Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3342/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. D. iz B., OIB …, drugotužiteljice H. M. iz B., OIB … i trećetužiteljice M. D. iz B., OIB …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. Z., Pisarnica u B., protiv tuženika P. z. c. d.o.o. B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn- 97/2019-70 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

.

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-97/2019-70 od 13. lipnja 2022. pod točkom I., II. III. i VII. izreke.

II Odbija se žalba prvotužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-97/2019-70 od 13. lipnja 2022. pod točkom IV. izreke kojom je odbijen zahtjev prvotužiteljice za isplatu iznosa od 9.566,32 kn/1.269,67 eura[1] sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-97/2019-70 od 13. lipnja 2022. u dijelu pod točkom IV. izreke kojom je odbijen zahtjev prvotužiteljice A. D. za isplatu iznosa od 13.333,33 kn/1.769,64 eura sa zateznim kamatama, u dijelu pod točkom V. kojom je odbijen zahtjev drugotužiteljice H. M. za isplatu iznosa od 13.333,33 kn/1.769,64 eura sa zateznim kamatama, pod točkom VI. izreke kojom je odbijen zahtjev trećetužiteljice M. D. za isplatu iznosa od 13.333,33 kn/1.769,64 eura sa zateznim kamatama i u dijelu u kojem tužiteljice nisu uspjele sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i u tim dijelovima predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku da prvotužiteljici A. D. na ime naknade štete isplati iznos od 326.100,34 kn sa zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 316.666,67 kn od 13. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 13. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 3.420,83 kn od 13. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 2.012,84 kn od 5. listopada 2018. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da drugotužiteljici H. M. na ime naknade štete isplati iznos od 213.666,67 kn sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku da trećetužiteljici M. D. na ime naknade štete isplati iznos od 213.666,67 kn sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužiteljice A. D. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike naknade štete iznad iznosa dosuđenog u točki I. izreke do zatraženih 349.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. listopada 2018. do isplate.

Pod točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev drugotužiteljice H. M. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike naknade štete iznad iznosa dosuđenog u točki II. izreke do zatraženih 227.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. listopada 2018. do isplate.

Pod točkom VI. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev trećetužiteljice M. D. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike naknade štete iznad iznosa dosuđenog u točki III. izreke do zatraženih 227.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. listopada 2018. do isplate.

Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljicama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 132.726,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I., II. III. i VII. žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i dr.-dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom IV. V. i VI. izreke i u dijelu u kojem nisu uspjele za zahtjevom za naknadu troškova žale se tužiteljice te predlažu da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbe.

3. U odgovorima na žalbu tužiteljice i tuženik se protive navodima žalbe suprotne stranke te predlažu iste odbiti kao neosnovane.

4. Žalba tužiteljica je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica, kao članova uže obitelji, za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti Ž. D., koji je kao radnik tuženika umro 2. listopada 2018. od posljedica tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju koji se dogodio 30. lipnja 2018.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365 st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovanim na temelju utvrđenja i zaključaka:

- da je sporno da li tuženik odgovara za štetu koju su tužiteljice pretrpjele smrću supruga i oca Ž. D., koji su uzroci nastanka štetnog događaja i koji su opseg i visina štete koju su tužiteljice pretrpjele zbog štetnog događaja 30. lipnja 2018.,

- da čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), da se prema čl. 19. st. 2. istog zakona pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.,

- da temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi,

- da će sukladno čl. 1100. st. 1 i 2. ZOO sud ću slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,

- da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji),

- da temeljem čl. 1063. i čl. 1064. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za takvu štetu odgovaraju vlasnik opasne stvari i osoba koja se bavi opasnom djelatnošću,

- da se sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14 i 154/14, dalje:ZZR) smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, ne koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

- da je temeljem čl. 17. st. 1., čl. 19. st. 1. i čl. 41. st. 1. istog zakona poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima i obvezan je osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu,

