iste, tužitelj je, a sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a imao dužnost dokazati postojanje osnove nastanka obveze, kao i istinitost navoda o tome da je obveza nastala baš u traženom iznosu. Trebao je, uzimajući u obzir zahtjev postavljen člankom 219. stavkom 1. ZPP- a, ponuditi sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih bi onda sud na nesumnjiv način mogao zaključiti da su istiniti navodi tužitelja da su stranke bile u ugovornom odnosu radi isporuke elektroničkih fiksnih komunikacijskih usluga i u razdoblju prije 18. listopada 2022. Tužitelj je postojanje osnove obveze u razdoblju prije 18. listopada 2022. dokazivao izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja i računima za kolovoz i listopad 2022. izdanim od strane ranijeg vjerovnika društva Hrvatski Telekom d.d., dok račun za rujan 2022. nije niti dostavljen u spis. Međutim, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja je jednostrana isprava izdana od strane tužitelja, a računi su također jednostrane isprave kojima vjerovnik poziva dužnika na plaćanje, pa sud samo iz sadržaja jednostranih isprava izdanih od strane tužitelja odnosno ranijeg vjerovnika ne može sa sigurnošću utvrditi i postojanje osnove nastanka obveze tuženika da plati utužene iznose.

21. Nasuprot navedenom, budući da je tužitelj dokazao da su Hrvatski Telekom d.d. i tuženik zasnovali pretplatnički - ugovorni odnos za korištenje elektroničkih fiksnih komunikacijskih usluga 18. listopada 2022. na razdoblje od 24 mjeseca, sud je za razdoblje nakon 18. listopada 2022., i to za 11. i 12. mjesec 2022. godine, prihvatio dostavljene račune kao dokaz da je usluga u tom razdoblju isporučena tuženiku i to u visini obračunatoj u računima. Sud je donio takav zaključak budući da je tužitelj za to razdoblje dokazao osnovu nastanka obveze, a da tuženik nije niti na koji konkretan način pokušao osporiti vjerodostojnost dostavljenih isprava odnosno izdanih računa. Pa iako se pasivno držanje tuženika u parnici ne može samo za sebe tumačiti priznanjem istinitosti navoda tužitelja, ipak je takvo držanje potrebno ocijeniti prilikom donošenja zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Uzimajući u obzir okolnost da je tužitelj tuženiku, koji je poduzetnik, prezentirao osnovu svog traženja za 11. i 12. mjesec 2022., navodeći da mu je dužan platiti naknadu za elektroničke fiksne komunikacijske usluge koje mu je isporučio Hrvatski Telekom d.d., koji je tu tražbinu ustupio tužitelju, a koja naknada je obračunata predmetnim računima, te da pri tome tuženik nije iznio svoj stav u pogledu sadržaja tih isprava, kao i u pogledu navoda tužitelja, zaključiti je da je tužitelj dokazao postojanje obveze tuženika da mu plati naknadu za isporučene usluge u 11. i 12. mjesecu 2022. i to prema obračunu iskazanom u predmetnim računima.

22. Pritom je za dodati da tuženik nije niti tvrdio da je navedenu tražbinu platio, bilo tužitelju bilo Hrvatskom Telekomu d.d. kao ranijem vjerovniku, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na bilo koji od drugih načina prestanka obveza propisanih odredbama ZOO-a, pa je stoga sud, sukladno članku 9. i 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 188,35 eura / 1.419,12 kuna, na ime naknade za pružene usluge u 11. i 12. mjesecu 2022.

23. Ovdje je za navesti da sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem osoba ovlaštenih za zastupanje stranaka, s obzirom na to da, prema mišljenju ovog suda, takav dokazni prijedlog tuženika u konkretnom slučaju nije adekvatan. Naime, u odnosu na dokazivanje osnovanosti onog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen treba reći da je teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženiku, dok u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjev koji je prihvaćen treba reći da je sud sve činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio izvođenjem ostalih predloženih dokaza (čitanjem isprava dostavljenih u spis), pa bi izvođenje i ovih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi utjecalo na odluku suda. Pritom je sud osobito imao na umu činjenicu da je tuženik u postupku paušalno osporavao osnovu i visinu utuženog potraživanja, kao i to da je tuženik bio uredno pozvan na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, ali na ista nije pristupio, niti je ispričao svoj izostanak, čime je također pokazao svoju pasivnost u ovom postupku.

24. Nadalje, s obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze za 11. i 12. mjesec 2022., isti je dužan, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine, koje teku od dana nakon dana dospijeća plaćanja pojedinog iznosa pa sve do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

25. Radi svega gore navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 188,35 eura / 1.419,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.746,10 eura / 13.155,99 kuna s pripadajućim kamatama, platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

26. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a.

27. Člankom 154. stavkom 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

28. Budući da je iznos konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ovom postupku bio 1.934,45 eura / 14.575,11 kuna, a da je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 188,35 eura / 1.419,12 kuna, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, to je u ovom postupku tužitelj uspio u znatno manjem postotku od tuženika, uzimajući u obzir i uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove obveze. Naime, tužitelj je dokazao postojanje osnove obveze samo za razdoblje od 18. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., dok za preostalo razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 17. listopada 2022. tužitelj nije dokazao niti visinu zahtjeva niti postojanje osnove obveze. Dakle, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovog postupka budući da je u većem postotku u ovom postupku uspio tuženik. Stoga je trebalo ukinuti predmetni platni nalog za iznos troškova ovršnog postupka i u tom dijelu također odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je trebalo i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

33. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 7. lipnja 2024.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: 9-30868-ca95c

Kontrolni broj: 0b730-2abb6-04876

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.