Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-247/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog TĆ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-Rz-3/2019-328 od 10. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog TĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-Rz-3/2019-328 od 10. svibnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog TĆ i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog TĆ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. koji traje od 4. svibnja 2022. i ima trajati i dalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi TĆ po branitelju, odvjetniku Željku Ostoji, ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom "usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor nad optuženikom, a podredno žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog TĆ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
5.1. Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi TĆ počinio kazneno djelo koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Nasuprot tome, konačna ocjena o tome postoji li ili ne postoji kaznena odgovornost optuženika, dat će se tek u pravomoćnoj presudi, nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza.
6. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski utvrdio da na strani optuženika postoji opasnost od bijega jer se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji je državljanin Republike Srbije koji nije posebno vezan za teritorij Republike Hrvatske te bi istu mogao nesmetano napustiti, da je dugi niz godina u drugom predmetu bio u bijegu te uhićen tek tijekom 2015. u Crnoj Gori, a potom je izručen Republici Hrvatskoj. Sve navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na neposrednu i konkretnu opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Stoga žalbeni navodi optuženika kako za vrijeme trajanja suđenja može boraviti u [adresa] kod brata, kao i da je (u slučaju boravka u Republici Srbiji) na snazi pravomoćno rješenje Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine broj Kpi-II/O-2/2015 od dana 25. kolovoza 2015., kojim rješenjem je optuženiku određen pritvor pa da je razvidno da bi optuženik u slučaju bijega ponovno bio u zatvoru, nisu od utjecaja na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora i iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Optuženom TĆ se u ovom kaznenom predmetu podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH za koje je propisana kazna zatvora koja je izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje, a što je i pravilno obrazložio, kako je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške i opisane pod točkom 13. obrazloženja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one redovne i uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod tih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i zbog zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
8. S obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
9. Nadalje, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, uslijed čega, suprotno žalbenim navodima, zaključak prvostupanjskog suda o posebno teškim okolnostima terećenih kaznenih djela kao i odluka o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nije bila podložna, kako to navodi žalitelj "generalizacijama" koje nisu u svezi s konkretnim inkriminiranim postupanjima.
10. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i praksu međunarodnih sudova, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu. Pozivanje žalitelja na praksu primijenjenu pred Međunarodnim kaznenim sudom vezano uz privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga u skladu s ZKP/08. ne dovodi u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove. Nadalje, isticanje optuženikove dobi i zdravstvenog stanja nije također od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, jer se optuženiku odgovarajuća skrb može pružiti tijekom izricanja mjere istražnog zatvora.
11. U žalbi se nadalje, očito upire kako prvostupanjski sud nije vodio računa o "dinamičkom pristupu", zbog čega je optuženik dosada u istražnom zatvoru proveo ukupno (računajući ekstradicijski pritvor) više od 8 godina i 6 mjeseci. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom smislu, protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
12. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora u ovom kaznenom postupku, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. U odnosu na opetovane žalbene prigovore optuženika kako je prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora od 13. svibnja 2021. po žalbi razmatrano tek godinu dana nakon donošenja, drugostupanjski sud napominje kako se u tom trenutku optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-Rz-1/2020. i koji istražni zatvor mu je zbog isteka rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 6. ZKP/08. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj II Kž-3/2022. od 4. svibnja 2022. ukinut te je potom lišen slobode po naprijed navedenom rješenju od kada mu teče istražni zatvor u ovom predmetu. Stoga vrijeme donošenja rješenja o određivanju o istražnom zatvoru i odlučivanja o žalbi ni na koji način ne utječe na trajanje istražnog zatvora u ovom kaznenom predmetu i na njegovu zakonitost.
14. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanda Janković