- da je tuženik kao izvođač radova temeljem ugovora za izvođenje radova modernizacije lokalne ceste … koji je 26. srpnja 2017. sklopio s naručiteljima upravom B. – b. ž. i Općinom N. R. preuzeo izvođenje radova modernizacije lokalne ceste na dionici N. R. – S. K.,

- da je sada pokojni Ž. D. sudjelovao u izvođenju tih radova kao tuženikov radnik,

- da su dana 30. lipnja 2018. radovi na dionici ceste započeli u jutarnjim satima, kao što je to bilo i uobičajeno, a bili su organizirani tako da je iz kamiona istrpavan kameni agregat, dva tuženikova radnika i to svjedoci D. B. i I. J. iza kamiona po uputama I. T. koji je vodio raskipavanje poravnavali su taj kameni agregat "na grubo", nakon njih dva tuženikova radnika i to Z. B. i M. B. poravnavali su kameni agregat "na fino", a iza svih njih Ž. D. na radnom stroju – valjku je utvrđivao bankinu,

- da niti jedan od saslušanih svjedoka koji su se nalazili na mjestu nesreće 30. lipnja 2018., dakle, ni I. T., ni Z. B., ni D. B., ni I. J., ni M. B. nisu se nalazili neposredno uz Ž. D. u trenutku kada je došlo do prevrtanja radnog stroja i ozljeđivanja Ž. D. tako da ni jedan od navedenih svjedoka nije vidio što se točno dogodilo i kako je došlo do nesreće,

- da su toga dana oni zajedno na opisani način trebali urediti 8 km bankine i u trenutku nesreće po pravcu su se vraćali unatrag, a prethodno su radove do trenutka nesreće obavljali nekih 3 ili 4 sata,

- da su svjedoci D. H. i S. K. bili zaposleni kod tuženika kao strojari na valjcima i na finišerima, svjedok S. L. bio je zaposlen kod tuženika kao inženjer gradilišta, a svjedok A. Š. bio je zaposlen kod tuženika kao stručnjak zaštite na radu, no ni jedan od ta četiri navedena svjedoka nije se nalazio na gradilištu u trenutku nesreće i nema neposrednih saznanja o njoj,

- da kada su svjedoci I. T., Z. B., D. B., I. J. i M. B. uočili da se nešto "spušilo" na mjestu gdje je radio Ž. D., dotrčali su do tog mjesta, uočili su da Ž. D. leži ispod valjka u kanalu uz cestu dubokom oko 3 metra, zajedno su Ž. D. izvukli ispod valjka i pozvali hitnu pomoć,

- da je Ž. D. neposredno nakon nesreće bio pri svijesti, obje noge bile su mu smrskane i imao je otvorene rane oba koljena i obje potkoljenice,

- da je Ž. D. kolima hitne pomoći odvežen u bjelovarsku bolnicu, a tijekom liječenja u bolnici u Z. Ž. D. umro je ...,

- da je Ž. D. u trenutku nesreće bio zaposlen kod tuženika i obavljao je poslove rukovatelja građevinskog stroja, bio je osposobljen za rad na siguran način na tim poslovima i bio je zdravstveno sposoban obavljati te poslove, kod tuženika je bio zaposlen od 1995. i stalno je radio na poslovima cestogradnje (asfalterski radovi, radovi izrade tamponskog sloja i radovi izrade bankina), a saslušani svjedoci smatrali su ga iskusnim i dobrim radnikom koji je učio druge, mlađe radnike,

- da je prilikom štetnog događaja Ž. D. upravljao radnim strojem – valjkom marke Dynapac, tip CC 102, koji je težak oko 2300 kg, širok oko 118 cm, dugačak oko 245 cm i visok oko 113 cm, širina valjka radnog stroja je 107 cm, promjer valjka je oko 68 cm, najveća brzina kretanja valjka je 10 km/h, a valjak nema zaštitu u slučaju prevrtanja, tj. nema zaštitni luk (tzv. "kavez"),

- da iz iskaza saslušanih tuženikovih radnika proizlazi da se taj radni stroj uobičajeno koristio za obavljanje poslova izrade bankina i da je Ž. D. puno puta radio tim strojem,

