REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1704/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Šipad Komerc d.d., OIB 42568345747 Sarajevo, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Našički vodovod d.o.o., OIB 89523454310 Našice, Vinogradska 3, kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, uz sudjelovanje umješača na stani tuženika Slavonija IGM d.o.o. u stečaju, Našice, Braće Radić 3, radi trpljenja upisa prava vlasništva i predaje posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3629/2014-2 od 10. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-147/13-29 od 9. siječnja 2014., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-147/13-32 od 27. siječnja 2014., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja u odnosu na glavnu stvar.
r i j e š i o je:
Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na troškove postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se tužitelj s postavljenim tužbenim zahtjevom u kojem se:
Utvrđuje da je Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 temeljem Ugovora o prijenosu korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu od 18. prosinca 1985. godine i Aneksa ugovora o prijenosu korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu od 19. prosinca 1985. godine stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2 što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženi Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 dužan trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Našicama upiše Društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist i na ime tužitelja Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2, što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske.
Nalaže se tuženiku Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 da tužitelju Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 preda u posjed potpuno praznu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2, što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Tuženik Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 je dužan da tužitelju Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za osam postotnih poena tekućoj od 9.siječnja 2014. pa do isplate kao neosnovan.
2. Odbija se tužitelj s postavljenim alternativnim tužbenim zahtjevom u kojem se:
Utvrđuje da je Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 temeljem Ugovora o prijenosu korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu od 18. prosinca 1985. godine i Aneksa ugovora o prijenosu korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu od 19. prosinca 1985. godine stekao pravni temelj za stjecanje prava korištenja nekretnina upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2 što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženi Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 dužan trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Našicama upiše Društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist i na ime tužitelja Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2, što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske.
Nalaže se tuženiku Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 da tužitelju Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 preda u posjed potpuno praznu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1873/2, što u naravi predstavlja zgradu i dvor površine 12331 m2 ranije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Tuženik Našički vodovod d.o.o. Našice OIB: 89523454310 je dužan da tužitelju Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB: 42568345747 naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za osam postotnih poena tekućoj od 9.siječnja 2014. pa do isplate kao neosnovan.
3. Nalaže se tužitelju da tuženiku podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kn, sve u roku od petnaest dana.
Prvostupanjskim rješenjem riješeno je :
„Odbija se prijedlog za zabilježbu spora koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku u svezi s utvrđivanjem prava vlasništva na nekretninama oznake zk.č.br. 1873/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrade i dvor površine 12331 m2, kao neosnovan.“
1.1. Rješenjem o ispravku prvostupanjske presude ispravljena je prvostupanjska presuda na način da je u točki 1 izreke umjesto „….dužan trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Našicama upiše Društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist i na ime tužitelja Šipad Komerc d.d. Sarajevo OIB 42568345747 na nekretninama…“ treba stajati „dužan trpjeti da se Šipad Komerc d.d. Sarajevo, Trampina 12/IV, OIB 42568345747 temeljem ove presude upiše u zemljišne knjige Općinskog suda u Našicama kao vlasnik nekretnina…“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-147/13-29 od 9. siječnja 2014., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-147/13-32 od 27. siječnja 2014.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
4. Odgovor na reviziju je podnesen. Tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu odnosno odbaciti je kao nedopuštenu.
5. Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a nedopuštena u odnosu na troškove postupka.
6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trpljenje upisa prava vlasništva na toj nekretnini i predaju u posjed odnosno podredni zahtjev za utvrđenje stjecanja pravnog temelja za stjecanje prava korištenja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trpljenje upisa društvenog vlasništva s pravom korištenja na toj nekretnini i predaju posjeda te nekretnine.
8. Suprotno revizijskim navodima tužitelja drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda razumljiva te izreka presude ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju drugostupanjske odluke.
