Poslovni broj: Usž-397/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada D., D. i Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Lj. T., B., Republika Srbija, A. T., B., Republika Srbija, D. T. – R., B., Republika Srbija i A. M. S., B., Republika Srbija, zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva J., G. i partneri j.t.d. D., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresiranih osoba, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-11/21 od 27. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-11/21 od 27. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika klasa: UP/II-942-01/16-01/472, urbroj: 514-05-02-01-02/15-20-04 od 26. listopada 2020., točkama II. i III. poništena su djelomična rješenja Ureda državne uprave u D.- n. županiji, Službe za imovinsko - pravne poslove, klasa: UP-I-943- 01/03-01/12, urbroj: 2117-04/03-16-36 od 10. lipnja 2016. i klasa: UP-I-943-01/03- 01/12, urbroj: 2117-04/3-16-37 od 14. lipnja 2016., te je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu odnosno povrat oduzete imovine oznake čest. zem. 1097/2 k.o. G. (po novoj izmjeri k.č. 407 k.o. D.), osim dijela zemljišta na kojem se nalazi stan koji je otkupila ranija nositeljica stanarskog prava Z. M. površine 21,62 m2, te za naknadu odnosno povrat oduzete imovine oznake čest. zgr. 559 upisanu u z.k. ul. br. 569 k.o. G. (nova izmjera k.č. 406 k.o. D.), te je točkom IV izreke odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba ovdje zainteresiranih osoba izjavljena protiv navedenih djelomičnih rješenja od 10. i 14. lipnja 2016. Djelomičnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 10. lipnja 2016. je u tim rješenjem određenim suvlasničkim dijelovima vraćena u vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. 1097/2 k.o. G. površine 635 m2 osim dijela zemljišta na kojem se nalazi stan koji je otkupila ranija nositeljica stanarskog prava Z. M. površine 21,62 m2, ranije uknjiženog vlasništva S. i Lj. T., te je određen obveznik naknade i način naknade pod točkama od 2 do 5 toga rješenja. Djelomičnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 14. lipnja 2016. zainteresiranim osobama je u tim rješenjem određenim suvlasničkim dijelovima vraćena u vlasništvo nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 559 k.o. G. koja je u naravi kuća i dvorište ukupne površine 306 m2, ranije uknjiženog vlasništva S. i Lj. T. te je pod točkama 2 do 4 određen obveznik naknade, zemljišnoknjižna provedba i odlučeno o troškovima upravnog postupka.
3. Protiv pobijane presude zainteresirane osobe su izjavile žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pozivaju se na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-6001/2005 od 21. rujna 2006. Ističu da se postupak može voditi za imovinu koja je prisilno oduzeta na temelju odluke jugoslavensko komunističkih vlasti, a upravo je takva odluka rješenje od 30. rujna 1975. neovisno o tome što je doneseno od tijela u SR Srbiji i temeljem propisa te Republike. Jugoslavensku komunističku vlast treba promatrati u njenoj ukupnosti, što znači da su sva tijela bilo federalna, bilo republička mogla donositi odluke o oduzimanju nekretnina na području SR Hrvatske, te se zbog toga takva odluka priznavala i provodila u SR Hrvatskoj, kao što je i ovdje slučaj sa provedbom rješenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, pa se takva oduzimanja priznaju kao oduzimanja u smislu članka 2. Zakona o naknadi. Pravnom predniku zainteresiranih osoba imovina u Republici Hrvatskoj je oduzeta temeljem Zakona o pribavljanju imovine i ispitivanju porijekla imovine (Službeni glasnik SR Srbije, broj: 9/74) te je na predmetnim nekretninama kao vlasnik danas upisan Grad D., a ne neko tijelo lokalne uprave i samouprave iz bivših republika. Predlažu da Sud uvaži žalbu.
4. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba Grad D. smatra žalbene navode neosnovanim. Predmetne nekretnine oduzete su kao posljedica kaznenog djela odnosno kao nezakonito stečena imovina koji institut kao takav i danas postoji u kaznenom pravu. Navedeno proizlazi iz rješenja Komisije za ispitivanje porijekla imovine koje je doneseno pozivom na odredbe Zakona o prijavljivanju imovine i ispitivanju porijekla imovine, a koji Zakon nije taksativno naveden u odredbama Zakona o naknadi pa nisu ispunjeni Zakonom o naknadi propisani materijalno pravno uvjeti za utvrđivanje prava na naknadu. Radilo se dakle o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom prema tada važećim zakonima, te je stoga jasno kako se ne radi o oduzimanju imovine kakvog ima u vidu odredba članka 1. Zakona o naknadi. Poziva se na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-4666/07. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je poništio rješenje tuženika i djelomična rješenja prvostupanjskog upravnog tijela pozivom na odredbe članka 1., 2., 3. i 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. dalje: Zakon o naknadi) s obrazloženjem da nekretnina koja je predmetom povrata nije oduzeta u primjeni navedenih zakonskih propisa, već je oduzeta temeljem rješenja Komisije općine V. za ispitivanje porekla imovine od 30. rujna 1975. u primjeni Zakona o prijavljivanju imovine i ispitivanju porekla imovine (Službeni glasnik SR Srbije, broj: 9/74), dakle propisa bivše SR Srbije, slijedom čega, prema shvaćanju suda, nema mjesta primjeni odredbi Zakona o naknadi. Imajući u vidu kako su Zakonom o naknadi određeni propisi i način oduzimanja na temelju kojih se prijašnjem vlasniku određuje naknada za oduzetu imovinu, te da je Zakon o naknadi propis kojim je regulirana ta materija u Republici Hrvatskoj, a ne u drugim bivšim republikama, prema shvaćanju prvostupanjskog suda Republika Hrvatska primjenom Zakona o naknadi ne može davati naknadu za nekretnine koje su oduzete temeljem propisa ostalih republika koje su tvorile bivšu SFRJ, pa nema mjesta primjeni Zakona o naknadi.
7. Nije sporno da je nakon provedenog postupka za ispitivanje porijekla imovine prijašnjim vlasnicima predmetna nekretnina oduzeta i prenesena u društveno vlasništvo u korist tadašnje Općine D. rješenjem Komisije Opštine V. za ispitivanje porekla imovine broj: 467-1-129/75-02 od 30. rujna 1975. pozivom na odredbu članka 22. Zakona o prijavljivanju imovine i ispitivanju porekla imovine (Službeni glasnik SR Srbije broj: 9/74), koje je nakon pravomoćnosti (potvrđeno presudom Vrhovnog suda Srbije, pod poslovnim brojem: U-2730/76 od 10. lipnja 1976.) provedeno u zemljišnoj knjizi k.o. G. zaključkom o dozvoli izvršenja Komisije za ispitivanje porekla imovine Opštine V., broj: 467-1-129/75-02 od 19. srpnja 1976. radi prijenosa u društveno vlasništvo u koristi Općine D.
8. I ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore žalitelja, koje su iznosili i tijekom upravnog spora, jer je za primjenu Zakona o naknadi, kojim Zakonom je uređen postupak u uvjeti naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, odlučno da se radi o aktima donesenim samo od nadležnih tijela Republike Hrvatske u izvršavanju zakona i propisa navedenih u članku 2. Zakona o naknadi, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer predmetni akt nije donesen temeljem propisa koji su važili na teritoriju Republike Hrvatske. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Republika Hrvatska primjenom Zakona o naknadi ne može davati naknadu za nekretnine koje su oduzete temeljem propisa ostalih republika koje su tvorile bivšu SFRJ.
9. Kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio mjerodavno pravo, to žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda.
10. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 6, lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.