- da se zbijanje bankine valjkom na siguran način obavlja tako da najmanje 2/3 širine valjka mora biti na podlozi koja ima potpunu nosivost,

- da je prvostupanjski sud izveo kombinirano medicinsko vještačenje, vještačenje zaštite na radu i građevinsko vještačenje,

- da je stalni sudski vještak za zaštitu na radu P. F., dipl. ing., u nalazu i mišljenju utvrdio da je radni stroj kojim je Ž. D. upravljao u trenutku nesreće morao biti opremljen zaštitom od prevrtanja ROPS (Roll Over Protective Structures) i odgovarajućim sigurnosnim pojasom na sjedalu vozača jer su se njime izvodili radovi na nesigurnoj podlozi uz rub nasipa, da međutim, radni stroj takvu zaštitu i takav pojas nije imao pa se ne može smatrati ispravnim za izvođenje radova na nesigurnim podlogama, iako mu je prilikom pregleda i ispitivanja radne opreme 27. veljače 2018. izdan pozitivan nalaz o ispunjavanja sigurnosno zdravstvenih zahtjeva, da radna oprema na kojoj se radnici voze mora biti tako projektirana da u normalnim uvjetima uporabe smanjuje rizike prevrtanja, osim ako je radna oprema tijekom rada stabilizirana ili ako izvedba radne opreme onemogućava prevrtanje, a ako postoji rizik da se u slučaju prevrtanja radne opreme radnik koji se na njoj vozi ukliješti između dijelova radne opreme i tla, potrebno je ugraditi posebnu zaštitu koja će to spriječiti, tj. sjedala moraju biti konstruirana ili opremljena zaštitnim sistemom koji zadržava osobe na sjedalu,

- da je stalni sudski vještak građevinske struke Z. Č., ing. građ., iz trgovačkog društva C. E. j.d.o.o. Z. u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je odabrana metoda zbijanja materijala vibracijskim valjkom u konkretnoj situaciji bila pravilan izbor za rad, a izabrani valjak Dynapac CC 102 mali je i lagani kombinirani vibro valjak koji se koristi pri zbijanju tankih slojeva materijala i mekane asfaltne mase, da je taj valjak morao imati zaštitni luk kao zaštitu od prevrtanja, da je Ž. D. bio iskusan rukovoditelj građevinskih strojeva, obrazovan za taj rad i obrazovan za rad na siguran način, da je bankina zemljani pojas koji se nalazi uz konstrukciju kolnika ili rubni trak, a služi kao potpora za osiguranje ruba kolnika, za povećanje stabilnosti nasipa, za postavljanje prometnih znakova i ostalih oznaka i za kretanje pješaka, da se bankine od zrnatog kamenog materijala mogu izraditi tek nakon što nadzorni inženjer preuzme podlogu bankine (nasip) i ispravno izveden nosivi sloj, a debljina sloja zrnatog kamenog materijala bankine u zbijenom stanju određena je projektom i ovisi o debljini projektiranih slojeva kolničke konstrukcije,

- da je prema mišljenju stalnog sudskog vještaka Z. Č. do prevrtanja radnog stroja kojim je upravljao Ž. D. došlo zbog sloma tla, da je zbog povećane vlažnosti donjeg sloja nasipnog materijala i uslijed vibracija i težine valjka stražnji vibracioni kotač valjka izazvao slom tla, a kako je Ž. D. valjkom u tom trenutku upravljao krećući se unatrag, prednji vibracioni kotač valjka došao je na već slomljeno tlo, materijal se pokrenuo prema pokosu, a prednji kotač valjka je propao i počeo klizati prema pokosu, Ž. D. je pokušao zaokrenuti valjak i ta reakcija promijenila je težište valjka, masa prednjeg dijela valjka nastavila je klizanje niz padinu i to je uzrokovalo pad i prekretanje stroja, Ž. D. pokušao je iskočiti sa stroja, ali je zapeo za bočni rukohvat koji ga je povukao za strojem, da je iz na internetu dostupnih meteoroloških podataka utvrdio da je druga polovica mjeseca lipnja 2018. na bjelovarskom području bila kišovita i prohladna i u danima prije štetnog događaja pala je značajna količina kiše pa je tlo bilo saturirano, tj. zasićeno vodom, kameni materijal za nasipavanje bankine prethodno je stajao na otvorenom deponiju, i taj kameni materijal bio je zasićen vodom, da kada je Ž. D. upravljajući valjkom naprijed – natrag naišao na dio materijala koji je bio najviše zasićen došlo je do sloma tla i klizanja valjka niz padinu kako je to ranije opisano,

- da je Ž. D. prilikom štetnog događaja poslove zbijanja bankine radio na uobičajeni način, kako se to kod tuženika uvijek radi, i pri tom je koristio radni stroj – valjak koji mu je bio na raspolaganju i koji je po svojim tehničkim karakteristikama bio najmanji valjak kojeg je tuženik imao, a da se njime mogu obaviti poslovi zbijanja bankine uz prometnicu,

- da radni stroj - valjak Dynapac CC 102 kojim je upravljao Ž. D. na sebi nije imao sigurnosni pojas i zaštitni luk (tzv. kavez),

- da uzroci nesreće nije krajnja nepažnja Ž. D. i njegovo nepropisno rukovanje strojem, jer tako nešto ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza,

- da tuženik neosnovano tvrdi da je Ž. D. bilo preporučeno korištenje ručnog valjka jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi upravo suprotno, tj. proizlazi da se korištenjem ručnog valjka ne bi mogle postići potrebne karakteristike bankine,

- da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Z. Č. utvrđeno da je do nesreće došlo zbog sloma tla, kako je ranije opisano, a ničim nije dokazana tuženikova tvrdnja da je do nesreće došlo zbog toga što je Ž. D. nepropisno valjao bankinu,

- da je stalni sudski vještak Z. Č. čitanjem građevinskog dnevnika utvrdio da na dan štetnog događaja na gradilištu nije bila cisterna (cisterna je prethodno ponekad bila na gradilištu, za slučaj potrebe da se vlaži kameni materijal), iz čega proizlazi zaključak da nije bilo potrebe da se cisterna zadržava na gradilištu budući da je kameni materijal bio u dovoljnoj mjeri zasićen, da u tom smislu tuženik neosnovano tvrdi da je bankina bila suha i da ju je trebalo vlažiti i da je cisterna bila na gradilištu,

- da se ne mogu kao relevantni prihvatiti općeniti podaci o vremenu zavoda na koje se poziva tuženik jer se oni paušalno odnose na pojedine regije, dok je stalni sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio detaljnije podatke koje je pribavio koristeći informacije više različitih na internetu dostupnih portala,

- da iako je radni stroj - valjak Dynapac CC 102 kojim je upravljao Ž. D. bio u vrijeme štetnog događaja ispravan u tehničkom smislu, a trgovačko društvo Z. – a. d.o.o. Z.

27. veljače 2018. obavilo pregled i ispitivanje tog radnog stroja i utvrdila da taj radni stroj ispunjava sigurnosno – zdravstvene zahtjeve propisane Zakonom o zaštiti na radu, Pravilnikom o pregledu i ispitivanju radne opreme, Pravilnikom o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme i Pravilnikom o sigurnosti strojeva, prvostupanjski sud je utvrdio da tako utvrđena tehnička ispravnost radnog stroja sama po sebi ne znači da je taj radni stroj predstavljao odgovarajuće rješenje za izvođenje poslova zbijanja bankine,

- da je tuženik taj radni stroj kupio 1996. godine, a nesporno je da na radnom stroju kao zaštita radnika od prevrtanja tvornički nisu bili ugrađeni ni zaštitni luk ni sigurnosni pojas na sjedalu,

- da se Ž. D. izbor radnog stroja ne može stavljati na teret jer on takav izbor nije imao jer su se poslovi zbijanja bankine uz prometnice kod tuženika uvijek obavljali upravo takvim valjkom,