8.1. Neosnovano tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a. Naime, time što je drugostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio drugačije nego što je to učinio prvostupanjski sud i time što je izveo drugačije zaključke nego je to učinio prvostupanjski sud nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj. To iz razloga jer sud odlučuje koje činjenice će uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
8.2. U situaciji kada su je drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjima iz članka 373.a ZPP-a drugačije ocijenio izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud, to suprotno navodima tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je na temelju rješenja Općine Našice od 23. siječnja 1986. predmetna nekretnina evidentirana kao nekretnina društvenog vlasništva
- da se 28. veljače 2005. temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju uknjižuje pravo vlasništva u korist Našički interijeri d.o.o. Našice
10. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja odbio zahtjev tužitelja kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, niti je dostavio dokaz da je predmetna nekretnina bila obuhvaćena privatizacijom tužitelja. Nadalje, Republika Hrvatska nije potpisala niti ugovor o rješavanju imovinsko pravnih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom, a sve temeljem Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, čiji članak 7. se odnosi na pitanja zaštite imovine fizičkih i pravnih osoba druge države, a sastavni dio su aneksi koji su uređuju pojedina područja, pa tako i Aneks G.
11. Drugostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 373.a ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer razloge presude nije doveo u svezu s predmetom spora, a nalazi i pogrešnu primjenu materijalnog prava, trebalo je primijeniti hrvatsko pravo prema odredbi članka 21. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Zaključak je drugostupanjskog suda u odnosu na pitanje stjecanja prava vlasništva od strane tužitelja da isti nije mogao steći pravo vlasništva na temelju samog Ugovora o pitanjima sukcesije, jer mu to pravo tek treba biti priznato, ako su za to ispunjene pretpostavke,a i pitanje imovine i stečenih prava rješava se sklapanjem dvostranih ugovora između država slijednica, što se međutim nije dogodilo. Nadalje, nisu se ispunile pretpostavke za stjecanja prava vlasništva primjenom odredbe članka 362. stavka 2. i članka 364. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
12. U opširnim navodima revizije tužitelj se poziva na ocjenu dokaza nižestupanjskih sudova u odnosu na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine kao i pravni temelj stjecanja predmetnih nekretnina koji prigovori predstavljaju prigovore činjenične naravi, koji se ne mogu isticati u revizijskom stupnju postupka (arg. iz čl. 385. ZPP-a).
13. Tužitelj se u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da se na predmetni slučaj primjenjuje Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije, već upravo suprotno. Drugostupanjski sud primjenjuje hrvatsko pravo, jer se predmetna nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, a svoj zaključak temelji na odlučnoj činjenici- a to je da tužitelj nije dokazao da bi bio izvanknjižni nositelj prava na nekretnini upisanoj na društveno vlasništvo. Pri čemu drugostupanjski sud razlučuje primjenu članka 360. stavka 1. i pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva do stupanja na snagu Zakona (1. siječnja 1997.) i stavka 2. ZV-a odnosno pretvorbe dotad još nepretvorenih prava, odredivši da vlasnici onih prvih (već pretvorenih) prava postaju osobe koje su pretvorbom postale sveopći pravni slijednik dotadašnjih nositeljevih prava, dok prava na nekretninama u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva postaju stupanjem na snagu tog zakona, pravo vlasništvo dotadašnjeg nositelja prava.
13.1. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 364. stavka 6. ZV-a koja glasi:
„Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništvo tih nekretnina upisom u zemljišne knjige na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretninama u društvenom vlasništvu.“
13.2. Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada tužitelj nije dokazao izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja bivšeg društvenog vlasništva (takvo pravo niti ne može steći nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a niti vlasništvo predmetne nekretnine, a svoje revizijske navode temelji na pogrešnoj činjeničnoj tvrdnji da je dokazao izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja bivšeg društvenog vlasništva ukazuje se revidentu da su nižestupanjski sudovi pravilno odbili zahtjev tužitelja.
14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci presude.
15. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, nije dopuštena.
16. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe članka 400. stavka 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet spora-meritum spora da se odredba članka 400. stavka 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz članka 400. stavka 1. ZPP-a. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovog suda broj Rev-1353/11 od 17. studenog 2015.
18. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 1. i stavkom 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa