Broj: Ppž-4383/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V. P. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog V. P. i žalbe vlasnika vozila N. F. zastupanog po J. S. odvjetnici iz Z., podnijetih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 29. veljače 2024., broj: Pp-538/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V. P. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljeni V. P. se oslobađa obveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o j e:

III. Odbacuje se žalba N. F. kao nedopuštena.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 29. veljače 2024., broj: Pp-538/2024, okrivljeni V. P. je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana u koju kaznu mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 28. veljače 2024. u 16,30 sati do 29. veljače 2024. u 10,00 sati kao dva dana zatvora.

1.1.Istom je presudom okrivljeniku je na temelju članka 76. a stavka 1. Prekršajnog zakona oduzeto vozilo marke „Peugeot“ tip Boxer, registarske oznake i broja xxxx broj šasije xxxxx, prometna dozvola ser. broja xxxx, ključevi vozila marke Peugeot, privremeno oduzeto Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. xxxx koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni V. P. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o oduzimanja predmeta- vozila marke Peugeot.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine, a vozilo vrati vlasniku.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je po odvjetnici podnio i N. F., vlasnik vozila zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnih propisa i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se ukine presudu u točki III. izreke i vozilo vrati vlasniku N. F.

3. Žalba okrivljenika je neosnovana.

3.1. Žalba vlasnika vozila je nedopuštena.

U odnosu na presudu

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi žalitelj ističe kako je uistinu upravljao navedenim vozilom, ali poriče da je zaustavljen kod kućnog broja 115, odnosno poriče da je upravljao vozilom u prometu na cesti ističući da je upravljao na lokalnom šumskom putu za šumu i jezero Šumbur koje je javni šumski put.

Žalitelj nadalje, ne vidi razloga za kaznu zatvora od 60 dana i za odluku o oduzimanje vozila i traži da se vozilo vrati vlasniku.

6. Suprotno tim žalbenim navodima ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i da je na okolnost spornih činjenica proveo sve dokaze koje je potom valjano ocjenio po slobodnoj sudačkoj ocjeni i donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika, izrekao mu kaznu zatvora i donio odluku o oduzimanju predmeta marke „Peugeot“ tip Boxer, registarske oznake i broja xxxx broj šasije xxxxx, prometna dozvola ser. broja xxxx, ključevi vozila marke Peugeot. 6.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kojim je obranu okrivljenika cijenio priznanjem prekršaja, a koja je u cijelosti potvrđena dokumentacijom spisa koju je prvostupanjski sud čitao u dokaznom postupku. Kako okrivljenik nije osporavao prekršaj na način kako to sada čini u žalbi, sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona u žalbi nove činjenice se mogu podnositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj za njih nije znao, a što u ovom predmetu nije slučaj.

6.2. Međutim, neovisno o žalbenim navodima kojima žalitelj dovodi u pitanje valjanost utvrđenja je li se kretao cestom, cesta je sukladno točkama 1. i 9. članka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet, pa tako i površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi) i dr..

6.3. Slijedom navedenoga neosnovanima su ocijenjeni žalbeni navodi žalitelja i prvostupanjska presuda je potvrđena.

7. Ispitujući potom odluku suda o kazni ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za odluku o kazni te da je okrivljeniku otegotnim cijenio višestruku pravomoćno kažnjavanost za istovrsni prekršaj, odnosno činjenicu da okrivljenik uporno i dugotrajno upravlja vozilima prije stjecanja prava na upravljanje istima. U konkretnom slučaju je i jasno da se ne libi niti upravljanja teretnim vozilom i da je kazna zatvora kao teža vrsta kazne u potpunosti opravdana i srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

7.1. Trajanje kazne zatvora izrečeno u zakonom propisanom maksimalnom trajanju za ovaj prekršaj je pravilno određeno, i po ocjeni ovog suda samo maksimalnom kaznom zatvora će biti ostvarena svrha kažnjavanja zbog čega je okrivljenika nužno na tako određeno vrijeme isključiti iz prometa i onemogućiti da prekršaj ne ponavlja.

7.2. Da je kazna zatvora u trajanju od 60 dana opravdana i nužna pokazuju i žalbeni navodi okrivljenika u kojima u potpunosti izostaje bilo kakva kritičnost prema svojem ponašanju u prometu, izraženo žaljenje ili npr. obećanje kako prekršaje neće ponavljati.

8. Iz navedenih razloga prema okrivljeniku je pravilno primijenjena i mjera oduzimanja predmeta kao krajnja mjera kojom se na okrivljenika može utjecati da ne upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

8.1. Pravilan je zaključak suda da je navedena mjera oduzimanja predmeta nužna u konkretnom slučaju jer na višestruko kažnjavanog okrivljenika do sada izrečene kazne nisu nimalo utjecale u smislu specijalne prevencije. Pravilan je i zaključak suda da će se samo i ovom mjerom djelovati na okrivljenika da više ne ponavlja jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Prvostupanjski sud je pri odlučivanju o oduzimanju predmeta ocijenio da je isto razmjerno težini djela i velikoj društvenoj opasnosti od ponavljanja djela.

9. Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenika.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U odnosu na rješenje

11. Žaleći se zbog odluke o oduzimanju vozila, N. F., vlasnik vozila koji je to vlasništvo dokazao dostavljajući punomoć koju mu je za upravljanje vozilom izdao Z. G. formalni vlasnik vozila, ističe da se u navedeno vrijeme nalazio u Nizozemskoj i da nije imao saznanja da je okrivljenik koristio njegovo vozilo u kojem je u vozilu ostavio ključ i prometnu dozvolu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je propustio utvrditi tko je vlasnik vozila i je li okrivljenik imao ovlaštenje vozilom upravljati, te da je pobijana presuda u tom dijelu nezakonita jer posljedice iste pogađaju jedino vlasnika vozila N. F.

12. Suprotno žalbenim navodima vlasnika vozila koji je sukladno članku 108. stavku 2. točki 4. Prekršajnog zakona sudionik postupka, isti nije i ovlaštenik podnošenja žalbe protiv presude sukladno odredbi članka 192. Prekršajnog zakona.

12.1 Iz navedene odredbe jasno proizlazi i to iz članka 192. stavka 5. Prekršajnog zakona da i osoba kojoj je oduzeta imovinska korist, a ta osoba nije ujedno i okrivljenik ima ograničeno pravo žalbe protiv presude, ali da to pravo nije predviđeno za osobu kojoj je oduzet predmet sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona, kada ta osoba nije ujedno i okrivljenik.

12.2. Iz tako formulirane odredbe iz koje jasno proizlazi i volja zakonodavca da se iz popisa ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv presude isključi sudionik prekršajnog postupka koji je vlasnik predmeta kojim je počinjen prekršaj, a nije ujedno i okrivljenik, ne proizlazi obaveza suda da supsidijarno primijeni odredbe Zakona o kaznenom postupku kojim je sudioniku kaznenog postupka dopuštena žalba protiv osuđujuće presude protiv okrivljenika.

13. Slijedom navedenoga sukladno članku 211. stavka 2. Prekršajnog zakona riješeno je kao u točki II. Izreke rješenja.

U Zagrebu 6. lipnja 2024..

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Karlovcu u 6 otpravaka : za spis, okrivljenika, vlasnika vozila, odvjetnicu vlasnika vozila i tužitelja.