REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-34/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednika vijeća, Helene Poropat kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku iz O. društva B. i Č. u Z., protiv tuženika B. K. d.o.o. iz Z., R. c., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz O. ureda B. & partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-549/2020-31 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. M. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-549/2020-31 od 8. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a kojim je traženo da se utvrdi nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 2. siječnja 2020. kao i sve pripadajuće Anekse navedenom Ugovoru, za obavljanje poslova radnog mjesta "Mlađi savjetnik" te da radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto "Mlađi savjetnik" te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka. U točki II. naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 414,76 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj prije svega ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Smatra kako za opravdanost razloga za poslovno uvjetovani otkaz zbog organizacijskih razloga nije dovoljno samo ukinuti radno mjesto već je poslodavac dužan dokazati da je uslijed organizacijskih promjena i faktički prestala potreba za obavljanje određenog posla. Ne čini spornim da je uslijed reorganizacije poslovanja tuženika 23. prosinca 2019. usvojen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je izmijenjena organizacijska struktura i sistematizacija radnih mjesta, da je ukinuto radno mjesto "Mlađeg savjetnika" u Odjelu naplate prema pravnim osobama te da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Međutim da iz provedenih dokaza proizlazi kako se poslovi koje je tužitelj obavljao na svom radnom mjestu i dalje obavljaju ali u drugim odjelima i obavljaju ih druge osobe. To znači da su poslovi kao takvi ostali, da nisu ukinuti, već je samo ukinuto njegovo radno mjesto. Osim toga da usporedbom Pravilnika po sistematizaciji radnih mjesta od 2. svibnja 2019. i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 23. prosinca 2019. proizlazi da su opisi poslova "Mlađeg savjetnika" i "Savjetnika" gotovo identični. Sud prvog stupnja da je pogrešno primijenio odredbu čl. 115. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. dalje: ZR) jer nije bilo razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza. Ukazuje da sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 115. st.2. ZR u kojem se navodi da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tuženik da nije na jasan način odredio kriterije o premještanju radnika iz Odjela naplate prema pravnim osobama u Odjel naplate, izražavajući to u bodovima, postotku i sl. Stoga smatra pobijanu Odluku o otkazu Ugovora o radu nezakonitom. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji, a podredno da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja Branimira Muse nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 2. siječnja 2020. i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto "Mlađi savjetnik" na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. studenog 2018. i njegovog Aneksa od 1. kolovoza 2019.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije utvrdio da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, obzirom da odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7.1. U provedenom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a sud prvog stupnja u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na to činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 2. siječnja 2020. uz obrazloženje da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju redovitim otkazom zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), jer je ukidanjem njegovog radnog mjesta "Mlađeg savjetnika" u Odjelu naplate prema pravnim osobama, prestala potreba za njegovim radom, da tuženik nije bio u obvezi i nakon provedene reorganizacije tužitelju ponuditi radno mjesto istog ranga kojeg je imao prije toga jer tuženik slobodno odlučuje o tome s kim će sklopiti ugovor o radu i za koja radna mjesta po novoj organizaciji; te da okolnost da se dio poslova koji predstavljaju sadržaj radnog mjesta tužitelja i dalje obavljaju kod tuženika ne čini otkaz nezakonitim jer je u ovlasti poslodavca organizirati poslovanje na način da se poslovi određenog radnog mjesta prerasporede na neko drugo radno mjesto i na druge radnike tuženika.
8.1. Osim toga da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada te u sklopu racionalizacije poslovanja ukine radna mjesta, a donošenjem novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženik je ukinuo cijeli Odjel naplate prema pravnim osobama a time i sva radna mjesta na tom Odjelu te je poslove tog Odjela rasporedio na Odjel naplate i Odjel za upravljanje imovinom, tako da je dio radnika iz ukinutog Odjela prešao u navedena dva Odjela. Radi se o radnicima koji su prihvatili odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (a koju odluku tužitelj nije htio prihvatiti, i predmet je ovoga spora).