- da Pravilnik o pregledu i ispitivanju radne opreme (Narodne novine, broj 16/16) u čl. 7. propisuje obvezu poslodavca koji je korisnik radne opreme da na propisani način osigura preglede i ispitivanja radne opreme, dok je Pravilnikom o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (Narodne novine, broj 18/17) u Prilogu I., toč. 3. 1. 4., propisano da pokretna radna oprema na kojoj se voze radnici mora biti tako projektirana da u normalnim uvjetima uporabe smanjuje rizike zbog prevrtanja i to zaštitnom konstrukcijom koja onemogućava prevrtanje za više od četvrtine kruga, konstrukcijom koja osigurava dovoljno prostora oko vozača za slučaj da se prevrtanje nastavi i više od četvrtine kruga ili nekom drugom izvedbom s jednakim učinkom, da ako postoji rizik da se u slučaju prevrtanja radne opreme radnik koji se na njoj vozi ukliješti između dijelova radne opreme i tla, potrebno je ugraditi posebnu zaštitu koja će to spriječiti,

- da je Pravilnikom o sigurnosti strojeva (Narodne novine, broj 28/11) propisano da sukladno Dodatku I., toč. 3. 4. 3., kada u slučaju strojeva s vlastitim pogonom na kojima se voze vozač, operater ili druga osoba postoji rizik od prevrtanja i izvrtanja, strojevi moraju biti opremljeni odgovarajućom zaštitnom konstrukcijom, osim u slučajevima kada ona povećava rizik, a ta zaštitna konstrukcija mora u slučaju prevrtanja ili izvrtanja omogućiti osobi koja se vozi na stroju odgovarajući prostor nakon deformiranja,

- da sukladno toč. 3. 2. 2. istog Dodatka, kada postoji rizik da operater ili osobe koje se voze na stroju budu prignječeni između dijelova stroja i poda, ako se stroj nagne ili prevrne, a osobito ako je stroj opremljen zaštitnom konstrukcijom, sjedala moraju biti konstruirana ili opremljena zaštitnim sistemom koji zadržava osobe na njihovim sjedalima, bez ograničavanja kretanja potrebnih za rad ili kretanja u odnosu na konstrukciju uzrokovanih zaštitom sjedala, osim ako takvi zaštitni sistemi povećavaju rizik,

- da citirane odredbe upućuju na nedvojbeni zaključak da je valjak kojim je upravljao Ž. D. u vrijeme štetnog događaja morao imati zaštitnu konstrukciju (zaštitni luk) i sigurnosni pojas na sjedalu pa nije u pravu tuženik kada tvrdi da je taj radni stroj bio ispravan jer je tako utvrđeno prilikom pregleda i ispitivanja radne opreme 27. veljače 2018. i s obzirom na to da zaštitna konstrukcija i sigurnosni pojas tvornički nisu bili ugrađeni na valjku,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu P. F. proizlazi da je poslodavac u konkretnom slučaju izabrao pogrešan radni stroj koji nije imao zadovoljavajuću zaštitu od prevrtanja i sigurnosni pojas na sjedalu vozača pri čemu se nezbijeni kameni materijal uz rub nasipa kanala dubokog oko 3 metra valja smatrati nesigurnom podlogom,

- da je valjak bio opremljen zaštitnim lukom i sigurnosnim pojasom, Ž. D. bi prilikom klizanja i prevrtanja valjka ostao u sjedalu, a zaštitni luk bi ga zaštitio od prignječenja tako da bi bile spriječene teže ozljede Ž. D., a moguće je i da on uopće ne bi bio ozlijeđen pa se nameće zaključak da je tuženi kao poslodavac izabrao i radniku Ž. D. na korištenje dao radni stroj starije proizvodnje koji nije zadovoljavao aktualne sigurnosne standarde navedenih propisa.

