Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3033/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š., K., B. d.o.o., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 139/21-14 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-139/21-14 od 21. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 139/21-14 od 21. travnja 2023.

a) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.216,13 eura / 9.162,93 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2024. do isplate,

te se u tom dijelu sudi :

Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.216,13 eura / 9.162,93 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

III. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 208,62 eura / 1.571,88 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 6.052,16 eura / 45.600,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.513,04 eura / 11.400,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate (točka II. izreke). Tuženici je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 521,20 eura / 3.926,98 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv točke II. izreke i točke III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen, žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.

6. U postupku nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-962/18,

- da je u navedenom kaznenom postupku tužitelju bio određen istražni zatvor,

- da je tužitelj bio lišen slobode u razdoblju od 23. srpnja 2014. do 13. studenog 2014. odnosno ukupno 114 dana.

- da je kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen pravomoćnim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-962/18 od 19. prosinca 2019.

7. U žalbenom postupku sporno je da li su uvjeti u zatvoru u kojima je tužitelj izvršavao mjeru istražnog zatvora predstavljaju posebnu štetnu radnju kojom je povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti ili isti predstavljaju kvalifikatornu okolnost koju sud treba cijeniti prilikom dosuđivanja neimovinske štete uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode, te posljedično tome i visina dosuđene naknade neimovinske štete.

8. Sud prvog stupnja naime, prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade nije uzeo u obzirom činjenične tvrdnje tužitelja o uvjetima u kojima je izvršavao mjeru istražnog zatvora, već je iste smatrao posebnom štetnom radnjom kojom je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo i privatnost koja je prouzročila neimovinsku štetu.

9. Tužitelj žalbenim navodima osporava predmetni stav suda prvog stupnja ističući u žalbi da činjenični navodi o uvjetima u kojim je izvršavao ne predstavljaju drugu osnovu za naknadu štete kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već kvalifikatornu okolnost koju je sud trebao cijeniti prilikom određivanja pravične novčane naknade. Takvi žalbeni navodi tužitelja su osnovani.

10. Naime, iz činjeničnih navoda tužiteljeve tužbe, a posebice iz podneska tužitelja 23. studenog 2021., jasno proizlazi da tužitelj u postupku ne potražuje naknadu neimovinske štete zbog neprimjerenih uvjeta u kojima se izvršavala mjera istražnog zatvora, već da tužitelj smatra da uvjeti u zatvoru u kojima se izvršavala mjera trebaju cijeniti kao jedna od kvalifikatornih elemenata za određivanje visine neimovinske štete. Stoga je pogrešno sud prvog stupnja smatrao da neadekvatni uvjeti u zatvoru predstavljaju posebnu osnovu za naknadu štete u odnosu na koju je tražbina tužitelja zastarjela.

11. Prema stavu ovog suda, uvjeti u kojima je tužitelj bio lišen slobode i u kojima je izvršavana mjera istražnog zatvora, sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), predstavljaju kvalifikatornu okolnost koju treba cijeniti prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade.

12. Iz dopisa Zatvora u Z. od 21. studenog 2022. proizlazi da je tijekom boravka u i istražnom zavoru tužitelj bio smješten u sobama površine 21,10 m[2] i volumena 49,80 m[3] sa petero ili četvero drugih istražnih zatvorenika u kojim zatvoreničkim sobama se nalaze sanitarni čvorovi opremljeni čučavcem ili toaletnom WC školjkom, umivaonikom, ogledalom sa po 4 ugrađena prozora. Iz iskaza tužitelj u bitnome proizlazi da su se u sobama nalazili željezni kreveti i dvije klupe gdje su mogle stati četiri osobe, tako da je za vrijeme obroka peta osoba morala čekati. Jelo se u sobi u kojoj je bio WC što je bilo posebno neugodno kada wc netko koristi za vrijeme obroka. Sobe su bile zaključane cijelo vrijeme, a postojala je šetnja dva sata dnevno s time da je unaprijed bila predviđena rasporedom tako da ako netko nije bio prisutan kada se išlo u šetnju nije imao mogućnost više izaći Tuširanje je bilo omogućeno jednom tjedno u zajedničkom tušu a većina zatvorenika se prala u lovoru u sobi. U odnosu na uvjete izvršavanja mjere istražnog zatvora u bitnome identično iskazao je i svjedok A. A..

13. Imajući uvidu naprijed uvjete u kojima se izvršavala mjeru istražnog zatvora, ali i okolnosti koje je sud prvog stupnja cijenio prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade i to dužinu trajanja istražnog zatvora (114 dana), težinu i narav kaznenog djela koje se tužitelju stavljalo na teret, odvojenost tužitelja od obitelji, činjenicu da je tužitelju tijekom postupka umro otac, te odnos tužiteljevog okruženja prema njemu, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti predstavlja iznos 6.808,68 eura / 51.300,00 kuna, a ne iznos od 6.052,16 eura / 45.600,00 kuna koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. To nadalje znači i da je tužitelju, pored dosuđenog iznosa od 6.052,16 eura / 45.600,00 kuna, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO i čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04, 115/06) valjalo dosuditi daljnji iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373.a st. 1. ZPP pobijanu presudu preinačiti u točki II. izreke u kojoj je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna, te tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade štete u iznosu od 756,52 eura / 5.700,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

15. S druge strane, žalba tužitelja neosnovana je u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen također za iznos od 756,52 eura / 5.700,00 kuna, pa je u tom dijelu valjalo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

16. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

17. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 90 %. To nadalje znači da je tužitelj, gledajući postotno u parnici uspio u omjeru od 95 % (100 % osnova zahtjeva + 90 % visina podijeljeno sa 2), što znači da u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva. S obzirom da zbog tužiteljeva neuspjeha u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva nisu nastali niti posebni troškovi, to je tuženica, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, dužna nadoknaditi sve troškove koje je tužitelj imao.

18. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da mu sud prvog stupnja neosnovano nije dosudio trošak sastava podneska od 27. prosinca 2021 i 13. travnja 2022. Naime, navode iz podneska od 27. prosinca 2021. tužitelj je mogao iznijeti u podnesku od 23. studenog 2021 za koji mu je trošak dosuđen, dok podnesak od 13. travnja 2022 nije bio nužan za vođenje postupka. Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio troškove za sastav tih podnesaka.

19. Pravilno je dakle, sud prvog stupnja utvrdio da je troškovi tužitelja u prvostupanjskom postupku iznose ukupno 1.737,33 eura / 13.089,91 kuna. Stoga je tužitelju, osim troškova postupka dosuđenih pobijanom presudom, valjalo, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.216,13 eura / 9.162,93 kuna.

20. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.216,13 eura / 9.162,93 kuna, te naložiti tuženici da tužitelju nadoknadi i te troškove parničnog postupka.

21. Tužitelju su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske presude, kao presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

22. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, tužitelju su, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP) priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,01 kuna (Tbr. 3.1. TSP), troška sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 kuna (Tbr. 10.1. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 468,75 kuna, što ukupno iznosi 3.143,76 kuna. Međutim, kako je tužitelj u omjeru od 50 % uspio s žalbom, valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 208,62 eura / 1.571,88 kuna.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.