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu 2. studenog 2018. za radno mjesto "Savjetnik", a da je Aneksom tog Ugovora od 1. kolovoza 2019. ugovoreno da će on raditi na radnom mjestu "Mlađi Savjetnik"; da je kao "Mlađi Savjetnik" radio u Odjelu naplate prema pravnim osobama, da je tuženik proveo postupak reorganizacije poslovanja te je u svezi toga 23. prosinca 2019. usvojen Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je radno mjesto "Mlađi savjetnik" u Odjelu za naplatu prema pravnim osobama ukinuto, da je taj Pravilnik stupio na snagu 1. siječnja 2020., da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu donio 2. siječnja 2020., da tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora odnosno protivio se toj odluci u cijelosti, da je pravovremeno podnio zahtjev za zaštiti pravu iz radnog odnosa tuženiku, a i tužbu sudu radi zaštitu tih prava te da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće a niti postoji sindikalni povjerenik.
10. Prema odredbi čl. 115. st.1. toč.1. ZR poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovnog uvjetovani otkaz), a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno odnosno koja pokreće spor (čl.135. st.1. ZR), ali u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu, kao u konkretnoj situaciji, teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl.135. st.3. ZR).
11. Ocjena je ovoga suda da je u ovom predmetu tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju, jer je dokazao da je ukinuto njegovo radno mjesto (što među strankama nije sporno) a time i da je prestala potreba za radom tužitelja na tom radnom mjestu. To što se dio poslova koji su predstavljali sadržaj tužiteljevog radnog mjesta dalje obavljaju kod tuženika ne čini otkaz nezakonitim, pogotovo jer to drugo radno mjesto koje je ustrojeno Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta obuhvaća širi opseg poslova u odnosu na poslove radnog mjesta koje je tužitelj obavljao ("Mlađi savjetnik").
11.1. Kako je navedeno, autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na osnivanje ali i ukidanje radnih mjesta za koje ocjeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdan je razlog za poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu. Svrha promjene kod tuženika bila je racionalizacija poslovanja za što je postojao gospodarski razlog te je tuženik kao poslodavac dokazao da ima opravdani razlog za redoviti otkaz Ugovora o radu tužitelju jer je došlo do prestanka potrebe za radnim mjestom "Mlađeg savjetnika".
12. U konkretnom slučaju, protivno žalbenim navodima, nije bilo potrebno primijeniti tzv. "socijalne kriterije" propisane odredbom čl. 115. st.2. ZR jer se radi o situaciji kada je poslodavac ukinuo sva radna mjesta u Odjelu naplate prema pravnim osobama te je poslove tih radnih mjesta prerasporedio na druge odjele, radnike i radna mjesta. Ovdje se ne radi o tome da bi tužitelj bio jedan od više izvršitelja na svom radnom mjestu koje nije ukinuto, u kojem slučaju bi se primjenjivali naprijed navedeni socijalni kriteriji propisanih Zakonom o radu. Naime iz provedenih dokaza proizlazi da su svi radnici kojima je ukinuto radno mjesto "Mlađi savjetnik" i koji su prihvatili ponudu izmijenjenog ugovora, raspoređeni na drugo radno mjesto te da je tužitelju ponuđeno isto što i tim radnicima.
13. Prema ponuđenom izmijenjenom ugovoru o radu tužitelju je ponuđeno sklapanje Ugovora o radu na radnom mjestu "savjetnik" u Odjelu naplate na neodređeno vrijeme za koji posao tužitelj ima odgovarajuću spremu i radno iskustvo, što ne osporava, međutim njegova bi plaća na tom radnom mjestu bila niža od dosadašnje, što tuženik ne osporava. Okolnost da je tuženik tužitelju ponudio i neprimjereni ugovor o radu obzirom na njegov dosadašnji rad i visinu plaće, nije od utjecaja na dopuštenost konkretnog otkaza.
14. Slijedom iznesenog odlučeno je da su žalbeni navodi neosnovani, a pobijana presuda zakonita i pravilna pa je o žalbi tužitelja odlučeno temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Puli 6. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić, v.r.