- da nije predmet ovoga spora utvrđivati razloge zbog kojih je trgovačko društvo Z. – a. d.o.o. Z. prilikom pregleda i ispitivanja radnog stroja – valjka 27. veljače 2018. dalo pozitivan nalaz i zadovoljavajuću ocjenu,

- da je stalni sudski vještak medicinske struke prof. dr. sc. prim. I. M. zaključio da su uzrok smrti Ž. D. teške ozljede potkoljenica koje je zadobio na radnom mjestu 30. lipnja 2018. zbog kojih je u dugom vremenskom razdoblju podvrgnut zahtjevnim operacijskim zahvatima, kao posljedica tih teških ozljeda potkoljenica kod Ž. D. neposredno prije smrti razvila se upala pluća, a ranije plućne bolesti od kojih je Ž. D. bolovao nisu uzročno – posljedično povezane s uzrocima njegove smrti,

- da je smrt Ž. D. posljedica njegovog ozljeđivanja na radu koji je obavljao za poslodavca, a tuženik kao poslodavac nije dokazao da postoje razlozi da ga se oslobodi od odgovornosti za nastalu štetu iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu,

- da su tužiteljice povodom štetnog događaja zbog smrti supruga i oca trpjele duševne bolove pa zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu prema jačini i trajanju tih bolova,

- da prvostupanjski sud smatra da prvotužiteljici A. D. po ovoj osnovi zbog smrti supruga pripada pravična novčana naknada u iznosu od 330.000,00 kn i da drugo i trećetužiteljicama H. M. i M. D. po ovoj osnovi zbog smrti oca svakoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 225.000,00 kn,

- da je tuženik s osiguravajućim društvom imao ugovoreno grupno kombinirano osiguranje radnika i da je tuženikov osiguravatelj po toj osnovi tužiteljicama prije pokretanja ove parnice na ime naknade štete isplatio ukupni iznos od 40.000,00 kn, a tužiteljice ne osporavaju primitak ovoga iznosa, pa je prvostupanjski sud iznose pravične novčane naknade svakoj tužiteljici umanjio za razmjerni dio (40.000,00 kn : 3 = 13.333,33 kn), tako da je prvotužiteljici A. D. dosuđena pravična novčana naknada zbog smrti supruga u iznosu od 316.666,67 kn, a drugo i trećetužiteljicama H. M. i M. D. dosuđena je pravična novčana naknada zbog smrti oca svakoj u iznosu od 211.666,67 kn,

- da je utvrđeno da je tužiteljica A. D. snosila troškove sahrane Ž. D., bdijenja na koje je došlo puno ljudi i karmina za 80 osoba,

- da je iz priloženih preslika računa vidljivo da su po tim osnovama nastali troškovi u ukupnom iznosu od 12.933,67 kn pa sud zahtjev tužiteljice A. D. za naknadu imovinske štete po osnovi troškova pogrebnih usluga, opreme, sahrane i karmina smatra osnovanim do toga iznosa, a iznad iznosa od 12.933,67 kn do zatraženog iznosa od 15.000,00 kn smatra ga neosnovanim jer tužiteljica ničim nije dokazala da su joj nastali, kako i kada, i troškovi u iznosu od 2.066,33 kn,

- da je tuženik prvotužiteljici A. D. prije pokretanja parnice na ime troškova pogreba isplatio iznos od 7.500,00 kn (kako je obrazloženo u odgovoru na tužbu), a tužiteljica A. D. u svom iskazu potvrđuje primitak te naknade,

- da je sud prvotužiteljici A. D. dosudio naknadu imovinske štete po osnovi troškova pogrebnih usluga, opreme, sahrane i karmina u iznosu od 5.433,67 kn (12.933,67 kn – 7.500,00 kn = 5.433,67 kn), dok je preostali dio toga zahtjeva do zatraženog iznosa od 15.000,00 kn odbijen kao neosnovan,

- da je iznosom od 7.500,00 kn tuženik prvotužiteljici platio troškove računa od 1.817,15 kn od 3. listopada 2018., računa od 1.004,69 kn od 5. listopada 2018. i dio računa od 6.691,00 kn od 5. listopada 2018. (i to dio u iznosu od 4.678,16 kn), a preostalo je naknaditi štetu prema dijelu računa od 6.691,00 kn od 5. listopada 2018. (i to dio u iznosu od 2.012,84 kn) i računa od 3.420,83 kn od 13. listopada 2022.,

- da je osnovan zahtjev prvotužiteljice A. D. po osnovi troškova crnine i pogrebnih vijenaca na ime naknade imovinske štete za iznos od 4.000,00 kn, a zahtjev drugo i trećetužiteljice H. M. i M. D. po ovoj osnovi na ime naknade imovinske štete je osnovan u iznosu od 2.000,00 kn.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev prvotužiteljice A. D. osnovan do iznosa od 326.100,34 kn (toč. I. izreke), dok je preostali dio njezinog tužbenog zahtjeva do ukupno zatraženog iznosa od 349.000,00 kn odbio kao neosnovan (toč. IV. izreke), tužbeni zahtjev drugotužiteljice H. M. ocijenio je osnovanim do iznosa od 213.666,67 kn (toč. II. izreke), a preostali dio njezinog tužbenog zahtjeva do ukupno zatraženog iznosa od 227.000,00 kn odbio kao neosnovan (toč. V. izreke). Nadalje, tužbeni zahtjev trećetužiteljice M. D. ocijenio je osnovanim do iznosa od 213.666,67 kn (toč. III. izreke), a preostali dio njezinog tužbenog zahtjeva do ukupno zatraženog iznosa od 227.000,00 kn odbio je kao neosnovan (toč. VI. izreke). Na dosuđeni iznos naknade štete dosuđene su zatezne kamate na temelju čl. 1086. ZOO prema kojem se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete i sukladno čl. 1103. ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, na iznos naknade neimovinske štete zbog duševnih bolova koje su tužiteljice pretrpjele smrću bliske osobe i na iznos naknade imovinske štete zbog troškova crnine i pogrebnog vijenca priznata je zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude, a na iznos naknade imovinske štete zbog troškova pogrebnih usluga, opreme, sahrane i karmina od dana plaćanja svakog priloženog računa.

U odnosu na žalbu tuženika

10. Vezano za žalbene navode tuženika kojima ponavlja navode istaknute tijekom postupka vezano za okolnost da radna oprema Vibracioni valjak DYNPC zadovoljava sve propisane sigurnosne zdravstvene zahtjeve, valja reći da je prvostupanjski sud imao u vidu da je radni stroj - valjak Dynapac CC 102 kojim je upravljao Ž. D. bio u vrijeme štetnog događaja ispravan u tehničkom smislu, te da je trgovačko društvo Z.

– a. d.o.o. Z. 27. veljače 2018. obavilo pregled i ispitivanje tog radnog stroja i utvrdila da taj radni stroj ispunjava sigurnosno – zdravstvene zahtjeve propisane Zakonom o zaštiti na radu, Pravilnikom o pregledu i ispitivanju radne opreme, Pravilnikom o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme i Pravilnikom o sigurnosti strojeva, ali je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tako utvrđena tehnička ispravnost radnog stroja sama po sebi ne znači da je taj radni stroj predstavljao odgovarajuće rješenje za izvođenje poslova zbijanja bankine. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže tvrdnje o ispravnosti predmetnog stroja nisu od utjecaja.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud svoje uvjerenje koje će činjenice uzeti kao dokazane donio protivno odredbi čl. 8. ZPP, koja odredba propisuje da sud odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženik. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njegovu ocjenu provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke Z. Č., ing. građ. i zaštite na radu P. F., dipl. ing (list 233 do 279 spisa), nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaze i mišljenja vještaka, kao i njihovo iscrpno usmeno očitovanje kojim su otklonili prigovore tuženika (stranica 333 do 339 spisa) pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP te slijedom navedenog pravilno nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

12. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na postojanje povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, jer da prvostupanjski sud neosnovano nije proveo dokazni prijedlog saslušanja A. Š. kao svjedoka, koja je vještačila u predmetu Općinskog državnog odvjetništva broj KR-DO-416/2018. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga neprovođenje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada sud, kao u konkretnom slučaju, utvrdi da su tijekom postupka utvrđene sve odlučne činjenice bitne za donošenje odluke, a za koje utvrđenje je dao jasne i argumentirane razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

13. Pri tome su neosnovani i žalbeni navodi tuženika kojima upire da je sud prvog stupnja sporne činjenice među strankama mogao utvrditi na temelju nalaza i mišljenja vještaka u drugom predmetu jer se ne radi o neposredno izvedenom dokazu, a sud nije imao suglasnost stranaka za čitanje toga dokaza. Naime, sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave i vještačenje se usmeno iznosi na glavnoj raspravi, a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, s tim da je svrha takvog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka omogućavanje strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne eventualne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (čl. 4. i 259. do 260. ZPP). Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1989/2017-2 od 23. ožujka 2022.

14. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14 i dr.) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

15. Nadalje, na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR smatra se da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a sukladno odredbi čl. 25. st. 2. istog Zakona, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

16. Žalbeni navodi tuženika vezano uz osporavanje odgovornosti tuženika za naknadu štete su bez pravnog uporišta s obzirom da tuženik odgovara za pretrpljenu štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti koje odgovornosti se može osloboditi samo ako se utvrdi postojanje okolnosti iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR, a koje okolnosti tuženik nije dokazao.

17. U odnosu na ponovljene prigovore tuženika kojima obrazlaže tvrdnje o isključivoj odgovornosti prednika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaju valja istaći da je prvostupanjski sud provedenim dokazima u dostatnoj mjeri raspravio navedeni prigovor tuženika, na način da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za zaključak o odgovornosti tuženika i nepostojanju doprinosa prednika tužiteljica s obzirom da je utvrdio da je u pogledu vršenja radnog procesa postupao na uobičajeni način, dao valjane, jasne i temeljito obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud i koji zaključak, suprotni žalbeni navodi tuženika, nisu doveli u pitanje.

18. Naime, s obzirom da za ozljedu na radu odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti, na njemu je teret dokaza da je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika, koju okolnost tuženik nije dokazao, a drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda.

19. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 3. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljicama dosuđen trošak, a sukladno čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

20. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. III. i VII. izreke.

U odnosu na žalbu tužiteljica

21. Vezano za žalbene navode tužiteljica koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na djelomično odbijeni dio zahtjeva s osnova troškova sahrane te visinu zahtjeva s osnova troškova pogrebnih usluga, opreme, sahrane i karmina u iznosu od 9.566,32 kn kao i prihvaćanje isplaćenog iznosa od 7.500,00 kn od strane tuženika na ime pogrebnih troškova valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žaliteljica u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno ukazuju tužiteljice. Žalbeni navodi tužiteljica svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužiteljica, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

22. Međutim, budući da je za pitanje mogućnosti kumuliranja naknade štete i osigurane svote odlučno o kakvom se osiguranju radi, odnosno na temelju kojeg je osiguranja je oštećeniku isplaćena naknada jer ako se radi o ugovoru o osiguranju od nesretnog slučaja dopuštena je kumulacija zahtjeva prema štetniku i osiguratelju dok kumulacija zahtjeva nije dopuštena kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revx 51/2014-5vod 10. lipnja 2020, Revr 281/2017-2 od 19. siječnja 2021. i dr.), zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje je ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi o kakvom se osiguranju radilo, pa je na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

23. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljica kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, a na temelju odredbe čl. 370. ZPP pod točkom I. izreke rješenja djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će nakon što utvrdi o kakvom se osiguranju radi, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

24. Budući su tužiteljice djelomično uspjele sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nisu uspjele sa zahtjevom za naknadu troškova s obzirom da će tek nakon donošenja nove odluke po dijelu odbijenog zahtjeva tužiteljice sud moći utvrditi da li su tužiteljice uspjele sa zahtjevom preko pravomoćno dosuđenog iznosa na temelju kojeg je utvrđen omjer uspjeha stranaka u sporu.

25. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 6. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj, v.r.